Podijeli članak

Tagovi

Ne mogu disati, ne mogu disati, molim vas, nemojte me ubiti, protisnuo je kroz zube George Floyd.

Njegove posljednje riječi označile su početak masovnih prosvjeda koji već tjedan dana potresaju Sjedinjene Američke Države. Nema znakova smirenja. Nema popuštanja. Nema milosti. Amerika gori.

O dramatičnosti situacije dovoljno svjedoči procjena agenata Tajne službe koji su skrili Donalda Trumpa i njegovu obitelj u podzemni bunker ispod Bijele kuće. Dok se američki predsjednik skrivao sa ženom i sinom, pred njegovom washingtonskom rezidencijom bjesnili su prosvjedi. Svijet su obišle fotografije vatre, dima, suzavaca i teško oklopljene policije suočene s vojskom gnjevnih prosvjednika. Prizori pred Bijelom kućom nisu ni približno dramatični kao oni u ostalim gradovima. Primjerice, u Minneapolisu je zapaljena policijska postaja, u Brooklynu policijski auto gazi ljude... Zasad je bar petero ljudi umrlo, prenosi 24.sata. 

A kako to izgleda iznutra? Kako se osjećaju ljudi u multimilijunskim gradovima dok gledaju razmjere građanskog gnjeva? Kako komentiraju provale, pljačke i uništenja koja se odvijaju paralelno s prosvjedima? Boris Miketić iz Queensa u New Yorku kaže kako sirene odjekuju gradom.

- Nisam prisustvovao prosvjedima, ali suosjećam s njima. Razumijem zašto se ovo događa. Razumijem zašto ljudi prosvjeduju. Ovdje ima puno rasizma - kaže nam Miketić.

Nije ga strah, kaže da je siguran u svom dijelu grada.

- Uhapšeno je preko dvjesto ljudi, ali ja se ne bojim. Evo, večeras najavljuju nove prosvjede - obavještava nas Hrvat iz New Yorka.

Jedna Hrvatica koja nas je zamolila da ostane anonimna kaže kako situacija nije dobra. I ona živi u New Yorku.

- Ljudi su nezadovoljni i hoće svoja prava i jednakost. Žalosno je vidjeti da se to sve događa po gradu, da u nekim gradovima, tipa u Los Angelesu, uvode policijski sat ne bi li smirili situaciju. Osobno se ne bojim, živim godinama u ovom gradu i vrijeme je da se situacija popravi i da ih se nikog ne tretira drugačije - kaže nam ova Hrvatica.

Čitateljica rodom iz Hrvatske koja već nekoliko godina živi u SAD-u javlja kakva je situacija u Chicagu.

- Situaciju na ulicama ne mogu snimiti jer je opasno uopće izaći. Koma je - kaže čitateljica.

Navečer se ni ne smije slobodno kretati. Stanje u Chicagu podsjeća na nekakav postapokaliptički scenarij. Gotovo kao da se grad nalazi u Mad Maxu.

- Uveden je policijski sat od devet navečer do šest ujutro. Dućani poput Nikea, Diora i Burberryja u centru kompletno su porazbijani i opustošeni. Mostovi koji vode do centra su podignuti da se ne može ići. Vlakovi i gradski autobusi uopće ne staju na stanicama u centru. Nacionalna garda je na ulicama - opisuje nam.

Zabrinuta je za svog dečka.

- Ne mogu reći da se bojim i osjećam nesigurno jer ne živim toliko blizu toga. Ali s druge strane, neredi se konstantno šire i ne znaš gdje će biti sutra. Vozim se do posla svaki dan 35-40 minuta i ne bude mi svejedno kad vidim što se događa. Iskreno, mediji ne prikazuju realnu sliku. Puno je gore nego što je prikazano. Ne bojim se za sebe, ali imam puno afroameričkih prijatelja. I dečko mi je Afroamerikanac. Na kraju krajeva, više me je strah za njih sve i za njihovu sigurnost - kaže nam čitateljica.

Frustrirana je svime što se događa oko nje.

- Ovo u meni budi užasne osjećaje ljutnje, gadosti i bijesa pa mogu samo zamisliti kako je njima. Nismo ni svjesni koliko smo privilegirani samo na osnovi boje kože. Žalosno je da postoji još toliko ljudi koji u 2020. ne shvaćaju da svi krvarimo istu boju i da smo svi ljudi. Strava - poručuje.

Dok razgovaramo, u New Yorku i Chicagu je još jutro. Dan će proći, past će nova noć, a s njom i novi, plamteći prosvjedi. Nitko ne zna koliko će trajati. Nitko ne zna tko će stradati. Svijet će gledati.