Podijeli članak

Unatoč tomu što se neki protive molitvi za hrvatsku šestorku u mostarskoj crkvi, kako to prije par dana bijaše slučaj s jednim fratrom iz Graza, koji se pita na svom Facebook profilu “zašto još nikome od religijskih poglavara nije palo na um organizirati molitvu ili liturgiju za sve one nedužno ubijene (i silovane i zlostavljane i protjerane) u ime “naših” političkih tvorevina i projekata koji uopće nisu bili dostojni ljudskih života i suza?”, istina je sasvim suprotna.

I onda se isti fratar čudi zašto mediji u službi većinskog nacionalizma dijele njegovu objavu, javnu. Nije još shvatio da je danas vrlo lako postati njihovo topovsko meso, koji jedva čekaju da on, simpa fratar iz Hercegovine, još neistrošen u odnosu na neke mu kolege iz Bosne, da svoj blagoslov i stavi znak jednakosti među “nacionalizmima”. Na primjer, N1 je jedva dočekao da napiše ovaj članak: “Reakcija Dade Milasa na molitveni skup”. I tako da svoj doprinos zamagljenju zločina u 331 logoru, poznatim Muzejima, u kojima je Najbolja Armija Jedina i Mila Nam držala preko 14.000 Hrvata.

Već za vrijeme rata je bilo molitve za žrtve. Tako su biskupi 22. travnja 1993. dali izjavu kao apel miru i zaustavljanje „obostrano učinjenih zločina nad nedužnim ljudima“ u muslimansko-hrvatskom sukobu. Nedugo poslije, 10. svibnja 1993., samo nekoliko minuta nakon iz ozmazde minirane džamije na Balinovcu, biskup Ratko šalje protestno pismo generalu Petkoviću, gdje izražava duboko negodovanje zbog toga, jer je to “direktni udar na ono što je nekome najsvetije”. Dana 17. svibnja 1993. ide izjava mostarskih biskupa s kojima apeliraju na mir, pozivaju na prestanak zločina, šalju poruku ef. Smajkiću, koji im kasnije zahvaljuje pored ostalog što biskupijski Caritas ne bira kome će pomagati, nego svima pomaže, bez obzira na vjeru i naciju. Nakon izjave u župe ide nalog da se govore mise za sve žrtve rata i moli za prestanak sukoba. Mi koji smo svjedoci, na žalost, vremena sjećamo se da su tada nastale famozne fra Lastine propovijedi.

Slaven Raguž je slučaj ljudi koji negoduju komentirao riječima “je li nešto dostojno žrtve ili ne, nije sigurno na nama ljudima da sudimo. Isto tako nije na nama da sudimo onima koji su javno i s imenom i prezimenom iznijeli svoj stav, pa makar i pogrešan. Svoj fokus valja usmjeriti na one koji su pogazili i još uvijek gaze sve ono za što se borilo i što su u konačnici doveli do toga da se moramo moliti da pravda i istina ugledaju svjetlo dana, kako bi konačno došlo do ultimativnog pomirenja. A molitva ne može nikada biti nešto loše. Ako nekome smeta, jednostavno neka ne dolazi i pusti drugoga da u slobodi svoga izbora radi što ga je volja… ili ako mu smeta nakana, neka on plati misu i moli na nakanu po svom izboru. Neke druge stvari odvrću narod od crkve, sigurno ne ova misa”.

Poskok.info