Podijeli članak

Da je netko početkom devedesetih godina rekao da će Hrvatska u budućnosti dobiti pobjednika Svjetskog skijaškog kupa u ženskoj i muškoj konkurenciji te da će skijanje postati najtrofejniji olimpijski sport naše zemlje, svi bi mu se smijali. No bio je dovoljan entuzijazam i mukotrpan rad jedne obitelji da se upravo to ostvari.

O četverostrukoj olimpijskoj pobjednici i svojedobnoj vladarici ženskog skijanja Janici Kostelić već se sve zna, no njezin brat danas može reći da je uspješno izišao iz njezine sjene. Naime, iako je dvije godine stariji, Ivica čak deset godina duže traje u Svjetskom kupu od svoje slavne sestre te se jednako kao i ona može pohvaliti impresivnim trofejima o kojima je hrvatsko skijanje nekoć davno moglo samo sanjati.

A iza svega stoji predanost i fanatizam iznimnih sportaša te sjajan rad trenera i oca Ante Kostelića, genijalca koji je uspješno ostvario svoju viziju.

'To je jedna velika strast i moja velika ljubav. Biti vani na planinama, to je velika privilegija, a ja sam od svoje sedme godine posvetio svoj život tome,' nedavno je priznao danas 37-godišnji Ivica Kostelić čija se karijera najbolje može opisati onom izrekom 'kroz trnje do zvijezda'.

Povijesni slalom u Aspenu

Za razliku od Janice koja je već sa 17 godina gazila najbolje slalomašice svijeta, Ivici se bilo puno teže probiti među najbolje, iako je bio jednako talentiran i predan svom sportu. Mučile su ga u mlađim danima brojne ozljede, a zbog problema s desnim koljenom često je bio na operacijskom stolu. Ipak, kad je konačno dočekao sezonu u kojoj je bio zdrav, dogodilo se nešto čudesno.

U Aspenu u studenom 2001. godine, tada 22-godišnji malo poznati brat slavne Janice Kostelić sa startnim brojem 64 stigao je do senzacionalne pobjede, što je do danas ostao rekord Svjetskog kupa kad je u pitanju startna pozicija s koje je pobjednik stigao do cilja.

'To je poseban osjećaj. Sve je tiho, nikog oko tebe, svi misle da je utrka završila, ali nije dok se ja ne spustim. Nevjerojatan osjećaj. Što god napravio u karijeri, znam da ću ovo zauvijek pamtiti,' izjavio je oduševljeni mladi skijaš nakon prve pobjede u Svjetskom kupu.

Ivica na tome nije stao i do kraja sezone zabilježio je još dvije pobjede te ukupno šest pobjedničkih postolja te osvojio Mali kristalni globus u slalomu, kojim je svima pokazao o kakvom se skijašu radi. Tih je dana dobio i nadimak Profesor, zbog gracioznog i preciznog stila skijanja koji ga je odvajao od konkurencije.

Sljedeće sezone Ivica je osvojio svoje prvo zlato, na slalomskoj utrci Svjetskog prvenstva u St. Moritzu, a u Svjetskom kupu još je triput pobijedio u slalomu, no i ostao bez Malog kristalnog globusa u neizvjesnoj borbi s Kallom Palanderom. 

Lov na olimpijsko zlato i veliki Kristalni globus

Nažalost, problemi s ozljedama 2004. godine ponovo su ga unazadili i bile su potrebne dvije sezone da se vrati u svjetski vrh, no vratio se jači nego ikad. Naime, on i tata Ante odlučili su da je vrijeme za napad na titulu ukupnog pobjednika Svjetskog kupa, što je najveće moguće postignuće u skijanju. Počeo je Ivica od 2006. godine trenirati brze discipline i nastupati u njima, a to mu je donijelo nove pobjede u kombinaciji, disciplini koja mu je s godinama postala omiljena.

Nagrada je stigla na Olimpijskim igrama u Torinu, na kojima je u kombinaciji osvojio srebrnu medalju, a zlato kojem je bio blizu preoteo mu je Amerikanac Ted Ligety. Četiri godine kasnije u Whistleru Kostelić je došao na Igre u odličnoj formi i osvojio dva srebra, u slalomu i kombinaciji. Ovoga puta su Giuliano Razzoli i Bode Miller bili ti koji su zaustavili Ivicu na putu do ostvarenja dječačkog sna, osvajanja olimpijskog zlata. Posebno je bolan bio poraz od Amerikanca za samo sedam stotinki u kombinaciji, disciplini u kojoj je naš skijaš bio najveći favorit uoči utrke.

'Ne mogu se oteti dojmu, a on mi se stalno vraća koliko god ga htjela odagnati, da Bode može biti sretan što je dobio poklon od Ivice. Ako te Bode pobijedi u slalomu nakon toliko loših slalomskih godina, onda je to poklon. Ivica je trebao više napadati, a ne biti toliko oprezan. No medaljom sam prezadovoljna', komentirala je tada Janica propuštenu priliku, svjesna da brat ipak neće ponoviti njezine olimpijske uspjehe, iako je uvijek bio blizu. 

No Ivica je zatim osvojio nešto još veće od olimpijskog zlata. Iz sezone u sezonu bio je sve konkurentniji u ukupnom poretku Svjetskog kupa, a onda je došla 2011. godina kada se popeo na svjetski tron. U nezaboravnoj sezoni koju je okrunio sa sedam pobjeda i tri osvojena Globusa, Kostelić je uvjerljivo postao najbolji skijaš svijeta, a od toga nema većeg postignuća u ovom sportu. Pamtit će se i senzacionalna pobjeda u super G-ju u Kitzbühelu te sezone, jedina njegova u karijeri u brzim disciplinama.

'Nakon osiguranja titule osjećao sam se čudno, kao da sam bio u snu, recimo. Onda sam pitao Janicu kako to da nema nikakvog velikog oduševljenja i posebnih emocija, a ona mi je samo rekla: čekaj da dobiješ u ruke Kristalni globus pa će onda proraditi. I tako je i bilo', otkrio je tada najbolji skijaš svijeta.

Muke s ozljedama nisu prestajale

Odlično je Ivica krenuo i sljedeće godine, no problemi s koljenom ponovo su se pojavili i morao je predati svjetski tron tada mladom Marcelu Hirscheru koji ga do danas nije ispustio.

Operacije su obilježile mukotrpnu Kostelićevu karijeru. Ukupno ih je imao 15, od toga deset na desnom koljenu. Danas kaže da posebno žali zbog one posljednje, obavljene 2013. godine, nakon koje mu se koljeno nikad više nije u potpunosti oporavilo.

'Situacija nije sjajna, moje koljeno je uništeno od silnih operacija, ali borit ću se do kraja', poručio je svima Ivica prije tri godine i to je definitivno ispunio.

Svoju zadnju pobjedu u Svjetskom kupu Ivica je ostvario u slalomu u Kranjskoj Gori, u ožujku 2013. godine. No to nije bilo posljednje veliko postignuće našeg legendarnog skijaša. Iako više nije bio onaj stari, pronašao je snage osvojiti još jedno olimpijsko srebro, u kombinaciji u Sočiju 2014. godine.

'Pod teškim okolnostima pod kojima je osvojena, ima poseban sjaj. Ne mogu reći da je najdraža, ali je najteže zarađena od svih. Ne, zlato mi neće nedostajati, nikada', naglasio je Kostelić nakon velikog uspjeha.

Briljantna karijera još uvijek traje

Ako se ne dogodi nešto nevjerojatno i koljeno čudesno ne zacijeli, Ivica će karijeru završiti s 26 pobjeda u Svjetskom kupu, od toga 15 u slalomu, devet u kombinaciji, jednom u super G-ju i u paralelnom slalomu. Tome je pridodao četiri olimpijska srebra koja vrijede barem kao jedno zlato, a najsjajnijom medaljom može se pohvaliti sa Svjetskog prvenstva.

Ivica je danas oženjen s Islanđankom Elin i ima dva sina te još uvijek jednako voli skijanje kao i kad je kao sedmogodišnjak započeo svoju karijeru. Iako su mu startni brojevi ponovo narasli i približavaju se onom iz Aspena 2001. godine, nema namjere odustati, jer ljubav je jača od potrebe za slavom i pobjedama. 

Tako je nastupio s brojem 62 i na ovogodišnjem izdanju Snježne kraljice, a iako nije uspio ući u drugu vožnju, njegovi skijaški profesionalni snovi još nisu iščeznuli.

'Moja želja je da izdržim do Olimpijskih igara 2018., ali koljeno je u lošem stanju. Ono je svake godine malo slabije. Vidjet ćemo nakon kombinacije u Wengeru. Ne znam je li ovo bio posljednji nastup na Sljemenu', priznaje veliki šampion kojem se moramo pokloniti. Bilo da se oprosti na kraju ove sezone ili izdrži još malo duže, jedno je sigurno: Hrvatska više nikad neće imati skijaša kao što je Ivica Kostelić...

tportal.hr