Podijeli članak

Priča o četverogodišnjem dječaku, ostavljenom i napuštenom u novosadskoj bolnici 13 mjeseci šokirala je regiju. Dječak je teško bolestan od rođenja, a o njemu brinu pacijenti koji dolaze i odlaze
 
U 13 mjeseci roditelji ga nisu nijednom posjetili, a o njemu je jedno vrijeme brinula majka čija je kćer također bila hospitalizirana, no dolazak joj je nakon nekog vremena zabranjen jer nisu u srodstvu.
 
Direktor bolnice nije htio iznositi detalje o slučaju, a o slučaju se oglasila srpska blogerica Veštica bez metle čiji emotivan i vrlo istinit blog prenosimo u cjelosti:
 
DJEČAKOVOJ MAJCI

Onoj koja je ostavila svoje dijete u novosadskoj Dječjoj bolnici i nije se pojavila godinu dana.
 
Onoj čije dijete ima samo četiri godine i još više dijagnoza i, vjerojatno, najveću želju - da ga mama zagrli.
 
Onoj kakvih je sve više.
 
Onoj kojoj bi trebalo odstraniti cjelokupan sustav organa za reprodukciju.
 
Onoj koja je pijana pretukla i izgrizla svoje dvoje djece.
 
Onoj koja je ugušila četvoro svoje novorođenčadi čim su prvi put udahnuli.
 
Onoj koja je prikrivala muža i sinove koji su silovali njenu kćer.
 
Onoj koja je dopustila da joj manijak siluje trogodišnju djevojčicu.
 
Onoj koja je zajedno sa svojim partnerom pretukla svog rođenog sina na smrt.
 
Onoj koja je… Majka???
 
Dijete je institucija, svetinja, dar, komad tvog mesa, kap tvoje krvi, najveća sreća i najveća bol. Dar života ili Boga, svejedno je.
 
Tvoje je oblikovati ga, od njega napraviti boljeg čovjeka od sebe. Tvoje je bdjeti nad svakom njegovom suzom, temperaturom, gipsom, modricom, opomenom, svađom, jedinicom, simpatijom, željom, nadom, tugom, ogrebotinom. Tvoje je grliti ga i kad imaš gomilu rublja za glačanje i pun sudoper suđa. Tvoje je s njim slagati gradove od Lego kockica i kad te boli glava i kad imaš gomilu problema. Tvoje je osigurati mu ono što mu je najpotrebnije - OSMIJEH. Tvoje je i opomenuti ga kad pogriješi i kazniti ga kad zasluži. Tvoje je, prije svega, dati mu primjer.
 
A ti, jadni i žalosni svijete, koji okrećeš glavu od dječje patnje, šutiš i skrivaš se jer misliš da te se to ne tiče, a guraš nos u tuđe kuhinje i tuđe krevete... Ti koji si stigao do podruma savjesti, izokrenuo sustav vrijednosti i srozao se do nivoa realityja… Ti, svijete, moraš shvatiti da na ovoj djeci ostaje budućnost, da su to neki novi predsjednici, ministri, liječnici, inženjeri, ali i novi manijaci, psihopate, nasilnici i kriminalci.
 
Sve ovisi kakav su im primjer roditelji dali.
 
Dočekat ćeš, svijete, možda novi potop kad Bog shvati da ovo ništa ne valja i da će morati sve ispočetka…