Podijeli članak

Jučer smo proslavili svetkovinu Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.

Svečano je bilo u mnogim marijanskim svetištima diljem BiH i Hrvatske koja su pohodile stotine tisuća hodočasnika iz zemlje i inozemstva.

Posebno svečano bilo je u Međugorju gdje je večernje misno slavlje predslavio Apostolski vizitator mons. Henryk Hoser.

Popovijed mons. Hosera objavljenu na službenom web stranici Medjugorje.hr prenosimo u cijelosti:

Ekselencijo iz Gabona, Afrika,
Ekselencijo iz Italije,
Draga braćo svećenici, osobe posvećenoga života,
Dragi hodočasnici iz ove zemlje i inozemstva, župljani župe Međugorje,
Draga braćo i sestre,

Današnja svetkovina Uznesenja, zatvara  eshatološki ciklus, odnosno naš pogled prema cilju ljudskoga života.

Nakon Gospodinova Uskrsnuća i Uzašašća, ostvaruje se djelo spasenja u sudjelovanju s Majkom Božjom. Ona je postala nedjeljiva od svoga Sina, slika Boga Milosrdnoga. Marija o sebi samoj kaže:

“Od sada će me svi naraštaji zvati blaženom. Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime Njegovo; od koljena do koljena dobrota je Njegova”.

Uistinu, Marijino Uznesenje je izljev  Milosrđa koje djeluje i po Milosrdnoj Majci, Utočištu grješnika, našoj zagovornici.

“Žena odjevena  suncem”.

Svjetlo dolazi od sunca. Tko je, dakle to sunce? Sunce je Njezin Sin: pohoditi će nas Mlado Sunce s visine – kaže Zaharijin hvalospjev kojega Crkva moli svako jutro. Marija je zaodjenula Božjega Sina u ljudsku prirodi i u ljudsko tijelo. Krist je, međutim, zaodjenuo svoju Majku u sunce. Marija sjaji Kristovim svjetlom. U privatnim ukazanjima, Gospa se predstavlja u svjetlu, prelijepa, na putu svjetla. U Fatimi je uvijek dolazila s istoka i odlazila prema istoku: u smjeru izlazećeg sunca.

Vidimo je s “mjesecom pod nogama”.

Mjesec nije izvor svjetla. Mjesec odražava svjetlo koje je primilo od sunca.

Međutim, mjesec sjaji u tminama i usmjerava putnike. Biti mjesec, biti odsjaj sunca je poslanje nas vjernika, uvijek osvijetljenih od sunca koje se rađa.

“Na glavi joj kruna od dvanaest zvijezda”.

To je znak, koliko kozmički, toliko i biblijski. Marija, Kraljica Neba i Zemlje je ukrašena krunom koja ima dvostruko značenje.

Stvorena je kao najsavršenije djelo koje je izašlo iz Stvoriteljevih ruku, kao Zvijezda prejasna.

S druge strane, ona se upisuje u ljudsku povijest, u povijest spasenja. Pripada dvanaestorici plemena izabranog naroda Staroga zavjeta kao Kraljica Patrijarha i Proroka, potom postaje Kraljica Apostola, onih koji su temelj Crkve.

“Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.”

S visine križa, Isus je postavio Mariju, svoju Majku, kao univerzalnu Majku svih ljudi; svih onih koji se trebaju roditi odozgor, iz vode i Duha. Kao što je Spasitelj dva puta odgovorio Nikodemu:

3Odgovori mu Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti Kraljevstva Božjega!” (Iv 3,3)

5Još jednom, Isus odgovori:  »Zaista, zaista, kažem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha,
ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Iv 3,5)

Na najizvrsniji način svoga majčinstva, Marija nas rađa za Kraljevstvo Božje.

Prije nego je stigla u slavu Uznesenja, Marija je uključena u zemaljski život kao i svi smrtnici; rođena je od svojih roditelja, koje tradicija naziva Joakim i Ana. Rođena je u jednostavnoj i skromnoj obitelji: ne u kraljevskoj palači!

Djevojka iz Nazareta, malo po malo je otkrivala svoje biće, neusporedivo s drugima,  prije svega nije imala iskustvo osobnoga grijeha. Nakon Navještenja, anđeo Gospodnji donosi Mariji novost i reče: “Raduj se, milosti puna, Gospodin je s tobom”.

Puna milosti, Marija je slobodna, kako od praiskonskog grijeha tako i osobnog. U Lurdu, Marija ovu istinu zaključuje riječima: “Ja sam Bezgrješno Začeće“.

S Navještenjem, nakon Marijinih riječi, kada kaže: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi” (Lk 1, 37), započinje Njezino “hodočašće u vjeri” u kojemu je “Blažena Djevica napredovala“, vjerno čuvajući svoje jedinstvo s Kristom”. (R. Mater 5) Hodočašće je veza koja ujedinjuje Majku Božju s Kristom i s Crkvom.

Za nas, Marija se ukazuje i postaje kao Stella Maris – Zvijezda Mora za sve one koji još hodaju putem vjere. Uistinu, Marijina vjera je herojska. Najprije prolazi sva otajstva Krunice: da, ona radosna, otajstva svjetla i slavna, ali također i ona žalosna. Svi poznamo sedam Gospinih žalosti i Šimunovo proroštvo:

34Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci Njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće, mnogima u Izraelu i za znak osporavan –  35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” (Lk 2, 34-35)

Sveti Ivan Pavo je govorio: “Blažena Djevica Marija neprestano “prethodi” narodu Božjemu. Njezin izvanredan put vjere predstavlja stalnu usporednicu za Crkvu, za pojedince i za zajednicu, za puke i za narode i, u stanovitom smislu, za cijelo čovječanstvo”. (Redemptoris Mater 6)

Osim toga: sveti Ivan Pavao II je govorio: “Marija ne prestaje biti “Zvijezda mora”, ona koja nam pokazuje put,  za sve one koji još koračaju putem vjere. Oni podižu oči prema Njoj s različitih mjesta svojeg zemaljskog života zato što je ona “dala… na svijetlo Sina kojega je Bog postavio u svojstvu prvorođenca među mnogom braćom (Rim 8, 29)”,  i jer “surađuje Majčinskom ljubavlju”,  “u preporodu i oblikovanju te njegove  braće i sestara” (LG8).

Ne samo Zvijezda Mora nego i Zvijezda Jutarnja. Što znači drugi naziv “Zvijezda Jutarnja”? Doista, kako ova zvijezda zajedno sa “zorom” prethodi izlasku sunca, tako je i Marija od svoga Bezgrješnog začeća, prethodila dolasku Spasitelja, izlasku “sunca pravde” u povijesti ljudskoga roda.

Dakle, predragi, budimo čvrsti  i hodimo Njezinim putem vjere koji će postati i naš,  najsigurniji, najkraći i najsvjetliji put da bi stigli do Boga, Trojedinoga i Jednoga, u vječnu radost!
Na obzoru našeg zemaljskog života i na pragu vječnosti, na Nebu se ukazuje veliki znak Žene. Kako se predstavlja? Što kaže Njezina pojava?