Podijeli članak

Društvo Hrvatskih književnika Herceg Bosne egzistira na entuzijazmu nekoliko pojedinaca. Nemaju redovita proračunska sredstava, ali  kreiraju i provode bogate kulturne programe, stojeći rame uz rane s onima koji imaju ozbiljna  sredstva za takve aktivnosti.

Predsjednik Društvo hrvatskih književnik Herceg Bosne Ivan Sivrić u razgovoru za Pogled.ba otkriva teškoće s kojima se ovo društvo nosi,  izražava i zahvalu onima koji prepoznaje njihov rad i pomaže im da opstanu, te kritizira društvo u letargiji bez interesa za kulturne aktivnosti.

 Posjećenost programa jako mala

„U Mostaru gotovo na svakom koraku govore kako se ovdje ništa ne događa, a istodobno se događa strašno puno kulturnih programa na zavidnoj razini. No problem je što je posjećenost svih aktivnosti izuzetno mala“, kaže Sivrić.

Ističe kako su u Mostaru 24 osnovne škole, 19 srednjoškolskih ustanova te dva javna sveučilišta, s tisućama zaposlenih i desetine tisuća školaraca i studenata, koji bi trebali biti glavna publika u svim programskih aktivnostima. No, činjenice su kako naglašava sasvim drugačije.

„Interes je nula. Ja ne znam zašto se to događa, ali je tako“, kaže Sivrić.

Na književne susrete dolaze samo oni kojih se taj izravno program tiče, koji imaju neku ambiciju ili su sudionici oni ili netko njima blizak.

„Nije to problem samo našeg Društva, nego bilo koje manifestacije i ne samo u Mostaru. Tako je i u većim mjestima, tvrdi Sivrić.

Letargija društva

No, kako naglašava u manjim sredinama se kulturni događaji puno cijene i puno su posjećeniji, što su pokazale njihove aktivnosti. Pojašnjava kako se pokušavalo posjećenost povećati i slanjem pozivnica, ali nije ni od toga bilo nekog posebnog efekta.

„Od  poslanih 350 pozivnica znalo je doći 10-15 ljudi na neki od programa“, tvrdi Sivrić. Razlog tome kako kaže ne zna pouzdano, ali vjeruje da je samo opća letargija društva.

Osvrnuo se na razdoblje poslije rata kad je posjećenost svih programskih aktivnosti bila daleko veća.

„Sad je u društvu zavladala neka vrsta letargije. Vidi se to na svim događajima“, ističe Sivrić.

Književnici koji su poznati i od prije rata, kako ističe, sada se ustručavaju promovirati svoje knjige, jer očekuju da će posjećenost biti loša.

„To nije samo kod nas tako, tako je, recimo, u Zagrebu, to postaje standard“, pojašnjava Sivrić.

Navodi kao je Društvo nastojalo povećati interes kroz razne sfere, među kojima su i programski sadržaji, tribine koje su održavali i prenosili putem radijskih programa.

Srijedom u podne u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače održavali su tribine na kojima su  promovirali književnike, što se pokazalo kao jako dobar program. No, nije bilo dovoljno sredstava da  se on nastavi.

„Iako se tribina pokazala izuzetno uspješnom samo jednom smo dobili neka vrlo mala sredstava za nju“, ističe Sivrić.

 Mogućnost rada ograničena

Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne broji 155 članova, od kojih u Hercegovini ne živi više od 60 do 70 književnika i nitko od nije profesionalac. Članova imaju u Republici Hrvatskoj i u Bosni te trećim zemljama (Njemačka, Švedska, Kanada Švicarska itd), a sjedište je u Mostaru gdje se najviše aktivnosti i događa.

„Mogućnost rada Društva je vrlo ograničena  jer nismo na ni na kojem proračunu. Mi možemo aplicirati na kojekakve projekte, pa ako što dobijemo-dobijemo“, pojašnjava Sivrić za Pogled.ba.

Javni pozivi su kako naglašava vrlo zahtjevni i precizni, te treba za njih uložiti jako puno truda i vremena, a unatoč svom trudu ono što ga najviše pogađa jeste činjenica da  fondova Republike Hrvatske, gdje se redovito  javljaju na programe za Hrvate u BiH, (posljednjih desetak godina) nikada ništa nisu odbili.

„Svake godine prijavljujemo se jednom ili dva puta. I oni nam se uvijek zahvale što smo aplicirali, zar to nije cinizam“, pita se Sivrić.

No kako ističe Županije Hercegovačko-neretvanska pomaže rad društva, kao i Ministarstvo kulture i Hrvatski narodni sabor, Federalno ministarstvo kulture i športa, Ministarstvo civilnih poslova te još neke institucije s državne i federalne razine. Također, ostvaruju suradnju s manjim brojem općina na čijem terenu održavaju programe (Grad Mostar, Grude, Ravno, Stolac, Orašje, Tomislavgrad…)  a bez njih ni sam ne zna kako bi išta mogli uraditi.

 Bogati programski sadržaji

„Programa imamo kao malo koja kulturna organizacija, ponašamo se kao da ovdje radi čitav tim ljudi“, tvrdi Sivrić. Imaju ozbiljan program godišnji, te posjećuju sve općine od Ravnog, Stoca, Gruda, do Mostara, te dijelove Republike Hrvatske.

„U Mostaru smo održali 47 tribina (Književna srijeda) u razdoblju kroz dvije godine, pored ostalih manifestacija poput predstavljanja knjiga i književnika“, tvrdi Sivrić.

Ima dosta toga što rade, a to na svu sreću kako ističe prepoznaje Ministarstvo kulture i Vlada HNŽ-a. No poražavajućim smatra činjenicu da  ih ignorira Županija Zapadno- hercegovačka.

"Jednom smo dobili odluku od ministarstva iz Širokog Brijega da će nam uplatiti 500 maraka pod uvjetom da program održimo na njihovom terenu,“ kaže Sivrić. No to se kako pojašnjava nije nikada realiziralo, jer je apsolutno nerealno o tome bilo i razmišljati. Inače, županije se ne osjećaju dužnim financirati bilo što, ako nema sjedište na njihovu području, bez obzira na to što je DHK HB nacionalna udruga, koja djeluje na prostoru čitave BiH, i šire.

„Mi smo u 20 općina posjetili škole koje rade po hrvatskom planu i programu, u susretima  književnika s učenicima darivali smo knjige što iz naše naklade, što knjige koje smo dobili od naših članova i prijatelja kako bismo obogatili njihove fondove i promovirali naše književnike. Sve to smo radili o vlastitom trošku i djelom sredstava koja smo dobili“, pojašnjava Sivrić za Pogled.ba.

Ne samo iz kulture, nego i obaveze ovo Društvo redovito objavi sve svoje aktivnosti i opravda namjenski uložena sredstva na temelju kojih dobivaju potporu. 

Potrebna koordinacija i suradnja svih

Ove godine su napravili plan programskih aktivnosti za čitavu godinu i objavili na službenoj stranici te dostavili svim medijima, kako bi slične ustanove i institucije imale viziju njihova rada, pa svoje aktivnosti radili tako da im se termini ne preklapaju.

„No nisam primijetio neke velike korist, opet se programi u Mostaru održavaju tako da neko vrijeme nema ništa, a nekada se više programa odvija istodobno, što smatram da nije dobro ni za nas ni za ostale, a sasvim sigurno ne pogoduje ni ljudima koji prate i vole kulturne događaje“, pojasnio je Sivrić.

Stoga se nada kako će se  koordinacije kulturnih ustanova i institucija uskladiti u narednom razdoblju, što bi omogućilo građanima da posjećuju više programa, a time bi se automatski povećala posjećenost svih kulturnih aktivnosti, koje u javnosti čekaju svoje zasluženo mjesto.

 

Autor: G.Š./Pogled.ba