Podijeli članak

Tagovi

 

 

Na nagovor prijatelja prijavio se na natječaj za IAESTE praksu. Skoro zaboravivši samu prijavu naš sugovornik nakon dva mjeseca 'čekanja' dobio je priliku birati između Tunisa, Brazila i Indije. Tunis je odmah eliminirao, a nakon dvoumljenja između Indije i Brazila ovu potonju zemlju je izabrao kao najbolju opciju. Krešimir Miličević je student preddiplomskog studija strojarstva, smjer Dizajn konstrukcija. U našem razgovoru govori o iskustvima osmotjednog boravka u Brazilu.

 

 

Njegova edukativno-zabavna pustolovina krenula je u rano jutro, 03. kolovoza ove godine, kada je poletio iz Zagreba preko Munchena do svog konačnog odredišta u Brazilu. U gradu Sao Jose do Rio Preto dočekao ga je Diego, njegov domaćin i član IAESTE-a s kojim se autobusom (visoke kvalitete) zaputio do Ilha Solteira, mjesta koje je bilo njegov novi dom.

''Po izlasku iz autobusa primijetio sam na kraju autobusne stanice skupinu od desetak mladića, s tri auta, velikom zastavom i velikim psom. Da, oni su čekali mene. Cijela Republika je došla po mene. Nakon upoznavanja krenuli smo s pričom. Odmah su me 'upozorili' da je momak pokraj mene u autu također na razmjeni kao i ja. Pitao sam ga: Where are you from? Ležerno je odgovorio: I'am from Split. I počeo se smijati. Smijući se toj zgodi, lijepo sam ga poslao u tri.... i pomislio kako je dobro što imam nekoga s kim mogu pričati hrvatski'', govori Krešimir na početku našeg razgovora prisjećajući se samog dolaska u Brazil.

Tijekom prakse kao zaposlenik boravio je na UNESP-u (Universidade Estadual Paulista), fakultetu države Sao Paulo. Njegov mentor bio je prof. Wyser Yamakami koji ga je upoznao s radom UNESP-a, te ga uveo u sami program rada onoga čime će se baviti tijekom svoga boravka u Brazilu.

''Moj zadatak bio je raditi konačnu metodu elemenata u računalnom programu DEFORM 3D. Kako sam to prethodno radio kod prof. Milenka Obada, sve mi je već bilo poznato, tako da mi je jedino ostalo svladati novi program DEFORM 3D. Odradio sam i nekoliko simulacija, koje je profesor od mene tražio. Vrlo brzo sam dobio i ključ od laboratorija, pristup računalu i internetu. No, kako mi posao nije bio nepoznat svoje obveze sam mogao izvršavati i od kuće, tako da nisam morao svaki dan dolaziti u laboratorij'', rezimira Krešimir svoj rad na UNESP-u.

Ilha Solteira, grad u kojem je boravio, smješten je u unutrašnjosti Brazila u državi Sao Paulo, na samoj granici sa državom Mato Grosso do Sul. Ilha Solteria osnovana je 1967. godine i trenutačno broji 25000 stanovnika. Grad je poznat po brani sa 20 turbina snage 3500MW (kada je izgrađena bila je 6 po veličini u svijetu) koja sa električnom energijom opskrbljuje veliki dio države Sao Paulo. Sveučilište UNESP u Ilha Solteiri je osnovano 1976. i tako Ilha postaje studentskim gradom. S jednom središnjom avenijom i brojnim prizemnicama koje dominiraju pomislili bi kako se radi o nekom jednostavnom gradu, ali naš sugovornik nas uvjerava drukčije.

''Iznoseći sve te podatke mnogi pomisle kako je grad naizgled miran, ali radi velikog broja studenata (do 20% stanovništva su studenti) on je itekako zanimljiv i uzbudljiv. Zabava za studente ima svaki dan, ali uglavnom po republikama, kako Brazilci nazivaju studentske kuće/domove. Ja sam boravio u republici Pompa Rola. Prva dva tjedna svaku večer se organiziraju zabave u drugoj republici (studentskoj kući) kako bi brucoši upoznali sve kuće i druge studente. Upravo je s brucošima bilo i najviše šale i zabave. Osim studentskih zabava, grad je inače miran i siguran, bez kriminala i beskućnika, za razliku od Rija i Sao Paula, ali to su ipak višemilijunski gradovi koji su raznoliki po svemu'', kazuje naš sugovornik.

 

Na Krešimira su Brazilci ostavili dojam jako susretljivog i pažljivog naroda koji se ne libi pomoći. Ljudi su opušteniji, pristupačniji, a pod zabavom smatraju zabavu uz ples, a ne nužno ispijanja alkohola do iznemoglosti kakav je slučaj u BiH. Kao takav Brazil brine za svoju mladež i njihovu budućnost.

''Što se tiče života u Brazilu, posla definitivno ima. Dobro je poznato da je uz Indiju, Kinu i Rusiju, Brazil jedna od novih gospodarskih sila. Tako da se mladi koji završavaju fakultete ne brinu o tome hoće li naći posao. Posla ima, svi su zaposleni. Kad smo kod posla zanimljivo mi je to što od 12:00 do 14:00 nitko ništa ne radi. Tada je pauza. Jednostavno ako u tom razdoblju prođeš pored gradilišta vidjet ćeš radnike koji spavaju na nekim kartonima ili kolicima, a i veliki broj trgovina i obrta je tada zatvoren'', napominje Krešimir.

Krešimir je u našem razgovoru naveo i jedan zanimljiv podatak nama koji smo veliki potrošači kave i smatramo Brazil zemljom kave, da u Brazilu ljudi jednostavno ne piju kavu. Kako kaže, za cjelokupnog boravka u Brazilu nije popio ni desetak kava jer kafići po definiciji kao u nas ne postoje.

 

''Nisam naišao ni na jedan ugostiteljski objekt koji poslužuje samo piće, obvezno su to mjesta koja poslužuju i hranu. Ne sjećam se da sam vidio ijednog Brazilca koji je sjedio u jednom od tih objekata i samo ispijao kavu. Izgleda da je taj sport udomaćen samo kod nas u Europi i nigdje drugdje u svijetu'', smješkajući dodaje naš sugovornik.

U Brazilu je stekao veliko radno iskustvo i iskustvo vezano za struku strojarstva, mnogo je važno i ono životno iskustvo, tzv. životnu školu.

''U osam tjedana daleko od kuće čovjek razvije neka sasvim nova razmišljanja i poglede na stvari oko sebe, tako da neke stvari u životu prestane cijeniti, dok nekim drugima opet pođe predavati mnogo više pažnje.U gradu je bilo dosta stranih studenata, veliki broj različitih kultura, religija i običaja na jednom mjestu. Stekao sam dosta novih prijatelja, upoznao se različitim običajima, kulturama i načinima života. Sa nekima od njih se često čujem, i čak dogovaramo nova druženja i posjete jedni drugima'', kaže Krešimir.

No, od svega iskustva koje je stekao u Brazilu najviše bi volio izmijeniti način studiranja u BiH i prilagoditi ga brazilskom, koji svojim studentima nudi veliki broj projekata i praktične nastave.

''To uvelike pomaže mladima da nakon završetka fakulteta budu što kvalitetniji kadar za buduće poslodavce. Ipak to je stavka na koju ćemo mi nažalost još čekati, jer puno se stvari treba izmijeniti u našem sustavu i uložiti veliki iznos sredstava za nabavku opreme, ali dok se to ne izmjeni studentima ostaje opcija IAESTE praksa koja daje veliko stručno i životno iskustvo'', govori Krešimir i poziva studente da se priključe ovoj organizaciji.

 

'Mladima bi svakako preporučio da prije nego se upuste u radni odnos sebi omoguće putovanje u neku novu sredinu i osjete život izvan BiH. IAESTE praksa naravno nudi najbolju opciju za to. Javite nam se u IAESTE, prijavite se na natječaj, i koji god dio svijeta da vas zapadne nemojte se ustručavati, prihvatite ga, jer to će biti najbolje životno iskustvo u vašem životu koje će promijeniti vaše gledanje na svijet. A uz to imati ćete i najbolje ljeto u životu'', riječi su kojim je Krešimir zaključio naš razgovor.

Prepun bogatog iskustva Krešimir po povratku u mostarsku zbilju ima u planu položiti ispite koje je zaostao i završiti preddiplomski studij, te dati svoj što veći doprinos u radu IAESTE-a kako bi što više studenata iz Mostara otišlo na stručne prakse u svijet.

Ivan Kraljević/Pogled.ba{jcomments on}