Podijeli članak

Nakon što su se u javnosti pojavile informacije kako bi Raška Gora mogla biti odabrana kao moguća lokacija na kojoj bi se gradila nova mostarska deponija smeća, javlja se potreba da se oglase i oni kojih se to područje tiče, a primarno ljubitelji prirode, ekološki aktivisti, lovci, mještani i udruge građana koji se brinu o očuvanju povijesnih, kulturnih, ekoloških i svih ostalih vrijednosti oko kojih se okupljaju svi oni kojih se tiče Raška Gora i ono što je krasi.

Ovdje je također bitno navesti da je područje Raške Gore egzistira na području izmedu planine Čabulje i rijeke Neretve i sačinjena je Od četrnaest zaselaka na čijem području se nalaze dvije Crkve, osam katoličkih te dva pravoslavna groblja i na čijem teritoriju prema posljednjem popisu stanovništva živi 236 stanovnika ne ubrajajući one koji žive u gradu, a koji povremeno obraduju i održavaju imanja koja su naslijedili ili izgradili kao obiteljska odmarališta. 

Ovaj prirodni biser za one koji ne poznaju Rašku Goru je poprilično neistražen, a izrazito bogat povijesnim, kulturnim, prirodnim i životinjskim resursima te je povodom toga sve češće predmet istraživanja avanturista, speleologa, povjesničara, planinara, biciklista i svih onih koji bijeg od svakodnevice traže u netaknutoj prirodi.

Do sada je čitav kraj Raške Gore, kao i okolnih sela vrijedio kao prostor na kojem svjedočimo netaknutim prirodnim bogatstvima na kojima je uspješno provedena simbioza čovjeka i prirode uz zadržavanje tradicionalnih načina obrade zemlje. Ako bi se deponija gradila na tom području to će biti smrtni čavao u proces oporavka hercegovačkog sela kao i zdrave poljoprivredne proizvodnje na koju se država, barem deklarativno, poziva.

U cijeloj priči teško se oteti dojmu da se ovo područje možda i ne spominje slučajno,  jer je širi prostor ispod Čabulje većinski naseljen Hrvatima pa se postavlja pitanje radi li netko na Planu koji bi doveo do novog iseljavanja Hrvata i uništavanja njihove zemlje. 

Ne bi bilo prvi put da se preko leđa običnog puka ostvaruju političke pa možda i vojne ambicije. Svi oni koji ovo predlažu znaju da se sama lokacija nalazi u neposrednoj blizini Neretve, Mostarskog jezera, zaštićenog područja Jadranskog vodnog sliva i kao najvažnije ispod predloženog područja i područja Raške Gore nalazi se jedan od najvećih prirodnih podzemnih bazena Skok, čije vode prelijevanjem ističu u gradsko vodocrpilište Studenac.

Uzimajući za primjer Uborak teško se oteti dojmu da bi i najmanja pogreška mogla dovesti do zagađenja jezera, rijeke Neretve i gradskog vodocrpilišta Studenac a time i ugroze zdravlja više od 100 tisuću stanovnika na užem području nizvodno. 

Praksa pokazuje kako se za kišnih dana vode s područja Raške Gore slijevaju u Neretvu što znači da je sa ekološkog stanovišta izgradnja bilo kakve deponije iznad Neretve u krškom propusnom prostoru kakav je hercegovački, jednostavno nedopustiva.

Prema dostupnim informacijama iz medija želimo podsjetiti javnost kako je deponija Uborak jedan od objekata koji su podržani u okviru dva projekta Svjetske banke. Istodobno Švedska agencija za međunarodni razvoj i suradnju i Svjetska banka započele su u siječnju 2017. komplementarni program tehničke pomoći u cilju daljnjeg razvoja i unaprjeđenja upravljanja čvrstim otpadom, ukljućujuéi održivost postupaka odlaganja otpada na deponijima u BiH. 

Budući da je naišla na operativne izazove, mostarska deponija je identificirana kao jedan od objekata koji ée dobiti dodatnu tehničku podršku od Svjetske banke. U potpunosti razumijemo situaciju u kojoj su se našli građani koji prosvjeduju ispred deponije Uborak i oni koji žive u neposrednoj blizini, ali ne i one koji po političkom zadataku prebacuju ovaj problem na tuđa leda.

Problem odlaganja otpada i deponije Uborak ne rješava se tako što se iz jednoga dvorišta prebaci u drugo i odgovorno tvrdimo da nikada nećemo dozvoliti da ekološki biser poput Raške Gore postane odlagalište otpada.

U potpisu: Mještani Raške Gore, Raštana, Vojna, Orlaca, Goranaca, Vrdi i udruge gradana.