Podijeli članak

Tagovi

 

Bio jednom jedan dječak… početna je rečenica pisma koje je stiglo na naš redakcijski mail. Pomislili smo da se radi o bajci za djecu , koja je greškom zalutala, međutim daljnje rečenice pisma pokazale su nešto sasvim drugo. Riječ je o pismu koje je napisao  sedamnaestogodišnjak koji se bori s teškim oblikom karcinoma. Kako navodi, odlučio je zapisivati svoje osjećaje kako nikad ne bi zaboravio borbu koja se odvijala ispod njegove kože. Kako je doživio i preživio najgore trenutke u borbi s bolešću, pročitajte u njegovom pismu.



Bio jednom jedan dječak, poput svih ostalih sretno živio svoj život. Imao je svoje društvo, prijatelje,  ali je imao nešto što nitko od njegovih prijatelja nema. BOLEST. Bio je teško bolestan ali je malo tko znao za to. Ni prijateljima nije govorio jer ga je bilo strah da drugi ljudi ne saznaju pa bi mu bilo neugodno. No bolest je jačala i  sve  više je bio svjestan krhkosti svoga života. Odlučio je napustiti Grad, svoj život, i uspeti se  na strmi Vidikovac povrh grada na koji se malo tko usudio pa i uspio popeti. Baš je njemu ta teška bolest dala snagu da se popne na Vidikovac koji je bio toliko mali i toliko blizu Smrti beskonačno velike provalije koja je mnoge od onih koji su se uspeli povukla u sebe, u Smrt. Ipak dječaka to nije plašilo niti smetalo jer mu je njegova bolest bila njegova snaga. Uspevši se na Vidikovac ugleda sve one ljepote svoga Grada za koje nije baš mario, sve trgove i fontane koje nikad nije posjetio. Onda ugleda svoje ružno naselje, sredinu u kojoj je živio, ljude koje glume njegove prijatelje, licemjere...Dok je to gledao sekunda ga je dijelila od Smrti, ali opet nije ga bilo strah, dapače , to ga je smirivalo i davalo mu neki lijepi osjećaj spokoja. Vrativši se u svoj Grad dječak napusti svoju staru kuću, naselje, svoju sredinu, licemjere i posjeti  sve one lijepe trgove i fontane za koje prije nije mario a licemjere zaboravi i ne vrati se u svoju staru bijednu sredinu. Od tada pa nadalje dječakov Grad je bio puno ljepši! Shvatio je da je dobio novu priliku od Boga, novi život, novi rođendan. Došavši do određene točke, uvidio je prave vrijednosti života i one jeftine stvari i ljude kojima se „klanjao“ , na koje je trošio svoje neprocjenjivo životno vrijeme. Takvo iskustvo ga je učinilo jačim i pomoglo mu stane i osvrne se iza sebe. Pomoglo mu je da uvidi na koga je trebao trošiti vrijeme, a nije,  na koga nije a trebao je.

 

„Po tome, ovakvo iskustvo jest blagoslov jer sami je Bog preko moje bolesti progovorio i naučio što sam trebao znati odavno. Čudni su putevi Gospodnji. Bog svakoga nastoji naučiti preko raznih staza. Ovo je bila moja staza, moje iskustvo koje me dovelo na  pravi Put.!“

 

J.J.