Podijeli članak

Najveći problem za sve nas je neizvjesnost. Što ćemo na kraju semestra, gdje ćemo biti smješteni kada se završi akademska godina, početkom svibnja, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Europa (RSE) Lejla Šišić, Mostarka koja studira na Sveučilištu Oklahoma u Sjedinjenima Američkim Državama (SAD).

Ona je jedna od 20 bosanskohercegovačkih studenata koji studiraju u Oklahomi i koji se zbog pandemije koronavirusa ne mogu vratiti kući. Kako bi im se osigurala bilo kakva pomoć, na tome radi organizacija Western Balkans Alumni Association, koja okuplja bosanskohercegovačke studente iz BiH koji su veći dio studija proveli u inostranstvu.

"Neki naši prijatelji s drugih fakulteta u Americi uspjeli su kontaktirati ambasadu BiH u SAD. Htjeli smo da vidimo da li nam mogu osigurati povratak kući, pošto smo vidjeli da razne ambasade osiguravaju neke charter letove da bi pomogli svojim građanima da se vrate. Nažalost, naišli smo na negativan odgovor, da nam nisu u mogućnosti pomoći. Savjetovali su nas da za sada ostanemo tu gdje jesmo, da se pridržavamo svih mjera predostrožnosti", kaže Lejla.

Koliko je bh. studenata izvan zemlje?

Samir Beharić, član Upravnog odbora Western Balkans Alumni Association, naglašava kako nijedna institucija u BiH nema točan podatak o broju bosanskohercegovačkih studenata izvan granica zemlje. Organizaciji, čiji je član, do sada se javilo skoro 500 studenta koji studiraju u inozemstvu.. Podaci će biti proslijeđeni nadležnim ministarstvima obrazovanja u Federaciji i Republici Srpskoj.



Lejla Šišić objašnjava da je internacionalnim studentima koji su u Oklahomi, a koji nisu u mogućnosti napustiti državu, Univerzitet osigurao smještaj.

"Zaista smo naišli na veliko razumijevanje našeg Sveučilišta, uzimajući u obzir da ima preko dvije hiljade internacionalnih studenata. Svjesni su da veliki broj nas nije u mogućnosti napustiti državu ili fakultet. Svi očekujemo osiguran smještaj do kraja akademske godine koja završava početkom petog mjeseca", kaže ona.

Dodaje da se na Univerzitetu trude da suzbiju širenje virusa, a i panike među ljudima te da se sva nastava održava online.

"Situacija varira od grada do grada. Konkretno, u našem gradu, Normanu, ljudi nisu u karanteni, ali slično kao u Bosni i Hercegovini, zabrana je nepotrebnog kretanja. Studente se moli da ne napuštaju studentske domove i svoje apartmane, osim ako moraju obaviti neke neophodne nabavke. Dakle, oficijalno, nisu u karanteni, ali se ne preporučuje kretanje po kampusu ili po gradu", govori ona.

Što nakon završetka godine?

Najveći problem za sve je što nakon početka svibnja, kraja akademske godine, kada Sveučilište prestaje s radom.

"U slučaju da fakultet nije u mogućnosti omogućiti nam smještaj dok traje ova situacija, a studenti nisu u stanju da napuste fakultet i državu, mi bismo onda morali sami snositi troškove stanovanja. To bi bio ogroman trošak za sve studente, pogotovo studente koji dolaze iz BiH. Svi znamo da je standard života u SAD jako visok u odnosu na prosječna primanja u Bosni i Hercegovini", kaže Lejla i podsjeća da većina studenata iz BiH radi kako bi se izdržavali, no da su mnogi zbog pandemije već izgubili poslove.

Western Balkans Alumni Association pokušava da prikupi podatke kako bi svi bh. studenti u inozemstvu ostvarili jednaku pomoć. Podsjećaju da se odluke entitetskih ministarstava obrazovanja o isplati jednokratne pomoći odnose samo na studente koji su trenutno na razmjeni. Studenti koji se nalaze na full-degree programima, nisu obuhvaćeni tim odlukama.

Nemoguć povratak iz SAD

Čak i da dobiju novčanu pomoć, studenti iz Sjedinjenih Američkih Država trenutno ne mogu doći, jer su svi međunarodni letovi otkazani.

"Naša najveća briga je stanje naših kod kuće. Zaista se brinemo za njih jer smo daleko. Posebno studenti koji imaju članove obitelji koji su u rizičnim grupama. Svi članovi naše porodice trude se nekako da nam pomognu, ali vjerujem da nisam u krivu ako kažem da bi svima nama najlakše bilo kad bismo znali da su oni dobro i da se dovoljno brinu o sebi", kaže Lejla za RSE.

Ona je studentica završne godine magistarskog studija strojarstva na Sveučilištu u Oklahomi. Tamo živi već pet godina. Trenutno joj je obustavljeno istraživanje za magistarski rad. No, kako kaže, briga za najbliže u BiH najveća je.