Podijeli članak

Tagovi

 

"Još jedno proljeće. S proljećem u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše..." Proljeće je zasigurno najljepše godišnje doba, bar po nekom mom ukusu. Stoga, i nema ništa ljepše doli dan provesti u šetnji prirodom koja se ponovno "probudila" sa svim svojim bojama i zelenim krošnjama.

Ali, ali, i sto puta ali... Učenje i učenje. Bolonja i "njezini" pusti kolokviji koje nam nudi, već drugu godinu mi "uprskaju" proljetne šetnje. Godovi?! Doista mrzim svoje godove, svake godine su isti. Trebam učiti, ali jednostavno ne ide, pa ne ide. Opet ću morat "pokvariti" još jedan predivni sunčani dan. I zbog čega?! Hoće li doista moje cjelodnevno učenje uroditi plodom, ili će sve, po tko zna koji put, biti kratkotrajno znanje koje ću memoirati?! Odlučio sam ostati uz knjigu, ali nismo se "dodirivali". Uvijek sam pronalazio mali milijun razloga da učinim nešto drugo. Prošao je još jedan, uzaludni dan, a kolokvij je pred vratima. Propustio sam dan u razmišljanju da počnem učiti ili da ipak idem šetati, ali nije išlo. Niti sam učio, niti sam šetao.

 

Ovakav scenarij moga neučenja me podsjetio na bivšeg američkog predsjednika Ronalda Reagana. Pitate se, kakve sad on ima veze s proljećem i učenjem?! Pa dobro, i nema s učenjem, ali ima s razmišljanjem što učiniti, u njegovom slučaju izabrati. Naime, jedna priča iz djetinjstva bivšeg američkog predsjednika Reagana govori kako tada mladi Ronald nije znao koje cipele izabrati kod postolara prilikom kupovine. Naručio je cijeli materijal i sve ostalo, ali i njega je sitnica brinula: Cipele s oblim (okruglim) vrhom ili špicastim?! Otišao je, ali bez odluke. Obećao je da će uskoro javiti. No, nije se javljao. Stoga je njegovo prenemaganje razljutilo staroga postolara, koji je sam odlučio pozvati Reagana i besplatno pokloniti mu cipele. Nakon mjesec čekanja Reagan je došao i preuzeo svoje cipele: jednu s oblim, a drugu sa špicastim vrhom. Upravo onako kako je i zaslužio, kada se nije znao odlučiti.

 

I kako se onda odlučiti za učenje?! Zasigurno ne želite da dobijete polovično zbog vašeg prenemaganja. Uostalom svi određujemo vlastito vrijeme učenja i dinamiku istoga. Ja sam jednom pogriješio, ali uspio sam nadoknaditi. Odlučio sam ostatak tjedna učiti. A vama kao odgovor dajem, doduše malo sarkastičan i smiješan, ali baš istinit odgovor, baš onakav kakvog pročitah na jednom do mnogih internet foruma: Tri šanse imaš: - nemoj dalje učiti i najvjerojatnije ćeš pasti, - uhvati se učiti i najvjerojatnije nećeš pasti, - a možeš i ne učiti i ako budeš imao puno više sreće nego pameti možda ti se potrefi da prođeš. Ova vjerojatnost konvergira prema nuli.
Kakogod, najbolje se truditi, trud se isplati. Jer kako kaže sveti Augustin: Ako te Bog ne nađe kao pobjednika, neka te nađe kao borca.

 

Ivan Kraljević