Podijeli članak

Dr. Goran Đuzel voditelj je Odjela kardiokirurgije SKB-a Mostar od njezina utemeljenja. Na čelu je projekta i najveće privatne poliklinike u BiH, a sve to je bio povod za razgovor s ovim mladim stručnjakom, piše Večernji list BH.

Kakvo je stanje na Kardiokirurgiji SKB-a Mostar?

- Stanje je standardno prosječno. Možda smo malo favorizirani, ali mislim da je to opravdano s obzirom na to kakve operacije radimo i da donosimo novac bolnici.

Osjetite li posljedice financijske krize u mostarskoj bolnici?

- Odjel za kardijalnu kirurgiju ne trpi nikakve posljedice zbog financijskog stanja u bolnici. Ali ja ne bih izdvajao samo bolnicu kao problem. Bolnica i njezini problemi samo su odraz jednoga stanja u društvu koje nije dobro.

Ima li listi čekanja na ove operacije?

- Mi se godinama borimo i maksimalno ulažemo napora da nema lista čekanja. Kada ima potrebe, radimo i sedam dana u tjednu kako pacijenti ne bi trpjeli. Mislim da su pacijenti zadovoljni. I imaju razloga biti zadovoljni.

Koliko SKB Mostar danas ima kardiokirurga?

- Trenutačno imamo tri završena specijalista kardiokirurgije i tri specijalizanta. To je broj ljudi koji može raditi daleko veći broj operacija negoli je to sada slučaj. Ali, imamo ograničen broj operacija.

Postoji li potreba za većim brojem operacija nego što je odobrio Fond?

- Samim tim što nemamo ozbiljne liste čekanja znači da nema velike potrebe za širenjem broja operacija. Mi svake godine svoju kvotu ispunimo do kraja studenoga i prosinac nam je skoro prazan. Mislim da bi nam 200 operacija godišnje bilo optimalno.

Koliko ih sada radite?

- Sada nam je odobreno 176.

Koliko je vaš odjel do sada ukupno obavio operacija?

- Kardiokirurgija je do sada obavila oko 1300 operacija. Radimo osam punih godina, s tim da ne računamo prve 2-3 godine jer se radilo značajno manje. Proces je takav da se prve godine radi oko 50 operacija, onda 100 i tek onda broj operacija značajno raste. Voljeli bismo da imamo odobreno 200 na godišnjoj razini, nadam se da će nam i biti.

Koliko je kardiokirurgija “skupa igračka”?

- Za nas su to skupe operacije, ali u odnosu na Hrvatsku, Sloveniju i Njemačku, to je izuzetno jeftino. U odnosu na Hrvatsku, jeftiniji smo 50 posto, a u odnosu na razvijene zapadne zemlje čak i do 200 posto. A radite isto što i oni? - Danas radimo sve zahvate s uspješnim rezultatima osim transplantacije. A sada počinje i ta priča.

Do koje faze je došao projekt transplantacije srca u SKB-u Mostar?

- Nisam ni pesimističan ni optimističan, ali moramo zadovoljiti zakonske, kadrovske i tehničke uvjete. Čak smo zakonski regulirali sve, opremu nije problem kupiti, ali kadrovski je najteže priču zaokružiti. Priča o transplantaciji je skup pojedinačnih djelatnosti koje se moraju upakirati u jednu funkcionalnu sredinu. Transplantacija srca je prilično jednostavna operacija. Ali ona ne završava kada pacijenta odvezemo iz operacijske dvorane. Ona tek tada počinje. Tada slijedi mukotrpan niz dana gdje se rade biopsije presađenog organa, praćenje njegova rada, imunosupresivna terapija, viši stupanj intezivne njege i još mnogo toga. Moj kolega i ja imali smo sreću pa smo svoju edukaciju završavali u Berlinu, koji je jedan od većih transplantacijskih središta u Europi. Toga smo se i nagledali i naradili.

Kolike su šanse da se taj projekt dovede do kraja?

- Ako se posvetimo tome, možemo uspjeti i biti najbolji. Moramo vidjeti kakva je naša spremnost na to. A ona mora biti velika u prvim godinama.

Posvetili ste se kardiokirurgiji u SKB-u Mostar, ali i privatnom projektu poliklinike Vitalis. Kako te dvije priče usklađujete?

- Dajem sebe za kardiokirurgiju, ali u međuvremenu sam napravio jednu priču koja je nadrasla očekivanja svih i koja zahtijeva promjene. I neke teške odluke. Dat ću se na raspolaganje da ostanem na nekom angažmanu u SKB-u Mostar. Uvijek sam rezerviran za neke teške slučajeve i bit ću na raspolaganju i u budućnosti. Ali ću se morati povući iz aranžmana u kojem sam sada.

Odlazite iz SKB-a Mostar?

Nema opcije B? - Opcija B je da netko moju privatnu priču preuzme. A pitanje je tko je taj netko. Ima ponuda, o tome se razgovara, ali nema još ništa konkretno.

I što ako netko preuzme Vitalis?

- Onda bih se vratio u bolnicu i ne bih tražio ništa drugo. Vitalis je počeo kao ordinacija sastavljena od dva stana, a sada je objekt od 5000 četvornih metara, 70 zaposlenih, institucija koja je vrhunski dijagnostički centar i u kojoj se rade brojne grane medicine. Naravno da se mnogo toga mora mijenjati kada napravite nešto takvih gabarita. I puno je još izazova koji su pred nama.

Kojih?


- Želimo dovesti vrhunske stručnjake u Vitalis, kao što je sada slučaj s dr. Antom Anićem koji je dao otkaz u Zadru i počinje raditi u nas. Za one koji ne znaju, dr. Ante Anić je specijalist kardiolog i zasigurno najbolji liječnik u Hrvata za intervencijsko liječenje aritmija. I dolazi raditi kod nas. Takav Vitalis želimo u budućnosti graditi. I uspjet ćemo u tome. Dr. Anić je prepoznao Vitalis kao ustanovu koja ima budućnost, gdje se može stvarati novi kadar, gdje se mogu izvoditi inovativne procedure koje još nisu počele u BiH. To uistinu možete samo ako imate pravi tim ljudi uz sebe. I stručnjaci poput njega to prepoznaju. Ne želim zanemariti ni ostale stručnjake koji već rade u Vitalisu, poput dr. Srđana Gornjakovića. Na čelu s njim također uvodimo procedure koje pacijenti mogu dobiti samo na jednom mjestu u BiH, a od velike su važnosti. Nadamo se da ćemo imati potporu nadređenih ministarstava da za procedure koje nudimo, kao i usluge za koje su duge liste čekanja, dobijemo odobrenja da se mogu obaviti preko uputnice u Vitalisu. To je uistinu jedan dug put, ali i naša misija. Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti u tome, a sve u interesu pacijenata. Također bih spomenuo i ostale stručnjake, koje uistinu ne mogu posebno nabrajati jer ih je pozamašan broj, a koji isto tako uvode novitete u pružanje medicinske usluge u Vitalisu.

Što kažu u bolnici?

- Ne ostavljam pustinju nego kolege koji znaju raditi i neke od njih sam osobno učio. Imam kolegu Matu Ćavara kojem ću ja prvi leći na stol ako treba. Čovjeku treba još 5-6 mjeseci da položi specijalistički ispit i odmah može operirati što god poželite. On ima više “utakmica” u rukama nego mnogo stariji kolege. Kardiokirurgija će nastaviti raditi istim tempom.

Odlazite iz bolnice kada s radom krene novi Vitalis ili...?

- Do kraja srpnja otvorit ćemo novi Vitalis. Do kraja godine ću biti u SKB-u Mostar, a onda će angažman biti drugačiji. Ponavljam, bit ću na raspolaganju kolegama, bez ikakvih financijskih uvjeta. Uvijek ću doći ako me zovnu, ako sam u Mostaru. Bolnica će me imati na raspolaganju, naravno, ako to želi.

Mnogi su bili iznenađeni kada ste krenuli u priču Vitalisa. Do tada ste spominjani kao nasljednik Ante Kvesića. Je li se o tome razgovaralo?

- Mene to nitko nikada nije pitao. Nisam siguran ni da bih prihvatio. Ali je to svakako izazov.

Kad kažete izazov, to znači da ipak o tome razmišljate nekada u budućnosti?

- Kao prvo, ono što je ravnatelj Ante Kvesić napravio je skoro neponovljivo. Pod njegovim vodstvom SKB Mostar je izrastao u regionalnog lidera, radimo sada operacije koje su bile nezamislive ranije i malo tko će uspjeti napraviti takve uspjehe. Ono što sada treba napraviti jest preslikati uspješne sustave u suvremenom svijetu i tako ispraviti manjkavosti našega sustava. I ništa više. Samo nastaviti putem koji je ravnatelj Kvesić trasirao i razvijati se dalje. A što se mene tiče, ne čekam nego idem dalje. Meni je kardiokirurgija trenutačno malo. Broj operacija sam smanjio, prepustio sam kolegama veći dio posla. Ne mogu onda sjediti u bolnici cijeli dan. Što ako završim operaciju do 11 sati? Naravno da moram nešto raditi i nakon toga. Isto tako se dogodi da se hitne operacije rade izvan radnog vremena. Recimo, operacija koja je odrađena u subotu obavljena je za vrijeme mog godišnjeg odmora i trajala je 11 sati.

Mislite li da će bolnicu napustiti i netko od vaših kolega s Kardiokirurgije?

- Neće nitko otići jer sam momcima koje sam učio pokazao i dokazao kako im i ovdje može biti dobro te kako se i ovdje mogu razvijati i napredovati. Ako trenutačno nije dobro, onda trebamo raditi da bude tako.

Kažete da nekada nemate posla nakon 11 sati. Hoće li broj operacija rasti u idućim godinama? Hoće li biti više posla?

- Dobre su šanse da nam raste broj operacija u budućnosti i da imamo više posla negoli je to sada slučaj. Sada smo imali pacijenta kojeg nitko nije želio operirati. Ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji, ni u Njemačkoj. Mi smo ga operirali ovdje. Operacija je trajala devet sati, pacijent je preživio i uspješno se oporavlja. Mogućnosti i kapaciteti naših stručnjaka su daleko veći od onoga što sada radimo. I trebamo biti ponosni na to. Ali i početi više koristiti svoje kapacitete.