Podijeli članak

Ana Ljubić je mlada Mostarka, studentica, pjevačica i glumica koja glumi u novoj predstavi Kraljevo u režiji Ivana Lea Leme. Velika zaljubljenica u kazalište i glazbu, koja uspjeva uskladiti probe u kazalištu i fakultetske obaveze na Studiju Edukacijske rehabilitacije na FPMOZ u Mostaru. Kroz intervju dotičemo se pitanja vezanih uz kazalište, ulogu u predstavi i njezinim budućim planovima.

Kako ste se zaljubili u kazališne daske, kako je sve to započelo?

U kazalište sam se zaljubila još u ranom djetinjstvu. Obožavala sam gledati lutkarske predstave i doživljavati likove na neki svoj način. U osnovnoj školi sam svih osam godina bila član dramske i recitatorske sekcije te sam svoje prve uloge gradila kroz likove iz tadašnjih lektira. Vremenom sam postajala sve više naklonjenija poeziji i pjesmama koje sam sredinom osnovne škole počela i pisati.

Što za Vas znači kazalište?

Kazalište za mene prvenstveno znači ljubav, pa je to onda malo teško opisati. Ono je utočište. To je mjesto gdje sam ja najviše ja i mjesto na kojemu mogu biti tko god poželim. Ono je često moj bijeg od stvarnosti, vrijeme koje provodim na sceni je za mene dragocjeno jer se isključim iz realnosti i zaboravim na sve okolo što se zbiva. Kazalište mi je doista pomoglo da izgradim sebe, donesem neke važne životne odluke i prebrodim teške trenutke u životu.

Kakva je suradnja sa starijim kolegama u HNK Mostar?

Prvo želim istaknuti da mi je velika čast da sa svoje 22 godine mogu igrati kazališne komade uz velika imena kao što su Robert Pehar, Jelena Kordić Kuret i Ivan Skoko, koji su ujedno bili i moji prvi učitelji dramskih umjetnosti u dramskom studiju mladih. Od njih učim i uživam ih gledati u procesu stvaranja predstave. Oni su prije svega divni ljudi uvijek spremni podučiti nas mlađe generacije, dati savjet, kritizirati nas. Da nema njih u ovom procesu, vjerujem da bi mi bilo dosta teže raditi na ovoj predstavi jer oni su nekako uvijek tu i kada pogriješimo i kada ne znamo kako dalje. Želim im reći jedno veliko hvala, nadam se da ih mi mladi nećemo razočarati.

Glumite u predstavi Kraljevo. Recite nam više o svojoj ulozi. Što Vam je posebno zanimljivo u liku? A što u predstavi općenito?

U predstavi Kraljevo igram ulogu djevojke Hanal. Ovo mi je najzahtjevnija uloga do sada, iziskuje veliku energiju, fokus i koncentraciju. Hajnal je jedna nesretna djevojka koja ima posttraumatski poremećaj kroz koji pokazuje svoje slabosti, strahove i svoje konstantno psihičko rastrojstvo pa mi je upravo zbog toga bilo veoma teško ući u njezin lik i vjerodostojno glumiti njezine slabosti koje gradiraju do psihoza. Još uvijek smo u procesu rada i nadam se da ću ovaj tjedan iskoristiti da što bolje i vjerodostojnije odigram nesretnu Hajnal.

Što biste željeli glumiti u nekom od budućih glumačkih angažmana?

Pa ne znam što bih točno voljela glumiti, ali sigurno želim da bude nešto drugačije. Želim se okušati u igranju svih karaktera. Komedije se poprilično bojim jer je dosta teže nasmijati publiku nego ih natjerati na suze. Nisam vjerovala da ću ikada ovako voljeti svoju ulogu, ali to je ta ljubav koja nema pravila.

Zbog čega nam preporučujete predstavu Kraljevo?

Predstavu Kraljevo vam preporučujem iz razloga što nešto takvo niste imali priliku nikada do sada gledati u našem kazalištu. Spoj ekspresionizma, naturalizma, povremenog realizma neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Naš redatelj Ivan Leo Lemo je Krležinom Kraljevu dao potpuno novu dimenziju koja trese našu svakodnevnicu. Iz 1918. prebacio ga je sa seoskog sajma u naše Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru i kroz njega nam opisao probleme današnjeg društva.

Ana Artuković/Pogled.ba