Podijeli članak

Tagovi

 

 

Nevjerojatni slučaj mostarskog studenta alergičnog na zgradu fakulteta posljednjih dana, čini se, dobija konkurenciju u jednako nevjerojatnom slučaju studenta koji ne ispija kave u kafićima. Netko bi se sigurno nakon što pročita ovo u prvi mah postavio jedno pitanje na koje bi odgovor bio: ne, ne pije niti čaj.

- Zapravo ga, kad malo promislim, nigdje osim u predavaonicama nikada nisam ni vidio – govori student i kolega izvjesnog 22-godišnjeg mladića sa Sveučilišta u Mostaru, za kojeg kažu da nikada ne ispija kave u popularnim mostarskim kafićima. Da mladi I. K. (22) zaista nema takve navike govore mnoge njegove kolege i poznanici. – Nikome ne treba osporavati pravo izbora da radi što želi, ali meni to zaista nije jasno – govori još jedan njegov kolega i dodaje – Mene činjenica da nikad poslije predavanja ne sjedne s nama na piće čak pomalo i vrijeđa.

Što je razlog da mladi I. K. druženje sa svojim prijateljima i kolegama ne prenosi iz fakultetskih klupa na stolice mostarskih terasa nije poznato. Neki od njegovih poznanika nagađali su u početku da je mladić asocijalan. Međutim, vrlo brzo je postalo jasno da to ne može biti slučaj budući da se I. K. u društvu svojih kolega ponaša potpuno normalno, sve dok je to društvo okupljeno negdje u učionicama ili hodnicima zgrada fakulteta. Nagađanja da možda nije ljubitelj kave također su brzo postala nevažna jer se I. K. nije odazivao na pozive na pića bilo kakve vrste. Postalo je jasno da mladić jednostavno nema naviku druženja uz dokone razgovore koja uključuju ispijanje šalice omiljenog pića. Ne želeći narušavati njegovu privatnost, njegovi kolege i prijatelji nisu zabadali nos i istraživali kako ovaj mladić provodi svoje slobodno vrijeme niti su 'njuškali' gdje ga put nanese na povratku sa predavanja i slično. Vrlo pristojno su pustili mladog I. K. živjeti život kako želi. Neki od njegovih kolega su kao razlog njegovog ponašanja čak navodili gotovo nevjerojatnu činjenicu da I. K. svoje slobodno vrijeme ispunjava učenjem.

Međutim, ne gledaju svi njegovi poznanici tako blagonaklono na njega. Neki od njegovih kolega predbacuju mu što nikada ne ispija kave sa njima i smatraju ga čudakom i neprijateljski raspoloženim. – Meni je to potpuno čudno. Ali, molim vas, ne bih više o njemu – govori jedna njegova kolegica ostavljajući dojam da joj je neugodno pričati o ovom slučaju. Sa druge strane, velika većina njegovih poznanika svjedoči kako je I. K. zapravo potpuno normalan mladić ni po čemu različit od njih ostalih osim po tome što svoje slobodno vrijeme ne provodi na suncem okupanim terasama mostarskih kafića, koliko god to nevjerojatno bilo.

Mladi I. K. osobno nije htio govoriti o ovom slučaju. Na izlasku sa predavanja samo je odmahnuo rukom i otputio se u smjeru potpuno suprotnom od onog kojeg je izabrala većina njegovih kolega. Neki od njih potvrdili su da se tim pravcem vraća kući.

 

Piše: Boro Happy Šunjić