Podijeli članak

Kako je priopćila Europska središnja banka, na zahtjev hrvatskih vlasti institucije EU odlučile su uključiti hrvatsku kunu u tzv. Exchange Rate Mechanisam (ERM 2), svojevrsnu valutnu čekaonicu za euro. Nakon konzultacija Komisije, Ekonomskog i Financijskog komiteta odlučeno je da središnji tečaj kune za euro bude 7,53450 kuna.

U odnosu na taj tečaj sve dok ne uvedemo euro bit će dopušten pad ili rast tečaja kune od najviše 15 posto. Drugim riječima, 7,53450 kuna za euro jest središnji tečaj po kojem ćemo zamjenjivati kune za eure onog dana kad kuna ostane tek dio hrvatske povijesti, a to bi moglo biti najranije 1. siječnja 2023. godine, piše Jutarnji.hr. 

Prošlo je više od pet godina otkako se posljednja zemlja, Litva, priključila eurozoni, pa puštanje Hrvatske i Bugarske u mehanizam ERM-2, koji predstavlja svojevrsnu čekaonicu prije uvođenja eura, nije samo veliki korak za potencijalne buduće članice eurozone nego i za cijelu eurozonu, koja se još od financijske krize 2008. hrvala s cijelim nizom problema. Budući da su cijelo desetljeće zemlje eurozone pod velikim pritiskom stagnacije, zbog čega je došlo do velikog zaokreta u politici Europske središnje banke, povećanje broja zemalja koje koriste euro kao zajedničko sredstvo plaćanja znak je da bi on ipak mogao zadržati poziciju rezervne svjetske valute. Takav status ima još jedino dolar.

RAZLOZI ZA UVOĐENJE EURA

Ključni razlog zbog kojeg se zemlje u pravilu odlučuju na uvođenje eura, odnosno pristupanje mehanizmu EMR 2 podizanje je šanse za privlačenje investicija, kao i povoljnija cijena zaduživanja. Razlike u cijeni zaduživanja za članice eurozone u odnosu na one članice EU koje nisu uvele euro vrlo su značajne.

Od aktiviranja mehanizma ERM-2 Hrvatska i Bugarska morat će održavati tečaj nacionalne valute u rasponu od plus/minus 15 posto prema euru te u tečajnom mehanizmu provesti najmanje dvije godine. U osnovi to znači da bi se u Hrvatskoj euro mogao uvesti s prvim danom 2023. godine.

Hrvatska je ušla u mehanizam ERM 2 u vrlo osjetljivim vremenima, pa nije najjasnije u kojoj će se mjeri budućoj članici eurozone dopustiti odstupanje od temeljnih pokazatelja koje zemlja mora držati pod kontrolom, baš kao što mora kontrolirati tečaj u rasponu od plus/minus 15 posto prema euru. Prije svega se motre razina javnog duga, inflacija i proračunski deficit.
Što se tiče inflacije, nju sustavno pokušava probuditi kod članica eurozone Europska središnja banka, ali u tome nije osobito uspješna.

Javni dug i proračunski deficit kriteriji su koji će na putu oporavka od krize izazvane pandemijom Covida-19 svakako biti vrlo fleksibilni.

Na sastanku Eurogrupe, koja okuplja ministre financija, već je zaključeno da je fiskalni odgovor na krizu u potpunosti opravdan te je, zapravo, dano zeleno svjetlo članicama za nastavak ekspanzivne fiskalne politike u ovoj, ali i, po potrebi, u 2021. godini. EU će tolerirati kršenje Maastrichtskih kriterija, kao i onih iz Pakta za stabilnost i rast, sve dok se ekonomska aktivnost ne vrati na razinu iz 2019. godine. Drugim riječima, zemlje će do daljnjega moći probijati limit od 3 posto deficita prema BDP-u, kao i 60 posto javnog duga u odnosu na BDP.

Upravo na tom sastanku Eurogrupe vodstvo je od Portugalca Márija Centena preuzeo irski ministar financija Paschal Donohoe. Eurogrupa kao skup ministara financija nije uspjela postići dogovor o lansiranju Fonda za oporavak i otpornost vrijednog 560 milijardi eura zbog protivljenja štedljivih Austrije, Nizozemske, Danske i Švedske. Donohoe očekuje da će problem zastoja riješiti viša politička razina tj. Vijeće Europe. Sporazum na razini šefova država od ekstremne je važnosti za Hrvatsku jer očekujemo povlačenje 10 milijardi eura, što ne ulazi u okvire srednjoročnog financiranja, gdje računamo na još 12 milijardi.

DELIKATAN TRENUTAK

S obzirom na razinu napetosti između neuspješnijih južnoeuropskih zemalja (Italija, Španjolska, Grčka…) i bogatijeg sjevera oko uvjeta financiranja oporavka, odluka o ulasku Hrvatske i Bugarske u eurozonu stiže u izrazito delikatnom trenutku. Južne zemlje sada inzistiraju na što višim iznosima grantova bez ikakvih uvjeta, a sjevernjaci traže realizaciju reformi te veći dio zajmova u odnosu na grantove.

Europska centralna banka Hrvatsku na neki način već tretira kao da je aktivirala mehanizam ERM 2. Naime, nakon izbijanja krize izazvane pandemijom Covida-19 premijer Andrej Plenković i guverner Boris Vujčić dogovorili su s ECB-om swap liniju od 2 milijarde eura koja omogućava HNB-u zamjenu eura za kune. Sada, kada službeno budemo u okviru EMR 2, očekuje se da će se ta linija tehnički obnoviti početkom sljedeće godine, što HNB-u značajno relaksira brige zbog kontrole tečaja i održavanja eksterne likvidnosti zemlje. Valja podsjetiti kako je nakon izbijanja krize izazvane pandemijom zbog stabilizacije tečaja HNB poslovnim bankama prodao oko 2,6 milijardi eura, zbog čega su devizne pričuve smanjene, ali su ostale na solidnoj razini od oko 15-ak milijardi eura neto. Uz to, i poslovne banke drže 5-6 milijardi eura koje mogu povući iz inozemstva bude li potrebno. Važno je u ovom kontekstu naglasiti da će tečajni rizici, koji mogu uzrokovati velike probleme malim ekonomijama s vlastitom valutom, ulaskom u eurozonu nestati.

Budući da je sada jasno iscrtan horizont ulaska u eurozonu, HNB će morati požuriti s tehničkom pripremom za uvođenje eura kao valute plaćanja. Primjerice, HNB planira sagraditi novi nacionalni trezor kao najsuvremenije mjesto čuvanja i manipulacije gotovinom. S kunskim novčanicama i kovanicama još se može provlačiti sa zastarjelim centralnim trezorom na dosadašnjoj lokaciji u staroj zgradi HNB-a na Trgu burze, ali kad u zemlju stignu prve pošiljke novčanica eura, modernizacija upravljanja gotovinom postat će nužnost. Novi nacionalni trezor najvjerojatnije će se graditi na prostoru vojarne Croatia, koja se nalazi uz novozagrebačko naselje Dugave.