Podijeli članak

Marin Topić! Kada ste zadnji put imali priliku pročitati izjavu ili intervju poznatog mostarskog, hrvatskog umjetnika i intelektualca? Niste odavno! Topić je zadnjih 30 godina izazivao brojne reakcije, rasprave svojim javnim istupima, a neke njegove izjave iz prošlosti još dugo vremena će se citirati. Ali zadnjih godina ga nema mnogo u medijima. Povuka se svom slikarstvu, obitelji, prijateljima. Uživa u miru, ali uvijek krajićkom oka prati što se događa u našem društvu. I šire. U vremenu izbora u Mostaru, godišnjice Daytonskog sporazuma, najavama promjene Izbornog zakona i pandemije koronavirusa ne može biti dosadno čuti Topićevo mišljenje. Kaže nam kroz smijeh kako je ovo zadnji intervju kojeg mu je žena dozvolila jer svaki izlaz u javnost remeti mir kojeg imaju, žele i žive.

RAZGOVARAO: Marko Karačić

Što danas radi Marin Topić?

Radim na imunitetu i to sam počeo prije nego su ovi vladari svijeta proglasili pandemiju za koju mislim da nije uopće pandemija. Najbolji dokaz tome je smrtnost o kojoj govore mnogi poznati zvanstvenici svijeta, pa tako i naš Goran Radman koji kaže kako je smrtnost čak i manja nego u normalnim godinama. Ali nećemo dalje o tome. Ne izlazim po kafićima, svaki dan napravim između 10 000 i 15 000 koraka i čuvam se koliko se čovjek može čuvati. Teško se čovjek od virusa može čuvati jer virusi su svuda oko nas. Treba vjerovati. Ako je od Boga, onda će trajati onoliko koliko treba, ako je od čovjeka, onda će brzo propasti.

Slikate?

Trenutno radim ono što sam čekao 30 godina. Znaš, kad je počeo rat u izbjeglištvu u Trogiru bila je legenda, naš genije Sofija Naletilić ili kako je javnost zove baba Penavuša. Tu sam je upoznao sa Majom Galić. Odavno sam želio spojiti njene genijalne skulpure sa mojim ciklusom 'Rolling stones'.  Nakon 30 godina sam krenuo, fra Ante Marić mi je dao pet skulptura i sada slikam te skulpture na Neretvi. Sada radim na slici 'Pivac babe Penavuše na Neretvi'. Slika bi brzo trebala biti kraju i idemo dalje.



Koliko treba vremena za jednu sliku?

Meni treba jedno dva mjeseca da bi napravio sliku, tako da će biti potrebno jedno dvije godine za ono što želim. Imam osjećaj da su ljudi već zaboravili babu Penavušu, a ona je čudo, svjetski fenomen. Da žena u 67. godini ima takva likovna rješenja u strukturama, to je veličanstveno. Ako Bog da zdravlja, idemo završiti ovo što želim i napraviti jednu veliku izložbu za dvije, možda i tri godine. Izložba 'Naletilić - Topić' bila bi velika stvar. Naš fra Ante Marić, veliki zaljubljenik u kulturu je otkrio babu Penavušu, a i mene je otkrio. On je organizirao moju prvu izložbu u Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu 1983. godine. Idemo staviti krunu na tu priču.

Može li se živjeti od umjetnosti?

Nikada se nije moglo živjeti od umjetnosti, a osobito danas. Ako možeš uspjeti samo preživjeti od umjetnosti, to je veliki uspjeh. Možda hollywoodski glumci mogu, ali mi ne. Pogotovo ako se bavite ozbiljnom umjetnošću. Umjetnici koji imaju talenta nemaju novca, a oni koji imaju novac nemaju talenta. Tako je uvijek bilo. Jedini primjer je možda Henri de Toulouse-Lautrec, genijalac plemićkog porijekla, ali i njega zadesilo da nema noge. To vam je kao u športu. Nema bogataša koji je uspješan športaš.

Dolaze li vam ljudi i traže da im naslikate sliku?

Ima. Od toga i živim. Moje je da ugodim i nemam problema sa tim. Umjetnost je zadnja ovdje. Ovdje je borba za opstanak. Ne samo kod nas nego i u svijetu. Kineski komunizam i američki liberalizam. Oba sustava idu prema diktaturama i u smjeru totalitarizma. Tko zna gdje ćemo mi jer oba sustava ulaze na ove prostore.

Pratite događanja na javnoj, političkog sceni?

Puno manje nego prije. Već dvije godine ne kupujem novine i to je bio ogroman pomak. Uštedio sam silni novac. Počeo sam ih kupovat još kad je Milošević došao na vlast i kad je bilo ono 'danas na Gazimestanu, sutra u vašem stanu'. U međuvremenu je svijet postao globalno selo i ne možeš tek tako pobjeći od vijesti i promjena u npr. Kini, a koje će ti sutra biti u tvom stanu. Sad sam se navukao na društvene mježe...

S novina na društvene mreže. Onda je još gore...

Žena me naučila da poruke šaljem, pa onda moraš vidjeti barem nešto od onoga što se događa. Ali u pravilu, izbjegavam političke vijesti, ne gledam N1, to ni slučajno. Ta huškačka televizija je gora od Yutela svojevremeno i širi ideologije i teme koje su na ovim prostorima uzrokovale tri rata. Ne znam kako je taj mediji uopće registriran na ovim prostorima. HTV gledam samo ako ima športa, ali kako oni toga više nemaju, onda slabo pratim i njih. Uživam u humorističnim emisijama, Dnevnik ne gledam jer je postao štivo za malu djecu. Čujem da su izbori u Mostaru nakon 12 godina, možda ću to malo više pratiti.

Ove izbore predstavljaju kao povijesne. Slažete se sa tim?

Svaki su u nas povijesni od kada nam je ukinuta Herceg-Bosna. Sa Hrvatskom republikom Herceg-Bosnom smo imali svoj okvir gdje smo mogli sačuvati svoju suverenost i opstojnost. Kada nam je ukinuta Herceg-Bosna i kad je netko silom napravio entitet od katolika i muslimana, kojima je samo zajedničko to što nam ništa nije zajedničko, od tada su svaki izbori borba za opstanak. Znači, rat oružjem je završio, ali je nastavljen drugim sredstvima. Hrvati moraju shvatiti da moraju izaći u što većem broju. Svi moraju izaći, moraju razmisliti da glas kojeg daju da ne bude izgubljen. Ako neka stranka ili neovisni kandidat ne mogu otići preko izbornog praga ne bi trebalo glasovati za njega jer se glasovi gube. Svi koji takvima daju glas su neozbiljni i rade protiv svoga naroda.

Hrvati imaju više stranaka u Mostaru na izbori, nekima se neće svidjeti ovo što govorite jer će se prepoznati...

Prvo se mora riješiti nacionalno pitanje, a onda pitanje polarizacije političke scene. Sve ostalo je neozbiljno. Sreća u nesreći je to što je tvorac ovoga Statuta u Mostaru, koji nikako da zaživi, Englez. Pokojni Paddy Ashdown. A Englezi uvijek naprave stanja nedovršene povijesti. I nakon ovih izbora nitko neće imati dvije trećine u Gradskom vijeću da može preglasati drugog i Mostar opet neće funkcionirati. Ove ovlasti koje je imao Ljubo Bešlić se ukidaju sa konstituiranjem Gradskog vijeća i gradonačelnik postaje nebitna funkcija jer ima ovlasti do 5000 maraka. A tko bi se zezao za 5000 maraka ovlasti. Ne bi ovu masku stavljao radi toga, a ne nešto više. Onda će svaka strana blokirati procese, od proračuna do drugih planova pokušavajuči postići neke svoje ciljeve.

Znači, ukidanje Bešlićevih ovlasti je korak unatrag?

Ukidanje općina u Mostaru i konstrukcija izbornih jedinica znači kako je u biti ostala ista politička volja i problemi. Znači, Ashdown je s ovim rješenjem napravio nefunkcionalan grad i to se pokazalo u svim ovim godinama. Čak je grad bolje funkcionirao kada nije bilo izbora u odnosu na ono što smo imali sa starim Gradskim vijećem ili što ćemo imati s novim.

Ne zvučite nimalo optimistično...

Sve ovlasti su na razini županije i Federacije, a ono malo što grad ima, pitanje je hoće li funkcionirati nakon izbora. Ali ima i većih pitanja. Kada bi Hrvati izgubili Hercegovačko - neretvansku županiju, prestali bi postojati kao politički narod. Došli bi na politiku Šešelja i Alije Izetbegovića koji su Hrvatima davali 'Škutoriju' 20 kilometara od Neretve, a dolina Neretve je muslimanska i srpska. To izgleda podržavaju Amerikanci i Englezi. Takav zaključak dobijemo ako vidimo što se događa od Daytona do danas. Nekada mi nije jasno kako su Hrvati uspjeli očuvati, ali jesmo. Sada je pitanje do kada?

Promjena Izbornog zakona bi takav scenariji trajno uništila. Mislite da je promjena Izbornog zakona moguća?

Biološki smo najslabiji u Bosni i Hercegovini i ako u još jedne izbore uđemo na način kako je to do sada bilo, bojim se da ćemo nestati. Mi svakim izlaskom na izbore legaliziramo antidaytonske promjene, ali smo prisiljeni na to. Od Daytona do sada visoki predstavnici su napravili oko 1000 promjena mirovnog sporazuma. Znači, jedan mirovni ugovor je međunarodna zajednica 1000 puta promijenila i sve je bilo protiv Hrvata. Ako Hrvati ne budu imali do idućih izbora svoju izbornu jedinicu, što je minimum, a to smo unijeli u ovu današnju BiH i Federaciju, mi ćemo prestati postojati u ovoj državi kao narod. A Bošnjaci nikada na to neće pristati. U biti, ni oni ni Srbi nas nisu pobijedili u ratu niti u miru jer sve ono čime je devastirana pozicija Hrvata je od strane visokih predstavnika. A visoki predstavnik ima znak jednakosti sa američkim i engleskim veleposlanstvom u Sarajevu. Stipe Šuvar je rekao 'popu pop, a bobu bob'. Znači, za ovo što nam se dogodilo je odgovornost američkog i engleskog veleposlanstva, Možda kardinal Vinko Puljić najbolje to zna. Možda nije SDA ovo nije željela, ali im stranci rekli da to rade. Imate na sceni politiku gašenja Republike Srpske, ali dok ne istjeraju posljednjeg Hrvata iz Federacije i da imaju podjelu BiH na ruski i turski dio.

Imaju li Hrvati ozbiljnih sugovornika s kojima bi riješili ove probleme?

Pa ako ćemo se nekome buniti, onda treba prosvjedovati između američkog i engleskog veleposlanstva u Sarajevu, a ako nam to ne daju iz sigurnosnih razloga, onda treba prosvjedovati pred tim institucijama u Zagrebu. Pa neka nam kažu tko tjera zadnje kršćane 100 kilometara od Vatikana sa svojih ognjišta gdje žive već 14 stoljeća. Da ponovim, popu pop, bobu bob.

Tek sada se otvara tema devastacije Daytonskog sporazuma. Izgleda da je malo toga od njega ostalo?

Šta će ostati. Nađite jedan mirovni sporazum gdje je promijenjeno jedno slovo, a da rat nije izbio. Izmišljenom funkcijom visokog predstavnika uništen je Daytonski sporazum. Jedini kršitelj Daytonskog sporazuma je visoki predstavnik. Ali iza nas ne stoji nitko, pa šutimo cijelo vrijeme. Iza katolika u Vatikanu ne stoji nitko, a ne ovdje u BiH. Pa kršćani, osobito katolici su najugroženija populacija na svijetu.

Izgleda da Hrvate zadnjih mjeseci stoji službeni Zagreb. I to na način kakav nismo mogli vidjeti zadnjih 20 godina...

Iskreno, nije ni meni jasno. I ja se čudim. Ja sam Zagreb davno prekrižio. Više nam je Zagreb u zadnjih 20 godina napravio političkog zla nego Turci za 500 godina. Nisu oni samo šutjeli nego su otvoreno radili protiv nas. Prvo iznenađenje je bio Zoran Milanović. Prvo nas je iznenadio kada je došao u Mostar nakon paljevine grada i kada je odpepao ove lažne 'multikultivatore', a sada pogotovo. Ne zaostaje puno za njim i Plenković koji je jedini relevantan Hrvat na međunarodnom planu. Nama nije važno koja je vlast u Zagrebu, nama treba zaštita koju do sada nismo imali. Izgleda da su došli pameti. Barem se nadam.

Prosječan mladi čovjek iz BiH ne zna kako je živjeti u normalnoj zemlji osim ako nije otišao u drugu državu. Hoće li se to ikada promijeniti?

Mi smo na raskrsnici tri svjetske religije. A svaka religija je isključiva. Ako su isključivi jedni prema drugom katoličanstvo i pravoslavlje, a koji su u biti bliski, što onda očekivati prema drugim religijama? Možeš zamisliti kakva je razlika između Konfucija, Muhameda i drugih religija. Religije vladaju svijetom, one su u biti duboke države i tako će uvijek biti jer se ljudi boje Stvoritelja. Najgluplji i najpametniji čovjek su svjesni da se nisu mogli sami stvoriti nego da postoji viša sila koja ga je stvorila. I ateista ima strah od Boga. Protiv toga se čovjek ne može boriti. Biti ću banalan u primjeru, to je kao da prnete i sito, pa gledate kroz koju rupu je prošao prdac. Ne ide!

Ali idu izbori, pregovori, nova vaganja. Što očekivati?

Sada ponovo ozbiljno, na izbore se mora izaći jer su oni prebrojavanje naroda. Ako nas nema na izborima, onda ćemo opet slušati kako imamo previše prava u odnosu na broj Hrvata u BiH. To se ne smije dogoditi.