Podijeli članak

Hrvatska politika u vanjskopolitičkom smislu ovu temu (položaj Hrvata u BiH) neće pustiti. Dok sam ja predsjednik Vlade, mi je nećemo pustiti”, rekao je nedavno hrvatski premijer Andrej Plenković, piše Večernji list BiH. Plenković je prvi hrvatski političar koji je nakon punih 18 godina od sustavne šutnje Zagreba otvorio temu položaja sunarodnjaka u BiH koje se godinama gazi i poništavaju njihova prava, a država pretvara u labavu konfederaciju Srba i Bošnjaka u kojoj se Hrvate nastoji predstaviti smetnjom.

Posljednji izbori samo su kap koja je prelila čašu u kojoj je paradigma preglasavanja i majorizacije postao upravo Željko Komšić. Plenković je u dvama navratima problematizirao pitanje Hrvata u BiH na sjednicama najvišeg tijela EU-a Europskog vijeća. Sad to pitanje razumije i stajališta podupire najmanje 10 zemalja članica Europske unije koje su svjesne kako su posljednji izbori doveli dodatno do slabljenja pozicije najmalobrojnijeg naroda koji su i u najvećem broju europski državljani. Slikovito, Srbi su dobili svog člana Predsjedništva koji bi ujedno bio i pobjednik da se bira jedan član, Bošnjaci su dobili predstavnika najsnažnije bošnjačke stranke, a treći član je građanin koji ne predstavlja Hrvate.

“Taj je izbor sukladan Daytonu, ali nije duhu”, poručio je bivši visoki međunarodni predstavnik i slovački šef diplomacije Miroslav Lajčak. Nakon toga je prva žena EU-a zadužena za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini poručila kako je BiH specifična zemlja u kojoj se mora to poštovati te napraviti balans između kolektivnih i građanskih radova. I hrvatska šefica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić problematizirala je položaj Hrvata u BiH i narušavanje njihovih prava u BiH s obzirom na to da je Hrvatska i potpisnica Daytonskog sporazuma koji je narušen u više navrata.

Kao svojevrstan podsjetnik hrvatskim vlastima u Hrvatskome saboru donesena je Deklaracija o položaju Hrvata u BiH. Iako je deklaracija pripremljena još tijekom ljeta, svjetlo dana ugledala je nakon izbora te se u njoj poziva na ustavne i izmjene Izbornog zakona kako bi se osigurala jednakopravnost i zadržala konstitutivnost triju naroda.

Deklaraciju, međutim, nije poduprla oporba koja se ponijela politikantski, za razliku od njihovih kolega eurozastupnika koji su jedinstveno upozorili na narušavanje ovih prava. No, nisu se bošnjačke stranke kanile zaustaviti samo na Komšiću. Svjedoče to pokušaji da se Razim, Anel ili Edim “uvale” u Dom naroda kao Hrvati, a u Zeničko-dobojskoj županiji konačno slomi kralježnica bh. Hrvata kroz izbor dvojice Hrvata s bošnjačkih stranačkih listi.

Zbog toga se i inzistiralo na kršenju Ustava Federacije BiH, Izbornog zakona, Ustava BiH i odluke Ustavnog suda da se primijeni popis iz 1991. godine kako bi se nastavilo s manipulacijama. Upravo zbog toga je i predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamenta BiH Borjana Krišto uputila novu apelaciju kojoj je cilj osporiti odredbe Ustava FBiH, odnosno vratiti stvari tamo gdje su bile i kakve su potpisale tri zaraćene strane u Daytonu, odnosno u Washingtonu.