Podijeli članak

Fočak Gordan Pavlović Goci je u mladosti osuđen za krivotvorenje brojeva na motoru vozila, a danas je vlasnik rudnika uglja, građevinske i trgovačke tvrtke, hotela i desetina poslovnih prostora i zgrada.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Loše ocjene i vladanje iz srednje škole nisu bili prepreka Gordanu Pavloviću Gociju iz Foče da postane milijunaš. Završio je za elektroenergetičara, ali ga škola nije previše zanimala. Upisao ju je, kaže, na nagovor oca, iako je smatrao da gubi vrijeme koje bi radije trošio na zarađivanje novca.
U tome je uspio u godinama koje su uslijedile.
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) se bavio trgovinom i transportom roba, a poslije je trgovao nekretninama propalih državnih poduzeća, kupujući ih, uglavnom, u stečajnim postupcima za relativno male pare.
Pavlović danas ima poslovnu imperiju. U rodnom gradu posjeduje: rudnik uglja, građevinsku i trgovačku tvrtku, hotel, stambene zgrade i poslovne prostore. Ukupna površina nekretnina koje ima iznosi najmanje 720.000 četvornih metara, što odgovara površini 100 nogometnih terena.

Član je Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vladajuće stranke u Republici Srpskoj (RS), ali kaže da od političkog angažmana nema velike koristi.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su se uvjerili da Pavlović ima velikog utjecaja u rodnom gradu. U pojedinim institucijama nerado su davali informacije o njegovom poslovanju, a Pavlović je kazao da su ga obavještavali kada bi dobili zahtjev CIN-a za pristup informacijama o njegovom poslovanju i nekretninama. Nakon intervjua sa novinarima isto su činili i pojedini sugovornici.

Preko šverca do zatvora
Ovaj poduzetnik je 1993. godine u Foči osnovao „Pavgord“, poduzeće za trgovinu i transport. Iako je u narednih dvadeset godina postao vlasnik i drugih tvrtki, „Pavgord“ je najvažniji u njegovoj poslovnoj imperiji.
Pavlović je nakon rata bio pod istragom zbog sumnje da je krijumčario kavu i gorivo. Njegova odgovornost za ovaj kriminal nije dokazana, ali su najmanje dvojica radnika „Pavgorda“, Rajko Vuković iz Foče i Dragan Sarić iz Nikšića, zbog krijumčarenja bila u zatvoru. Oni za to ne krive bivšeg poslodavca.
 
Vuković je radio za „Pavgord“ u 2005. godini. Osuđen je da je u jesen te godine vozio „Pavgordov“ kamion u kojem je bilo 35.500 paklica cigareta bez dokumentacije o podrijetlu robe. U društvu brata Ranka prešao je granicu Crne Gore gdje su ih zaustavili granični policajci.
Iako su braća tvrdila da su se napili i zalutali i da im nije bila namjera krijumčariti robu u Crnu Goru, sud u Pljevljima to nije prihvatio. U 2008. godini braća su osuđena na po tri mjeseca zatvora zbog krijumčarenja, kaznu od po 200 eura, a cigarete su oduzete. Vukovići su i ranije osuđivani zbog šverca cigaretama u BiH. Tijekom procesa u Pljevljima Pavlović je svjedočio u korist Vukovića, ali on nije bio optužen. Kasnije je tražio od policije da mu vrate oduzete cigarete.
U razgovoru za CIN Rajko Vuković nije htio govoriti o tom periodu života. Kaže da preživljava prevozeći smeće te po potrebi privatno obavlja usluge prijevoza. Za Pavlovića kaže da je pošten čovjek i da boljeg nema u gradu: „Toliko ljudi jede kruha od njega i da nije njega, svi bi pokrepali“.
U istom mjesecu u kojem je Pavlovićev zaposlenik uhvaćen sa cigaretama u Crnoj Gori, još jedan vozač je preko Graničnog prijelaza „Brčko - most“ na sjeveru zemlje prokrijumčario kamionom „Pavgorda“ skoro 25 tona kave u BiH iz slovenačke luke Kopar. Tijekom narednih sedam mjeseci na isti način je prevezeno ukupno 375 tona kave. Zbog toga je Uprava za neizravno oporezivanje (UIO) 2006. godine podnijela Tužiteljstvu BiH izvješće u kojem je navedeno da su Gordan Pavlović i Milan Papić, vlasnik firme „Red Star Papić“ iz Bileće, organizirali grupu za krijumčarenje ili rasturanje neocarinjene robe. Time su oštetili proračun BiH za blizu 1,1 milijun KM.
Crnogorac Dragan Sarić je kamionom „Pavgorda“ prevozio kavu iz Kopra u BiH. Od rujna 2005. do ožujka 2006. godine kamion je 15 puta prelazio granicu kod Brčkog. Korumpirani carinici na ovom prijelazu su propuštali kamione, navodeći da su prazni ili prihvatajući lažne dokumente u kojima je pisalo da prevoze cigle.
Tužiteljstvo je podiglo optužnicu protiv Papića, Sarića i nekoliko carinika koji su pred Sudom BiH osuđeni na kazne od po šest mjeseci do šest godina zatvora. Iako je u izvještaju UINO-a navedeno da je kava prevožena uz znanje i suglasnost Pavlovića, on nije bio optužen.
Pavlović je za CIN rekao da sa švercom nema ništa. „Niti sam suđen niti sam osuđen“, kaže on.
Istražitelji UINO-a su u izvješću Tužiteljstvu napisali da je Sarić izjavio da „gazda“, odnosno Pavlović nije znao za putovanje u Kopar. Istražitelji navode da je Sarić to izjavio, a da ga oni uopšte nisu ni pitali o tome.
Sarić koji danas živi u Nikšiću i dalje tvrdi da roba nije bila Pavlovićeva: „Nije njemu išla roba. Samo je vozilo njegovo“.
Prema navodima iz izvješća koji je u posjedu CIN-a, Pavlović je tvrtki „Red Star Papić“ iznajmio kamion, ali je ugovor potpisan dva mjeseca nakon prvog transporta kave. Također, navedeno je i da je „Pavgord“ plaćao gorivo u vrijeme kada je vozilo korišteno za šverc, a u istom periodu je kamion i servisiran o trošku ove tvrtke.
Kao jedan od dokaza uz izvještaj UINO-a je priložio i informaciju Državne granične službe BiH koja je još u svibnju 2005. godine dobila informaciju da Pavlović šverca kavu i gorivo iz Crne Gore, koristeći ilegalne prijelaze kod mjesta Čelebić.
Pavlović nije odgovarao za šverc, ali je 1997. godine pred sudom u Foči osuđen zbog krivotvorenje tvorničkog broja motora koji je ugradio u očev kamion. Novinarima CIN-a je rekao da je motor kupio na autootpadu. Dobio je uvjetnu kaznu od tri mjeseca zatvora. Istom presudom je oslobođen i optužbe da je to isto učinio sa automobilom godinu dana ranije.

Privatizacijom do nekretnina
U periodu od 2002. do 2013. godine Pavlović je kupovao dijelove ili kompletna poduzeća u stečajnim postupcima i privatizaciji. Među njima su: „Tehnokom“ i „Maglić“ iz Foče, „Višegrad promet“ i „Panos“ iz Višegrada, hotel u Rudom, tvornica „Bosanka“ u Doboju te novosadska tvornica autodijelova „Motins“.
Kupovinom poduzeća dobivao je i njihove nekretnine: hotele, poslovne prostore, garaže i druge objekte koje je poslije prodavao ili knjižio na sebe i svoju tvrtku.
Pavlović kaže da je trgujući nekretninama zaradio između sedam i osam milijuna maraka.
Na „Pavgord“ je Pavlović uknjižio najvrednije nekretnine u Foči i njenoj okolici poput: Hotela „Zelengora“, benzinske crpke, centra za tehnički pregled vozila izgrađenog na prostoru predratne tvornice čarapa te više stambeno-poslovnih zgrada i prostora u centru grada.
Veliki broj ovih nekretnina je pod hipotekom za kredite. Ukupan iznos koji je Pavlović uzeo u komercijalnim bankama u proteklih pet godina je 14,9 milijuna KM.
Kaže da je kredite morao uzeti radi poslovanja. „Nitko ništa ne plaća“, dodaje.

Rudnik i ostale tvrtke
Odličan posao Pavlović je napravio 2010. godine kada je za šest milijuna KM kupio od Vlade Republike Srpske Novi rudnik mrkog uglja „Miljevina“ kod Foče. Kupovinom se obvezao i da će uložiti 10 milijuna KM kapitala u novo poduzeće. Preuzimanjem rudnika dobio je i koncesiono pravo da u narednih 30 godina iskopava ugalj, tržišne vrijednosti tri milijarde KM.
Utrošeni novac je, prema financijskim pokazateljima tvrtke, vratio već za četiri godine.
Nakon trgovine i rudarstva Pavlović se orijentira i na cestogradnju te 2012. godine kupuje bivše državno preduzeće „Srbinjeputevi“ AD iz Foče. Iste godine dobiva dva tendera za održavanje puteva u vrijednosti od 4,2 milijuna KM.
 Gordan Pavlović od 2014. godine pokušava preuzeti značajan udio u još jednoj tvrtki u stečaju – Tvornici glinice „Birač“ AD iz Zvornika. Od ove tvrtke Ukio Banka iz Litvanije potražuje 155 milijuna KM. „Pavgord“ je od Banke otkupio potraživanja za oko 12,5 milijuna KM, ali još nije upisan kao povjeritelj.
Stečajni upravnik navodi da su u kupoprodajnom ugovoru između „Pavgorda“ i Ukio Banke navedena potraživanja od 195 milijuna KM, što je za 40 milijuna više od ukupnih prijavljenih potraživanja u stečajnom postupku. Ukio Banka, s druge strane, navodi da su prenijeta samo 122 milijuna KM potraživanja od „Birača“ na „Pavgord“.
Okružni gospodarski sud u Bijeljini je odbio da umjesto litvanske banke upiše „Pavgord“ na listu povjeritelja pa su se „Pavgord“ i Ukio Banka žalili Višem gospodarskog sudu u Banjoj Luci. Slučaj je vraćen na ponovno odlučivanje u Bijeljinu i još je u tijeku.
Odvjetnik Ukio Banke Aleksandar Sajić kaže za CIN da bi Pavlović pristao da se potraživanja pretvore u vlasničke udjele u „Biraču“, pri čemu bi se odrekao značajnog dijela svojih potraživanja. Plan je da Pavlović u novom poduzeću ima oko 30 posto udjela, dok bi ostatak od po trideset posto dobili Republika Srpska i ostali povjeritelji.
Iako su „Pavgord“, „Srbinjeputevi“ i Novi rudnik uglja „Miljevina“ u posljednje dvije godine Pavloviću donijeli zaradu od skoro 38 milijuna KM, on kaže da nije zadovoljan. Dodaje da mu je dosta svega i da bi se nekih tvrtki rado riješio. Novinarima CIN-a je ponudio milijun KM ako mu nađu kupca za rudnik.