Podijeli članak

Mario Čuić prvo je ime derbija. Samo mjesec dana je prošlo od njegova debija u dresu Bijelih do statusa junaka najvećeg derbija hrvatskog nogometa.

Debitirao je taj 19-godišnjak iz Tomislavgrada prije mjesec dana u Puli, a zanimljivo je da je sezonu uglavnom odigrao u juniorima i B momčadi. Tudor je Čuića priključio prvoj ekipi tijekom stanke zbog pandemije koronavirusa, a ofenzivni veznjak uzvratio je na najbolji način.
 
Pobjeda za obitelj

U samo šest utakmica za Bijele već ima dva zgoditka i to u kojoj utakmici, u pobjedi nad Dinamom u Zagrebu!

Zasluženo smo pobijedili, imali smo dominaciju kroz cijelu utakmicu. Nakon što su domaćini dobili crveni karton uspjeli smo kontrolirati utakmicu do kraja. Nismo imali sreće kod drugog primljenog gola, ali izvukli smo to na pravi muški način. To je bio ključni trenutak, taj drugi primljeni zgoditak nakon kojeg smo pokazali karakter. Trebala bi nam pobjeda protiv Dinama biti poticaj i za sljedeća dva kola, da pobijedimo sve do kraja - kazao je presretni Čuić nakon Hajdukova tri boda osvojena u Maksimiru.


Dodao je Čuić i osobnu impresiju postizanja dva pogotka u zagrebačkom derbiju.

- Poseban je osjećaj postići u Maksimiru dva gola. Pobjedu posvećujem obitelji i svima koji su uz mene.

Usporedba pritom ide s najvećima, najboljima. S dvije ‘osmice’ Hajduka, Pašalićem i Sliškovićem. Mario Pašalić je s 18 i pol godina zabio dva pogotka u derbiju iz rujna 2013. godine kada je Hajduk slavio 2:0 na Poljudu. Slišković je postigao dva pogotka u prosincu 1984., ali na Maksimiru u remiju 2:2.

Čuić je nakon 35 i pol godina prvi igrač Hajduka koji je zabio dva pogotka Dinamu u zagrebačkom derbiju. S 19 godina time ulazi u povijest. U premijernom nastupu u derbiju dvaput je zatresao mrežu Dinama i to za pobjedu Bijelih. Znamo kako su rijetke pobjede Hajduka u zagrebačkim HNL-derbijima, stoga je značaj uspjeha još veći.

Zato je veliko veselje bilo i u obitelji Čuić, u malom selu Brišnik nedaleko od Tomislavgrada u susjednoj BiH. Mala sredine s 200 stanovnika iznjedrila je igrača pred kojim je velika budućnost...

- Na dobrom je putu, ali još je puno posla ispred Marija - kaže nam njegov otac Tomislav, koji je s obitelj gledao utakmicu.


- Svi smo se puno veselili, od moje supruge Ivane preko sinova Tome i Davida. Treći sin Filip je u Splitu, a kćer Karmen u Njemačkoj, a nas četvero smo skakali od sreće kod svakog zgoditka Hajduka - ispričao nam je Tomislav.

Opisao nam je Mariov otac i kako se čuo sa svojim sinom i što mu je poručio nakon utakmice.


- Znam što je život sportaša i kako je svaka sljedeća utakmica novo dokazivanje. Rekao sam Mariju “dobro se odmori i idemo dalje”. Jedan dan za slavlje i dolazi nova utakmica. Od one prošle se ne živi. Ne bojte se, neće Mario poletjeti jer je zabio dva gola. Bit će još utakmica i golova. Došao je do ove razine, jer je čvrsto na zemlji. Tu mora i ostati, zna on dobro što mu stalno govorim. Treba raditi, treba napredovati. Primarno sam zadovoljan kako je odigrao ukupnu utakmicu, kakav mu je bio pristup. Zgodici dođu kao nagrada za sve što prikažeš. Puno je trčao, zrelo je igrao u fazi napada, nudio se stalno, otvarao prostor. To je ono što volim vidjeti kod njega.


Mario Čuić s Hajdukom ima stipendijski ugovor do ljeta 2024. godine, o profesionalnom se do sada nije razgovaralo. Nema ni menadžera.


- Ugovor je u redu, s igrama će sve doći. Ako bude trebalo, doći će i menadžer. Sada je njegov menadžer Hajduk koji zajedno s trenerom vjeruje u njega. Isto koliko i obitelj koja ga maksimalno podržava od prvog dana.


Danas kada je medijski prostor pun tekstova i fotografija Maria Čuića, igrač i njegova obitelj radosno će se sjetiti kako polako na naplatu dolazi rad iz proteklih 13 godina. Naime, Mario je s nogometom počeo u svojoj šestoj godini, do 14 je igrao u Tomislavgradu odakle ga je Hajduk povukao na Poljud. Bijeli su ga vidjeli na turniru u Međugorju, a Nenad Pralija je igrača doveo u Hajduk. Zanimanje je iskazao i susjed iz Parka mladeži, ali Čuić je htio u Hajduk. Što je htio, to je u konačnici i dobio, a usporedo s igrama u bijelom dresu prolazio je i kroz reprezentativne selekcije Hrvatske. Trenutno je u selekciji U-19 izbornika Joea Šimunića i njegova asistenta Mate Bilića, igrača koji podrijetlo također vuče iz regije Tomislavgrada.
 

Poput Caktaša
Čuić definitivno može, i to puno. Samo će o njemu ovisiti koliko puno.


Upravo je Bilić objasnio kakav je profil igrača Čuić...


- Polušpic koji iz drugog plana dolazi u prigode. Igrač poput Caktaša. Nije klasični napadač, već igrač međuprostora - kazao nam je Bilić.


Polušpica igra i kod Tudora, na taj način je stigao do dva pogotka u Maksimiru. Sve se nekako čini kao da Marija nema u igri, djeluje pomalo samotajano, a onda se pojavi točno tamo gdje treba i bez respekta zabija. Ljevicom, pa glavom za dugo sjećanje i veliku radost navijača Bijelih, koji su u Čuiću dobili novu nadu, novu energiju za budućnost. Tudor mu je prvi pružio šansu i uporno nastavio.


Čuić je s 12 zgoditaka bio prvi strijelac ovosezonske juniorske lige, međutim, potvrdio je da golgeterski instinkt nije vezan uz kategorije. Ili možeš ili ne možeš...
 

Otac Marija Čuića u svom je kraju jučer organizirao i malu feštu.

 
- Čestitaju ljudi sa svih strana, a morali smo slavljem obilježiti utakmicu u kojoj Mario postigao dva pogotka. Prvi su to njegovi zgodici za Hajduk, ali i posebni jer su postignuti u derbiju - rekao je tata Tomislav, koji s obitelji živi u selu Brišnik nedaleko od Tomislavgrada, pišu Sportske novosti.