Podijeli članak

Mostarac Damir Bunoza jedini je poslijeratni dirigent u gradu na Neretvi, ali unatoč tome  od dirigentske palice u rodnom gradu on ne može živjeti, zbog čega je aktiviran na različita područja glazbe. U opušteno razgovoru za Pogled.ba on otvoreno govori o svojim brojnim angažmanima, glazbenoj sceni u Mostaru, očekivanjima, potrebama i nadama koje polaže u mlade generacije.

RAZGOVARALA: GORDANA ŠIMOVIĆ

Prvi ste poslijeratni dirigent u Mostaru i Hercegovini- jeste li još uvijek i jedini? Koliko vam znači ta činjenica?

Da, još sam uvijek jedini poslijeratni dirigent koji je rođen i cijeli život tu aktivan. Ima još dirigenata koji dolaze iz Zagreba, Sarajeva i tu su aktivni, češće ili rjeđe ali na kraju oni ipak  dođu i odu. Stoga mislim da je jedini ispravni put ulagati u domaće umjetnike koji znaju i osjete što treba Mostaru.

Činjenica da sam mostarski dirigent mi daje imperativ da glazbenu kulturu dižem na veću razinu s domaćim umjetnicima koji će biti dio glazbene mostarske priče.

Koliko ste zatrpani poslom i s kim sve surađujete?

Radim na više umjetničko – pedagoških strana. Osnovao sami Mostar Big Bend od iskusnih svirača umjetnika iz grada i okolice. Već imamo nastup 1.1.2020 kao uvodni bend na koncertu Crvene Jabuke iza Stare Gimnazije u organizaciji grada Mostara koji pametno vidi, promovira i podržava domaće umjetnike. Također radim u Muzičkoj školi I i II stupnja Mostar kao profesor stručnih predmeta. Radim i na duhovnoj strani moga života pišući skladbe i aranžmane duhovne glazbe gdje u Međugorju  s Framom, te internacionalnim zborom i orkestrom Mladifesta kroz glazbu slavimo Boga. Također vodim glazbeni vrtić koji uspješno egzistira. Tu je i bend Twist s kojima već punih 20 godina sviram razne evente. Vodim i Hrvatsku Glazbu Mostar- (puhački orkestar s ritam sekcijom).

Na čemu trenutno radite, a  koje vam je najdraže iskustvo?

Trenutno su uveliko probe s Hrvatskom Glazbom Mostar s kojima imam dva Božićna Koncerta:

-15.12.2019. Adventski koncert u Međugorju na otvorenom prostoru stare Crkve-predivan duhovni ambijent.

-20.12.2019. u Kosači gdje će se izvesti Božić u Jazz aranžmanima i popularnim pjesmama i taj koncert će biti možda nešto novo i  možda najbolje i najkvalitetnije do sad!

-28.12.2019 u Katedrali -Tradicionalni Božićni koncert Hrvatske Glazbe Mostar i katedralnog zbora Marija

- Doček Nove godine s grupom Twist uz Gustafe i Hladno Pivo

1.1.2020.- Mostar Big Bend s Crvenom Jabukom iza Stare Gimnazije.

Evo sve to pripremam u 12-om mjesecu a najbolje iskustvo što u životu doživljavam posljednjih 10 godina je Mladifest u Međugorju koji se održava od 1.8-6.8. To treba svaki čovjek doživjeti!

 Može li se živjeti od dirigentske palice u Mostaru?

Od dirigentske palice se u Mostaru ne može živjeti upravo stoga je potrebno da se kao dirigent aktiviram na različita područja glazbe. Ja sam hvala Bogu tip glazbenika koji voli različite stilove i to me ispunjava -što se kaže „Od Bacha do sevdaha“ . Klasika je jedina umjetnost i tu najdublje umjetnik osjeti i ulazi u čarobni svijet genija kao što su Mozart, Beethoven i td. Ostali stilovi glazbe imaju jednu drugu vrijednost i to treba prepoznati i njegovati.  U Mostaru ima Simfonijski orkestar kao ime ali on nažalost nije Simfonijskog orkestra u pravom smislu riječi jer nemaju uposlen ni gudački sastav a kamoli puhače, udaraljkaše, stalnog dirigenta, itd…tako da nažalost sporo napreduje odnosno stagnira. Postoje projekti dobri ili manje dobri ali to su u suštini su samo trenutni projekti. Samim tim i ja kao dirigent nemam mnogo posla kao dirigent klasične glazbe za što sam obučen i školovan i za što žudim i sanjam.

Kako ocjenjujete glazbenu scenu u Mostaru  i Hercegovini?

Dosta pratim glazbena zbivanja u gradu Mostaru u svakom smislu: od kafića, diska- što se pušta i sluša do koncertnih dvorana i nekih većih koncerata. Ono što omladina konzumira u noćnim satima po klubovima je jako ne kvalitetna glazba i samo je za trenutni brzi provod bez ikakve dublje emocije. Time se i glazbena scena promijenila. Tržište diktira. Teško je više čuti ili naći mjesto za izlazak a da je puna koncertna dvorana ili neki klub gdje se izvodi ili pop rock, ili rock, ili klasika, ili blues, ili jazz ili neke dobre obrade i sl. Svirajući razne evente s grupom Twist i sam sam se prilagodio tom tržištu. Ali nisam se tome predao i gore sve što sam nabrojao je u biti moja dužnost i borba kao dirigenta da napravim bolju glazbenu scenu  u gradu Mostaru.

Radite i kao profesor u Muzičkoj  školi, koliko je ovo područje talentirano za glazbu?

Radim već 17 godina u Srednjoj Muzičkoj školi I i II stupnja Mostar i Mostar zaista ima talentirane glazbenike-svirače, pjevače, zborovođe, bendove, pedagoške nastavnike i profesore i sl…odnosno jednu široku lepezu glazbenika, bitno je da svi oni nađu mjesto pod Suncem i ostanu u ovome gradu, zasnuju obitelj, rade razne glazbene koncerte i evente i to je onda najveći uspjeh! Time se stvaraju ljudi koji grad čine gradom. Grad ne čine zidine nego domaći ljudi koji stvaraju kvalitetne evente. Te domaće talentirane ljude koji su umjetnički entuzijasti treba podržati, dati im i vremena i prostora da pokažu što umiju. Žao mi bude kad čujem da je otišlo vani dobrih mladih umjetnika¬ jer jednostavno nisu bili dovoljno angažirani od strane onih koji su ih trebali angažirati. Na to treba dobro paziti! Jer naučen, vrijedan, talentiran i mlad čovjek kad ode je nešto najgore za naše društvo i prevelik ne uspjeh.

Osnovali ste i vrtić- odnosno glazbenu radionicu za najmlađe- zašto i koliki je interes?

Iz gore navedenih razloga sam i pokrenuo Glazbeni vrtić-radionice Mostar, kako bi glazbeno odgojio ispravne vrijednosti već kod 4-godišnjaka pa starije. Kad predškolsko ili rano školsko dijete osjeti ljepotu sviranja, pjevanja, muziciranja u njemu se razvija velika mašta i ispravan sistem vrednovanja lijepoga. To se usađuje djetetu dok još ne zna ni čitati ni pisati kada se podsvjesno razvija i donosi osnovne bazične stavove i poglede na život. Glazba je tu vrlo potrebna djeci od 4 godine pa nadalje da se stručno vodi, a sve kroz igru. I imamo ogromne rezultate: djeca od 4,5,6 i td. godina sviraju instrumente kao što su klavir, gitara, harmonika,  violina i flauta; pjevaju  u intonaciji, sviraju razne ritmove preko Orffovog instrumentarija (dječji ritmički instrumenti) doživljavaju i čuju razne melodijske intervale itd. Npr. kod troje 4 i 5-godišnjaka smo otkrili apsolutni sluh: svaki ton čuju u sebi što su samim rođenjem stekli a da to nisu ni znali. To je veliko otkriće i preduvjet za glazbenog genija!

Koja su vam očekivanja od mladih glazbenika?

Mislim da će za 10 –ak godina biti u Mostaru velik broj genijalnih glazbenika koji će nadmašiti mnogo toga što je do sada postoji. Samo trebaju još da narastu i naravno da budu uporni i marljivi.

Pred brojnih angažmana, član ste i glazbene grupe Twist – je li to zbog ljubavi ili financija?

Počelo je iz ljubavi jer sam s 15 godina imao već grupu i svoj prvi nastup grupe..kasnije se to profesionaliziralo i prilagodilo tržištu i grupa Twist uspješno egzistira već punih 20 godina. Ja volim žive svirke i oni su najbolji temelj za „čeličenje“ svirača. Tako da mogu reći da mi je grupa Twist  i ljubav i financije!

Zbog posla često putujete- koliko obitelj trpi zbog toga?

Naravno da trpi. Sretno sam oženjen i ima dvije prekrasne kćeri za koje živim i hvatam svaki slobodan trenutak da budem s njima. Glazba je način života gdje dosta izbivate ali moja supruga je jako razumna i vesela osoba i podržava me maksimalno u mome radu i to je vrlo bitno u braku.

Da se vratite u vrijeme kad ste upisivali glazbenu akademiju- bi li postupili isto?

Da, bez imalo premišljanja!

Vaša poruka mladima koji se dvoje između fakulteta koje žele i onih od kojih očekuju korist.

Moje mišljenje je da treba u životu raditi ono što ti ide, a ne ono što ti ne ide a volio bih da ti ide. Samim tim i odluka za fakultet treba biti takva. Ako nekomu idu društveni predmeti ona je dobro da studira ili povijest, ili pravo, ili filozofiju itd. ..ako mu idu prirodno-matematičke nauke onda treba da studira ili elektrotehniku, fiziku itd….znači moja poruka je da mlad čovjek treba sebe upoznati, iskušati u raznim predmetima da bi vidio i osjetio što mu ide. Ja nisam studirao i završio Glazbenu akademiju na dva odsjeka da bih bio materijalno bogat čovjek, nego jer mi je to jednostavno išlo od ruke i to sam volio. Korist dođe sam po sebi kroz nekolike godine rada pa i deceniju, jer ljudi u konačnici u tebi prepoznaju vrijednost i počnu te zvati, tražiti. Bitno je biti vrijedan u svome poslu, vjerovati u sebe i znati realno svoje znanje koje produbljuješ stalnim radom Korist onda dođe s vremenom sama po sebi i to je jedina ispravna, poštena korist! Bez decenije rada nema takvog blagoslovljenog stanja!