Podijeli članak

Na redakcijski mail portala Jabuka.tv pristiglo je otvoreno pismo Zorana Zovke iz Širokoga Brijega. Pismo je napisano kao odgovor na teške riječi Dragana Markovine, kojima je – između ostaloga – naveo da “u Splitu živi hercegovački šljam“.

Zovko u pismu navodi da je na pisanje potaknut uvredama koje je Markovina iznio na račun Hercegovaca te piše o nekim značajnijim pothvatima i doprinosima hercegovačkih Hrvata kako bi pokazao da su oni “čista obraza”.

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

Teško je prešutjeti uvrede cijelom jednom narodu, odnosno Hercegovcima, kako ih naziva drug Markovina i sudrug mu po mržnji Zoran Pusić, ali i spustiti se na razinu jezika ulice. Međutim, navest ću tek neke činjenice koje će dodatno pojasniti tko je tu šljam, a tko je čista obraza i ponosa.

Pod pojmom Hercegovci podrazumijeva se da se radi o Hrvatima koji žive na prostoru Bosne i Hercegovine ili – ako im je tako lakše i draže – na prostoru Herceg Bosne.

A – za one koji to ne znaju – Herceg Bosna je hrvatska administrativna jedinica u sklopu Bosne i Hercegovine, nastanjena većinskim hrvatskim življem, koju su Hrvati obranili oružjem od raznih agresora i taj obranjeni prostor unijeli u Federaciju BiH, u kojoj su danas majorizirani, a pokušava ih se s toga prostora istjerati poradi stvaranja islamske države. Doduše, malo modernijom agresijom koja se zove optužnice za ratni zločin, kojih ima na tisuće protiv časnih i poštenih hrvatskih domoljuba, kojima je jedina krivica što su branili svoj dom u kom su rođeni, žive i – unatoč svemu – i dalje će živjeti.

Herceg Bosna je svojim zaleđem stvorila pretpostavke za oslobađanje Republike Hrvatske, a time i Bihaćkoga džepa – koji bi neminovno doživio veću kalvariju i od same Srebrenice – i tim svojim ogromnim doprinosom porazila velikosrpskoga agresora, zaustavila rat i donijela toliko željeni mir. Međutim, proces progona hrvatskoga naroda u Herceg Bosni započeo je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, otvoreni bošnjački lobist i lažni antifašist, nastavili su ga ekstremni bošnjački političari uz svesrdnu pomoć mrzitelja svega hrvatskoga, a svoj bijes iskalili su na politički nezaštićenom narodu u Herceg Bosni.

Mada je to povezana tema, ipak bih se više htio usredotočiti na samu izjavu druga Markovine da su Hercegovci šljam koji se doselio u Split i dodatno pojašnjenje druga Zorana Pusića kako drug Markovina nije mislio na one Hercegovce koji su otišli u Split (jer je i on bio među njima), već na one u Mostaru koji su vodili HDZ u ratnoj BiH, jer – kako kaže – to je taj šljam koji je odgovoran zbog toga što je on kao desetogodišnjak morao napustiti Mostar.

Drug Markovina nije naveo točan datum i godinu svoga odlaska iz Mostara jer su se on i njegovi roditelji očito osjećali sigurnima (ali ne i Hrvati Hercegovine) kad su u Mostar i okolna hercegovačka brda nahrupili do zuba naoružani i bahati srbo-crnogorski četnici i takozvani rezervisti JNA, koji su došli braniti sljedbenike Markovina i Pusića, a terorizirati mirne i nedužne građane većinom hrvatske nacionalnosti.

Međutim, u svibnju mjesecu 1991. godine Hrvati Hercegovine u mjestu Polog, na granici mostarske i širokobriješke općine, zaustavljaju kolonu tenkova JNA i time pokazuju svoju odlučnost da se neće dati pokoriti bez obzira na snagu i silu koju je posjedovala njihova armija, koja se izravno stavila na stranu velikosrpske politike predvođene Slobodanom Miloševićem. Pitam se jesu li Markovina i njegovi roditelji već tada napustili Mostar, s obzirom na to da je u travnju mjesecu 1992. krenuo opći napad i razaranje Mostara, koji je trajao puna dva mjeseca, ili je to učinio sredinom lipnja iste godine, kad su hrvatske snage organizirane u HVO, HV i HOS u briljantnoj akciji nazvanoj “Lipanjske zore” protjerale srbo-četničkoga agresora i oslobodile Mostar i dolinu Neretve.

Teško mogu razumjeti mržnju jednoga čovjeka koji koristi takve izraze (šljam), a sebe naziva intelektualcem i povjesničarom, a i drugoga koji se “k’o fol” bavi zaštitom ljudskih prava, ali ne iz uvjerenja, već iz vlastite pohlepe i mržnje prema Hrvatima, poglavito Hercegovcima, i bilo kojem obliku hrvatske državnosti i suverenosti. Svojim djelovanjem nastoji braniti agresora, a optužiti žrtvu, i to pomoću nevladinih organizacija dobro naplatiti.

Nažalost, Mostar i Hercegovinu napustili su mnogi – ne zbog HDZ-a, već zbog otvorene ratne agresije velikosrpske politike – ali su se mnogi i vratili, što je mogla učiniti i obitelj Markovina, a ne s pristojne udaljenosti, puni mržnje i prijezira, njegove osloboditelje nazivati šljamom.

I, na kraju, pitam se: je li sve ovo slučajno ili ne? Ipak mislim da se slučajno ne događa ništa, a da je ovo metoda specijalnoga rata. Ne zaboravimo da je ne tako davno Zoran Pusić predvodio jednu skupinu lažnih i olinjalih tzv. antifašista koja je sa zastavom propale Jugoslavije posjetila Stolac i izrazila podršku nasilniku Samiru Kaplanu i provokativno htjela doći na vodopad Kravice u ljubuškoj općini kako bi lažnim antifašizmom provodili fašističku ideologiju, ali su od redara i građana prepoznati i potjerani.

Zoran Zovko