Podijeli članak

Da je poezija marginalizirana, nije teško primijetiti, no Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, svojom inicijativom „Poezija u Kazalištu“ ne dopušta da ona zamre i udalji se od publike. U kazalištu, koje je samo po sebi segment umjetnosti dostupniji i otvoreniji široj publici, predstavit će se u subotu, 15. lipnja, u 20 sati dvije sjajne mlade pjesnikinje Anita Pajević i Šima Majić. 

Brojnost publike na prethodna dva događaja u okviru inicijative „Poezija u Kazalištu“, odnosno kada su svoj poetski opus predstavili Marko Tomaš i potom Mili Đukić, pokazala je kako za liriku ima mjesta te da je ljudima ona itekako potrebna. 

Anitu Pajević i Šimu Majić povezuje zajednički poetski senzibilitet koji se manifestira u različitim formama, ali redovito s jakim odjecima. Ovom prilikom će Šima Majić predstaviti svoju zbirku „Melankolija igra badminton“ što je ujedno i prva promocija ove knjige u BiH. Prije nje je objavila „Potkožni sjever“ za koju je dobila dvije nagrade, i to „Zdravko Pucak“, koju dodjeljuje karlovački ogranak Matice hrvatske, i „Anka Topić“, nagradu za najbolju knjigu poezije žena BiH. Motivi koje srećemo u Šiminoj poeziji su u rasponu od osobnog do kozmičkog jer, kako kaže, jedino tako je moguće postići totalnost iskustva svijeta i života. 

„Teme su i općeljudske i one s kojima se suočava suvremeni čovjek i o kojima poezija uvijek iznova ima potrebu progovoriti i u tome je nezamjenjiva“, kaže Šima. 

Mostarka Anita Pajević također je nagrađivana autorica, 2015. godine je dobila nagradu „Mak Dizdar“ za pjesnički prvijenac „Perlinov šum“ za koji je kasnije dobila i nagradu Fondacije Nijaz Slipičević. Njezina poezija je fokusirana na fenomen buke, ali se kroz nju provlače i drugi vidovi umjetnosti kao što su glazba, film i fotografija. 

„Zbirka je konceptualna, a zanima me komuniciranje čovjeka s onim što ga okružuje. U sve se upleo fenomen pamćenja i zaboravljanja te koliko smo u stanju zapamtiti nakon traume“, kaže Anita o svojoj poeziji. 

I jedna i druga mlada pjesnikinja se slažu kako je poezija svakako marginalizirana te da je ideja mostarskog HNK o vraćanju poezije među publiku sjajna.