Podijeli članak

Medicinska sestra iz Osijeka Sanja Domazet u Njemačku je odselila u jesen 2017. godine i, kako kaže za tportal, u Hrvatsku se ne planira vraćati.

Iz Hrvatske je otišla jer joj je postalo "neizdrživo". Opterećivao ju je kredit u švicarskim francima, a njezin poslodavac, Klinički bolnički centar Osijek, zamjerao joj je jer je radila dodatni posao. Domazet je tako nakon 13 godina staža na odjelu dječje psihijatrije KBC-a Osijek odlučila preseliti u Njemačku.

Sve potrebne poslove riješila je, kaže, za manje od šest mjeseci. Relevantne dokumente u lipnju 2017. godine poslala je agenciji za zapošljavanje koju je pronašla na internetu. Do kraja tog mjeseca dobila je tri ponude za posao. Odlučila se za onaj u Münchenu, gdje u državnoj klinici radi na odjelu akutne psihijatrije za odrasle.

- Opis posla mi je isti. Rekla bih da ne radim ništa više nego što sam radila u osječkom KBC-u. Naporno je zbog jezika, ali i različitih nacionalnosti pacijenata koji se nalaze na odjelu jer ne radim isključivo s njemačkim, nego s pacijentima iz cijelog svijeta, pojašnjava Domazet tportalu.

Osječanka navodi da je bila u prednosti jer je znala njemački jezik te da je zbog toga lakše mogla birati posao. Njezine kolegice koje ne znaju njemački taj luksuz nisu imale.

- Morala sam položiti razinu B2 njemačkog jezika, hrvatske diplome ovdje se priznaju, a kako oni to kažu, moraju se prepoznati u ministarstvu. Bila sam u super poziciji jer sam startala kao ravnopravna s njihovim medicinskim sestrama. Imala sam dobru plaću, a da bi me zadržali, priznali su mi i cjelokupan radni staž iz Hrvatske. Ne mogu se požaliti, kaže.

Domazet navodi da su medicinske sestre u Njemačkoj tražene te da se njezin trenutni poslodavac potrudio da je zadrži kao radnika.

- I prije nego što sam dobila priznavanje diplome u klinici u kojoj radim pitali su me imam li namjeru mijenjati radno mjesto te otići u neku drugu kliniku. Rekla sam im da mi je prerano razmišljati o tome jer sam tek došla, ne poznajem uvjete rada, ne znam kako će se odnositi prema meni pa ako mi ne bude odgovaralo, naravno da ću mijenjati radno mjesto. Kada sam to rekla, u roku od mjesec dana nema što mi nisu ponudili, pojašnjava.

Nakon 10 mjeseci ponudili su joj i mogućnost da se o njihovom trošku dodatno specijalizira.

- Pokazala sam im se kao dobar radnik, netko tko ima iskustva, što oni jako cijene i traže. Sa mnom nisu imali nikakvog dodatnog posla jer sam uletjela na odjel koji poznajem. Doslovno su mi rekli da sam im "jackpot", kaže Domazet.

Osječanka navodi da u Njemačkoj radi nešto manje nego u Hrvatskoj (39,7 sati tjedno nasuprot 42 koliko je radila u Osijeku) te da joj se prekovremeni sati uredno isplaćuju. Slobodan dan može dobiti kada god želi, na godišnji također može kada god želi. U Njemačkoj zarađuje tri puta više nego što je to bio slučaj u Hrvatskoj. Ako želi, jednom na mjesec može raditi u staračkom domu te na račun tog angažmana može zaraditi honorar od 450 eura koji se ne oporezuje.

- Najsretnija bih bila kada bih ovdje mogla prebaciti neke ljude. Nedostaju mi kolegice s posla s kojima sam ostala u kontaktu i redovito se čujemo. Imala sam jako dobar tim u Osijeku. Bilo mi je teško otići, plakala sam. I kolegicama je bilo žao. No, ne planiram se vratiti, zaključuje.