Podijeli članak

Tagovi

 

 

Dunja Jalimam srednju školu i Pravni fakultet Univerziteta završila je u Zenici. U Austriju, točnije u Beč je prvi put došla prije dvije godine, u posjetu dečku koji je tu studirao, odmah se zaljubila u grad. „Već tada sam počela polako razmišljati o mogućnostima upisa na master na jednom od bečkih univerziteta, a kada sam se vratila u Zenicu polako sam počela i da se pripremam, prvenstveno sa jezikom. Obzirom da nikad prije nisam učila njemački, upisala sam tečaj i polako počela da učim jezik koji sam prije doslovno mrzila“-otkrila nam je Dunja.

 

Studiraj.eu

Činjenica da je njen dečko već studirao u Beču i prošao cijelu proceduru je, naravno, znatno olakšavala stvari, ali je Dunja bez obzira na to svaki slobodan trenutak provodila na internetu, 'guglajući' iskustva drugih studenata, njihove savjete, primjedbe itd. „Odmah da naglasim, naići ćete na sve i svašta, od dobrih iskustava zbog kojih vam dođe da odmah spakirate kofere i odbrojavate sate do polaska pa do totalnih suprotnosti, dok ih čitate imate osjećaj da vam se svi planovi polako ruše.“
„Srećom, u tom periodu sam sasvim slučajno naletjela na, tada još sasvim nov, portal studiraj.eu, koji mi je mnogo pomogao. Forum funkcionira tako što budući ili postojeći studenti nekog od austrijskih univerziteta piše svoja iskustva, savjete, pitanja, molbe itd. Zahvaljujući forumu, u lipnju sam aplicirala za studij na bečkom univerzitetu, kroz dva tjedna sam dobila pozitivan odgovor, a onda u rujnu prošla kroz čitavu, vrlo obimnu proceduru upisa na studij, upisa na tečaj i apliciranja za studentsku vizu. Obimna i komplicirana jeste, ali uz dobru organizaciju i pregršt strpljenja može biti gotova i za dva dana.“
Najveća mana studiranja u Austriji je udaljenost od roditelja, obitelji i prijatelja. „S obzirom da vas dijeli, u mom slučaju 10 sati puta autobusom, nećete moći uvijek da isplanirate put kući za praznike, rođendane, itd.  „

 

Jezična barijera

Velika mana je i to što treba da se sporazumijevate na jeziku koji nije vaš materinji. Većina studenata koja dođe u Austriju nema velikog iskustva sa njemačkim jezikom, među tom grupom je bila i Dunja, tako da kad god je trebala nešto da obavi, morala je imati pratnju.“ Nije to naravno nikakvo moranje, ali jednostavno se osjećate sigurnije kad je tu netko tko razumije kad se teta na šalteru napriča, a vi nemate pojma što da radite.
Drugačiji standard u prelijepim gradovima
Mana je, naravno, i drugačiji standard tj. puno više cijene, ali vremenom se, uz dobru organizaciju i na to privikne. Austriju krase prelijepi, urbani gradovi, sa odličnim prijevozom, izuzetnim ponudama, od kina, kazališta, sportskih događaja, koncerata, odlični univerziteti, profesori, biblioteke, mogućnost sudjelovanja u raznim vidovima vannastavnih aktivnosti. Studenti u Austriji imaju pravo da rade, što je također prednost, s obzirom da stječete radnu naviku  i zarađujete sebi džeparac.



Čekanje na granici puna tri sata

Dunja je s pogled.ba podijelila svoje neugodno iskustvo  na granici. Obzirom da sam, kao i gotovo svako žensko, imala previše kofera i torbi, najbolja opcija za put bila mi je autobus. Osjećaji koji su tad prolazili kroz mene ne mogu da opišem, bila sam istovremeno i sretna i tužna, i uzbuđena i uplašena. Nisam mogla da zaspem od uzbuđenja, a u putu mi je bilo previše dosadno pa sam svakih 5 minuta gledala na sat. A onda na hrvatskoj granici – iznenađenje. Jednoj od putnica iz autobusa je carinik pronašao tablete za smirenje koje joj je propisao doktor, ali nije ponijela recept, jer nije znala da joj je potreban. Na moju i žalost svih ostalih putnika, bili smo primorani 3 i po sata stajati na granici, bez mogućnosti da izađemo vani, dok je djevojka na kraju završila na sudu uz kaznu od 200 eura. Meni se u međuvremenu ugasio i mobitel, tako da su me prijatelji  čekali na autobusnoj stanici tri sata, ne znajući što se dogodilo, a roditelji su čekajući da im javim da sam stigla i zaspali. Nije neko pretjerano lijepo iskustvo, ali mi je ostalo u sjećanju obzirom da mi je obilježilo prvu selidbu  od kuće.

 

Novi prijatelji, drugi običaji i kultura
Upoznala je mnogo prijatelja, što sa prostora bivše Jugoslavije, što iz ostalih krajeva svijeta, naučila je dosta toga o drugim običajima, kulturama, pomalo učim i španjolski obzirom da su mi cimerice Meksikanke. Dok je studirala u Zenici živjela je sa roditeljima, tako da je i život u domu bio za nju potpuno novo iskustvo. Iako je mislila da će joj već nakon dva tjedna biti muka od zajedničkog života, istina je da ona uživa provoditi vrijeme sa svojim cimerkama.
„Dom u kojem živimo je poprilično mali, svi se znaju između sebe, i na neki način te ljude doživljavaš kao svoju drugu obitelj, a svoju sobu kao dom. Nažalost, iskustva što se tiče samog studiranja još uvijek nemam, obzirom da još pohađam tečaj jezika.  A iskustvo što se tiče jezika, to je već posebna priča.“
Na samom početku nije razumjela gotovo ništa, kada je pokušavala da priča zablokirala bih nakon treće riječi i samo automatski bi se prebacila na engleski, kada bi je netko na ulici ili u prodavaonici priupitao nešto najosnovnije, ona bi samo odgovarala „ne pričam njemački „ itd itd. Sada je to već druga priča, naročito zahvaljujući tečaju, ali i strpljenju. Kroz posao, gledanje televizora, slušanje drugih ljudi ili čitanje novina,  njen njemački napreduje svaki dan. Studentima je poručila da uče njemački, i naravno, poučena iskustvom čekanja na granici  istaknula je kako uz lijekove trebaju nositi i recept.

{jcomments on}

Pogled.ba