Podijeli članak

Tema o pokretanju hrvatskog kanala po tko zna koji put postala je aktualna usvajanjem prijedloga amandmana na Zakon o javnom RTV servisu u BiH. Nedugo nakon toga kroz medije su se mogli čuti različiti dominantni glasovi medijske zajednice, kao i stručne javnosti, protiv uspostave četvrtog javnog servisa sa nacionalnim predznakom. 

Najbučnije je o tome govori „Forum bošnjačkih intelektualaca“ koji je u četvrtak, 17. ožujka 2016. godine održao javnu tribinu na temu: „O zahtjevu za uvođenje TV kanala na hrvatskom jeziku na Federalnom i BHTV1 javnom servisu“. Intelektualci kroz tribinu objašnjavaju koliko su Bošnjaci ugroženi hrvatskim zahtjevom za izražavanjem na materinjem jeziku, a s tribine je poslan jasan zaključak i poruka kako bošnjački intelektualci ne smiju dopustiti kanal na hrvatskom jeziku. 

Hrvatski studentski politološki forum (HSPF) najoštrije osuđuje izjave Mustafe Šišića, dipl. politologa i političkog analitičara i Suada Kurtćehajića, predsjednika “Foruma bošnjačkih intelektualaca”, kao i ostalih sudionika, iz čijih se govora mogu čuti elementi govora mržnje koji potiču na etičku netrpeljivost. 

Budući da intelektualac Šišić poziva da se napravi analiza sadržaja  trenutnih javnih servisa i zaposlene strukture u tim medijima, htjeli bismo ga upoznati s tim da je zastupljenost Hrvata i hrvatskog jezika u informativnom programu FTV-a, poražavajućih 7,4%, te da je hrvatskih zaposlenika, u javnom servisu BiH 10,4%. Također, gospodin Šišić kroz svoj govor spominje izokrenuto ratno javno mnijenje i širenje mržnje, da bi se on sam, dvadeset godina nakon rata služio notornim lažima i prikrivenim govorom mržnje. Nadalje, dotiče se  hrvatskih novinara, poput Smiljka Šagolja i osim što ih omalovažava, o njima širi i neistine. Usput bi ga htjeli upoznati i s tim da Smiljko Šagolj ne predaje u novinarskoj školi u Splitu, kao što to tvrdi Šišić, jer prije svega ta ista škola ne postoji, a gospodin Šagolj je preminuo 13. kolovoza 2013. u Splitu. 

Gospodina Šišića toliko guši i obmanjuje nacionalno slijepilo dok govori o Herceg – Bosni, koja više od desetljeća nema granice o kojima on govori, a je očito da granice postoje samo u njegovoj glavi i u glavama sličnih njemu. Iz čega proizlazi stav kako su Hrvati zaslužni za mentalnu agresiju koju on osjeća, te da su izravno krivi za ratom podijeljeni Mostar?

Budući da je BiH ustrojena po etnopolitičkom principu po kojem su njezine tri etnonacije, a ne građani (konstitutivna naroda) politički subjekti, ne vidimo razloga zašto ne bi mogao biti uspostavljen kanal unutar javnog servisa na hrvatskom jeziku. To isto važi i za Bošnjake. Nacionalni jezik je ključna identitetska komponenta pa se sprečavanje uspostave kanala na materinjem jeziku može opravdano smatrati diskriminacijom. Sloboda izražavanja i pravo koje iz nje proističe je nešto što ne bi smjelo biti osporavano. Različite interesne grupacije građanskog društva – konfesionalne, etničke, profesionalne i slične - mogu ako to žele osnivati svoje medije i razvijati instrumente za artikulaciju svojih interesa. Primjere za to možemo naći u Belgiji i Švicarskoj koje su, slično kao i BiH, federativnog državnog uređenja.

Na koncu želimo postaviti pitanje, hoće li zaista netko svojim uvjerenjima i ciljevima zabraniti ili poput „Foruma bošnjačkih intelektualaca“ ne dopustiti uspostavu programa na hrvatskom jeziku?

Ovim putem pozivamo sve hrvatske predstavnike u institucijama vlasti na svim razinama da se aktivno zauzmu za rješavanje ovog pitanja, koje je jedno od interesnih područja Hrvata iz Bosne i Hercegovine.