Podijeli članak

Njemačke klinike spremne su platiti  do 15.000 eura kako bi dovele jednog medicinskog radnika s Balkana. A dovode tisuće  godišnje. U tom poslu su veliki novci i posrednici spremni da po svaku cijenu dođu do tih novaca.

Nevena Pejić* je prije dvije godine imala dobro plaćen, ali neobičan posao. Radila je u hotelu „Slavija" u centru Beograda, premda nije bila ni sobarica niti radila na recepciji. Tog ljeta je hotel bio popunjeniji nego inače. Neke prostorije su na brzinu preuređene u učionice. Iza teških zavjesa, sjedilo je više od stotinu ljudi i svakog dana, od osam ujutru do četiri popodne, Nevena ih je učila njemačkom jeziku.

„Ljudima je obećan posao, samo dok završe školu jezika. Za vrijeme škole bio je plaćen smještaj u 'Slaviji', hrana, čak i nadoknada da budu tu. Dolazili su iz raznih krajeva, dosta iz Makedonije", prisjeća se Nevena. Ali misija je, kaže, bila gotovo nemoguća – da se za četiri mjeseca od nule stigne do nivoa B1.

„Ne znam kakav su ugovor potpisali, ali neki su vremenom odustajali, jer je cilj bio teško dostižan. To tvrdim kao nastavnica jezika. Počeli su da izbjegavaju satove", dodaje ova žena. „Neki polaznici su se žalili da ih je agencija prevarila, da su kod kuće ostavili porodice polažući sve nade u ovo."

Onda je jednog dana sve prestalo. Agencija Artigum Management,koja je tvrdila da je „u vlasništvu poslodavca iz Njemačke", otpustila je nastavnike i ostala im dužna šest plaća. Kako je taj instant biznis model pukao?

Na brojeve telefona navodne vlasnice agencije više se nitko ne javlja, šatra je spakirana, a Nevena Pejić je jedino čula da cirkus ponovo radi pod nekim drugim imenom, prenosi N1. 

Tržište teško stotine milijuna eura

Balkanski očaj i njemačka potreba otvorili su prostor za novu branšu, čitavu industriju odlaska u kojoj se laktaju posrednici radne snage i njihovi „regruteri" na terenu, škole jezika, savjetodavci... Među svima vrebaju slatkorječivi prevaranti.

Prema podacima njemačke Savezne službe za zapošljavanje, u ožujku ove godine je 50.000 državljana zemalja takozvanog Zapadnog Balkana radilo u sektoru medicine i njege u Njemačkoj. To je oko 6.500 ljudi više nego godinu dana ranije.

Insajderi iz branše tvrde da je brojka i veća, da se godišnje uveze više od deset tisuća njegovatelja s ovih prostora, najviše iz BiH i Srbije, ali i s Kosova, iz Albanije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore. Balkanske bolničarke su tražena roba – one bi trebalo da krpe rupu u Njemačkoj gdje će, prema najcrnjim procjenama, kroz pet godina nedostajati 200.000 njegovatelja.

Jedan veliki njemački lanac staračkih domova spreman je da plati između osam i deset tisuća  eura kako bi doveo jednu njegovateljicu. To nam je rekao šef odjeljenja ljudskih resursa u tom lancu domova. Zvanični intervju su odbili usprkos ranijem dogovoru i nisu jedini koji bi radije da se o ovoj temi ne piše.

U njemačkim agencijama nam, kad se mikrofoni isključe, priznaju da neke klinike plaćaju više, sve do petnaest tisuća eura. Tu sumu agencije dijele školama jezika i svojim regruterima, a ostatak je profit.

Prema našem istraživanju, branša je teška više stotina milijuna eura godišnje i često podsjeća na Divlji zapad.

„Gotovo trgovina ljudima"

U malom uredu na periferiji Kölna, Kai Simon se umorno osmjehuje na takve priče. On je šef agencije IPP Health koja se broji među najveće koje posluju na Balkanu.

„Agencije obećaju ljudima nerealne plaće, kažu im da odmah mogu povest obitelj, a onda dođu u Njemačku", priča Simon. „Ovdje je hladno, pada kiša, obitelj je daleko i ne može da dođe, plaća nije kao obećana... to uništava ljude."

„Ne ide da obećate ljudima sve i svašta, da ih presadite odande gdje su im korijeni, a onda se ispostavi da ste lagali. To je maltene trgovina ljudima", kaže Simon.

Jedan drugi agent nam, pod uvjetom da ne otkrivamo ime, priznaje da vrbuje ljude po bolnicama na Balkanu. Ima nekoliko medicinskih sestara koje nalaze klijente. 

„Ona me recimo nazove i kaže da ima tri kolegice koje bi u Njemačku. Ako to uspije, platim joj tristotinjak eura po osobi."

Krug se zatvara

Posrednici dobro znaju što može da im pokvari računicu – ostaju praznih ruku ako ulože u školu jezika i rad s kandidatom, a kandidat iz bilo kojeg razloga odustane prije potpisivanja ugovora s njemačkim poslodavcem.

Zato kragujevačka agencija Pro Sert traži od kandidata potpis da će agenciji platiti tri tisuće eura ako odustanu od odlaska u Njemačku, pokazuje jedan ugovor u koji imamo uvid. Kandidat plaća kaznu i ako nađe posao na svoju ruku ili drugu agenciju da ga zastupa. Ili ako odbije dva radna mjesta koja agencija ponudi.

Agencija Pro Sert posluje s Dekra Akademijom – a to u ušima njemačkih poslodavaca mnogo znači. Krovni koncept te akademije, Dekra, ima godišnji obrt od 3,3 milijarde eura i bavi se mahom tehničkim pregledom vozila. Za Nijemce je Dekra pojam ozbiljnosti.

Njihovu akademiju u Srbiji vodi Aleksandra Talić, a ona je, prema podacima iz Agencije za privredne registre, do travnja bila direktorica upravo agencije Pro Sert. Tako je krug zatvoren: Dekra u svojim centrima u Beogradu, Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu uči ljude jeziku, njegovateljskoj teoriji i praksi, a Pro Sert ih šalje u Njemačku.

„Na kandidatima je samo da završe, uče i na kraju polože", kaže nam Talić. O novčanoj kazni koja ljudima visi nad glavom tvrdi: „Ako ne postoji nijedan realan razlog da neki kandidat ima previše zahtjeva, moramo postaviti tu granicu i natjerati ga... odnosno više, da kažem, pomoći kandidatu da odabere to što hoće."

Velika seoba

Mario Reljanović, znanstveni suradnik beogradskog Instituta za usporedno pravo, nagledao se takvih i još gorih ugovora. 

„Postoje ugovori očigledno prevarnog tipa u kojima postoje skriveni troškovi za lice koje odlazi u inozemstvo i vrlo nepovoljni uslovi rada, znači 10 do 12 radnih sati dnevno, sedam dana u tjednu. To su uvjeti koji ne samo da nisu u skladu sa zakonodavstvom u Srbiji, nego nisu i ne mogu biti u skladu sa zakonodavstvom u Njemačkoj", upozorava ovaj pravnik.

Da li posrednici ikada pomisle da pomažu veliku seobu koja godinu za godinom prazni Balkan? Posebno jer otvoreno priznaju da ih zanimaju najviše mladi, oni s najviše demografskog potencijala. Kandidati stariji od 40 godina imaju drastično manje šanse.

Kai Simon, šef kelnske posredničke agencije, poziva se na zaključke Svjetske zdravstvene organizacije da balkanske zemlje imaju višak medicinske radne snage. Ipak, svjestan je da taj bazen nije bez dna. „Jasno nam je da će se to sljedećih godina završiti – ne može da traje desetljećima."

A onda će, kaže, više dovoditi njegovateljice s Filipina.

*pravo ime poznato novinarima

**Ovo istraživanje omogućio je program „Reporters in the Field" koji sprovode Fondacija „Robert Bosch" i medijska nevladina organizacija n-ost. Duža verzija teksta objavljena je u beogradskom tjedniku Vreme.