Podijeli članak

Ništa od toge ne tiče se ni edukacije, ni razvoja ni pomaganja. Tiče se isključivo njihove sigurnosti

Klinci od pet godina jesu mali, ali su i dovoljno veliki za neke osnovne stvari koje do petog rođendana jednostavno moraju znati. Odnosno, bilo bi zaista dobro da ih znaju jer se radi o stvarima ne samo za njihovo dobro, već i vašu sigurnost - da imate povjerenja u svoje malo-veliko dijete, prenosi Index.hr.
 
Uostalom, djeca u toj dobi upijaju kao spužve i nema te stvari koje neće zapamtiti, ako im date do znanja da to trebaju znati. 

A ništa od toge ne tiče se ni edukacije, ni razvoja ni pomaganja. Tiče se isključivo njihove sigurnosti. 

1. Ime, prezime i broj telefona roditelja 

Nitko ne očekuje da će dijete od pet godina biti samo vani pa će mu trebati ovi podaci, ali, predostrožnosti radi jako je dobro da djeca čim prije nauče puno ime i prezime svojih roditelja, broj telefona i adresu, jer tko zna - te bi im informacije u nekim lošim snovima možda mogle spasiti život. Ako su u stanju naučiti pola crtića na pamet, mogu i tih nekoliko podataka. 

2. Broj za hitne slučajeve

Nesreća dolazi nenajavljena, a znati da će se vaše dijete snaći ukoliko vi niste ta koja može pozvati hitnu pomoć/policiju - neprocjenjivo je za sigurnost cijele vaše obitelji. 

Dijete u ovoj dobi već razumije dosta toga i svakako bi mu se trebalo objasniti i što učiniti u trenutku eventualne nesreće. 

3. Uvijek pogledaj u oba smjera 

Djeca od pet godina sigurno još neće ići sama u školu ili trgovinu (mi nekada jesmo, zar ne?), ali im se već sada može početi usađivati adekvatno ponašanje na cesti. Gdje god krenete inzistirajte na tome da vas dijete "vodi" kako bi naučilo dobro pogledati cestu s obje strane. 

To vam još uvijek može biti igra, ali ako ćete je prakticirati svaki put na cesti vaše će dijete sa sedam godina biti u stanju bez straha, vašeg ili njegovog, prijeći i veliku cestu sa semaforom i nekoliko traka. 

4. Nije svaki stranac zabranjeni stranac

Nisu svi stranci loši. Nikako, ali kako učiti djecu da ne pričaju sa strancima, ako im nekada baš stranac bude jedini koji im može pomoći. 

I mi se ponekad nađemo u situaciji kada nam je hitno potrebna pomoć, a u blizini nema baš nikog poznatog. I tada normalno upitamo stranca za pomoć (smjer/telefon). 

Zato ni djecu ne bismo smjeli sustavno plašiti s nepoznatim ljudima jer, što ako se u sekundi izgube? Koga će pitati za pomoć ako ne stranca?