Podijeli članak

Daleko od očiju javnosti Mostarac Ivan Božić svoj nogometni kruh zarađuje u Kini. Božić je proteklu polusezonu nastupao za kineskog drugoligaša Beijing Baxy, kojega s klupe vodi hrvatski stručnjak Goran Tomić. 

„Na poziv trenera Tomića došao sam u klub i malo je nedostajalo da izborimo ulazak u Prvu ligu. U posljednjem kolu smo pobijedili, a naš konkurent je također bio uspješan i tako izborio plasman u Prvu ligu Kine. Ali, nemamo za čim žaliti, jer su ispred nas sezonu završili klubovi s većom tradicijom Chongqing Lifan i Shijiazhuang.  Baxy je prije dvije godine trebao ispasti u Treću ligu, ali je fuzijom dvaju kluba ostao u Ligi. Trener Tomić je u posljednje dvije godine napravio vrhunski rezultat, no i u Kini uvijek vlada neizvjesnost, nikada se ne možeš opustiti“, kazao je Ivan Božić za pogled.ba

Prije odlaska u Kinu Božić je nastupao za Hrvatski Dragovoljac, gdje je bio jedan od najboljih pojedinaca, te je u devet nastupa upisao i četiri pogotka. S dobrim igrama Mostaraca je nastavio i u najmnogoljudnijoj državi svijeta. 

„U prvih pet kola sam igrao napadača i postigao sam četiri pogotka. Zatim se ozlijedio Brazilac, pa sam morao igrati na polušpici, što nije moja prirodna pozicija, ali je mogu odigrati po potrebi. Postigao sam još dva pogotka, upisao četiri asistencije, tako da nije loše bilo. Najvažniji je bio rezultat kluba, pritisak je bio na meni, ali i na treneru koji me je doveo u Baxy.  Kada sam igrao za  Guizhou Zhicheng bio sam kapetan i imao sam veće ovlast. Ovdje sam bio uvijek pod povećalom i zato sam igrao neke pozicije koje nisu najbolje za mene, ali najvažnije da je rezultat kluba dobar“, naglasio je Božić. 

Svoju nogometnu karijeru Božić će najvjerojatnije nastaviti u Kini, gdje je stekao reputaciju kvalitetnog i borbenog igrača. 

„Beijing Baxy je dobio jakog sponzora, i sada je pitanje hoće li on dovesti neke nove igrače ili ne. Do 15. siječnja mi moraju javiti, ali ja imam druge opcije u Kini o kojima razmišljam. U Kini su sada nogometaši odlično plaćeni i primanja su redovna. Ovo mi je treća godina u Kini, tako da sam se i navikao. Živim u dijelu Pekinga u kojem imate europske restorane, kafiće, i tu uglavnom žive bogati Kinezi i Europljani. Blizu mene su trener Goran Tomić, trener vratara Ivica Matas i kondicijski je Tonči Cinotti, te Dejan Damjanović koji igra za reprezentaciju Crne Gore i Darko Matić koji je već sedam sezona u Kini. On je u Kini ikona, kroz Ligu je prošlo veliki broj kvalitetnih igrača poput Kanoutea, Drogbe, Anelke i Keite, a on se uspio zadržati dugo i na tome mu skidam kapu. Matić zna kineski tako da se s njim dosta družim i s Misimovićem, koji je ove godine bio nešto udaljeniji od mene. Ali često razgovaramo, odemo jedan do drugog kada nam to obveze dopuste“, kaže Božić koji ne skriva zadovoljstvo uvjetima koje ima u Kini. 

„U Kini nema recesije. Puno se novca ulaže ne samo u nogomet, nego i u košarku i dolaze NBA igrači, u Kinu dolaze i najbolji tenisači. U Pekingu mi je ekstra, kao da sam kući, čak i bolje. Uvjeti za rad su vrhunski, imamo trening kamp s teretanom i šest terena. Stadion na kojem mi igramo prima 15 000 gledatelja, ostali su po 60 ili 70 tisuća. Problem je što Kinezi slabo koriste te izvrsne uvjete. Primjerice oni imaju samo 50 registriranih igrača U-17 u cijeloj Kini, što je zaista premalo za tako veliku državu. Kod njih nogometaši kada treniraju smješteni su u kampove, cijeli život u kampu su i tamo spavaju, treniraju, pa tako i moji suigrači iz kluba žive u kampu“, istaknuo je Božić. 

31-godišnji Mostarac pratio događanja u Premier ligi BiH, te se prisjeća vremena kada je prve nogometne korake napravio u Redarstveniku i Zrinjskom. 

„Financije i infrastruktura su najveći problemi klubova u BiH. Dobar sam prijatelj s Mijom Jelićem, te sam ovih dana posjetio Sportski centar na Mostarskom blatu i vidio sam da on nudi dobre uvjete za rad. Zrinjski je napravio teren s umjetnom travom, što je sigurno korak naprijed. Ono što zabrinjava je činjenica kako su seniorskoj ekipi nema puno igrača iz Omladinskog pogona. Ja sam prvo počeo trenirati u Zrinjskom i tada su smatrali da nisam talentiran za Zrinjski, pa sam otišao u Redarstvenik. Poslije su me u klub vratili Franjo Džidić i pokojni Miroslav Mican Kordić“, prisjeća se Božić. 

Božić je rođen u studenome 1983. godine, svoju nogometnu karijeru započeo je u Zrinjskom, ali je još kao 16-godišnjak napustio Mostar i zaputio se u Belgiju u Harelbeke. Nakon stečaja kluba stigao je u Hrvatsku, u Šibenik gdje je nakon uspješne četiri godine ponovno napravio transfer, ovog puta u Beveren. Problemi s ozljedom natjerali su ga da nakon godinu i pol dana ponovno potraži angažman u Hrvatskoj, preko Rijeke i europskih nastupa opet je završio u Šibeniku, s kojim je igrao finale Kupa i kvalifikacije za Kup Uefa. 

„Prije nego što ću otići u Belgiju bio sam kao kadet na pripremama s prvom ekipom Zrinjskog u Drvaru. Čak sam odigrao i jednu službenu utakmicu za ekipu u kojoj su tada igrali Slaven Musa, Tihomir Bogdan, Ivan Ravlić, Denis Zovko… Po povratku s priprema dobio sam poziv da odem u Belgiju, i tako se nisam nikada vratio u Mostar i Premier ligu BiH. Normalno da bih volio da se vratim i da igram u Mostaru, to je moj grad, tu su moji prijatelji, i navijači koji ti daju elan za nastupe“, kazao je Božić. 

Ovog vrsnog nogometnog znalca koji se ističe i velikom borbenošću zatekli smo na terenima Teniskog centra Mostar, gdje svakodnevno igra tenis s prijateljem Goran Buhovcem, nekada odličnim igračem MNK Karaka. 

„Stvarno sam zavolio tenis. Posebno kako sam preko brata upoznao Marina Čilića koji je bio u Pekingu i Šangaju. Pomogao sam mu oko nekih stvari u Pekingu, pa me je on ugostio u Šangaju kada je bio turnir iz Masters serije. Tako sam vidio kako se turnir organizira, kako žive tenisači, i ovim putem mu zahvaljujem na gostoprimstvu u Šangaju, gdje sam se osjećao kao Federer“, riječi su Božića. 

Tijekom svoje karijere Ivan Božić je imao dosta problema s ozljedama. U dresu Šibenika slomljena mu je fibula desne noge, a u Kini su mu stradali prednji križni ligamenti koljena. 

„Poželio bih sebi samo zdravlja, jer ako si zdrav možeš sve. Kada si ozlijeđen, onda su tu patnje, znoj, suze. Sada se osjećam moćno i zdravo, i daj Bože da tako bude uvijek“, poručio je Božić.