Podijeli članak

Srbija se današnjim danom pridružila tako brojnim zemljama svijeta koje imaju doživotnu kaznu. BiH i Hrvatska je nema, iako je brutalni zločini ne zaobilaze.

Državni tajnik iz srbijanskog Ministarstva pravde pojasnio je o kojim se tačno kaznenim djelima radi: teško ubojstvo djeteta, silovanje sa smrtnom posljedicom, obljuba nad nemoćnom osobom sa smrtnom posljedicom, obljuba nad djetetom sa smrtnom posljedicom, obljuba djeteta zloupotrebom položaja sa smrtnom posljedicom.

Kako je došlo do Tijaninog zakona?

Tijana se te kobne subote prije pet godina bila vratila s mora, s crnogorske obale, gdje je bila na školskom izletu. Otišla je u selo Bajmok i ondje navečer izašla s prijateljima. Ljetni odmor je, kao i ranijih godina, provodila kod djeda i bake na selu. Tog je ljeta bila upisala srednju muzičku školu, želeći učiti etno pjevanje i usavršiti sviranje violončela. Život je tek bio pred njom.

Bila vani s prijateljima, otišla vratiti majicu koju je posudila

S prijateljima je otišla na malonogometni turnir, koji se održava u zaseoku Rata, i ostala s njima cijelu večer. Oko ponoći je krenula kući u društvu jedne prijateljice i prijatelja, no na pola puta odlučila je da se mora vratiti kako bi vratila majicu s kapuljačom koju joj je prijatelj posudio. Prijatelj je predložio da vrati majicu umjesto nje, ali ona ga je odbila.

Rastali su se nekih 200 metara od kuće njene bake i djeda. Tijanin otac je kasnije, ličnom istragom, uspio rekonstruirati kuda je išla i što se dogodilo. Na putu prema Sportskom centru rata, Tijana je oko pola sata iza ponoći susrela još nekoliko prijatelja koji su je pitali kamo ide, a ona im je odgovorila da ide vratiti posuđenu majicu. Prešla je željezničku prugu i zemljanim putem nastavila prema sportskom terenu, na kojem ju je čekao prijatelj, vlasnik majice.

Prijatelj je, kad je vidio da Tijana ne dolazi, krenuo ususret njoj. Ali nesretna djevojčica u tom je trenutku već bila oteta. Pronašao je samo njenu tenisicu, tzv. starku. Igor Jurić je na temelju svoje istrage zaključio da je od trenutka kad je zadnji put viđena do trenutka kad je njena tenisica pronađena prošlo najviše sedam minuta. Pretpostavlja se da je nasilno ugurana u automobil, a da joj je tenisica ispala dok se otimala.

Potraga trajala 13 dana, uključili se mađarska policija i Interpol

Tijanu su prijatelji te noći počeli zvati na mobitel i slati poruke na Facebook, ali ona nije odgovarala, a nakon dva sata isključio joj se i mobitel. Iste noći djeca i drugi stanovnici Bajmoka počeli su je tražiti po selu i okolnim zaseocima i njivama. Uskoro se uključila i policija, a onda i žandarmerija, uz policijski helikopter i pse tragače.

Tijanin otac, koji se odmah vratio iz Belgije, gdje je radio kao nogometni trener, kasnije je rekao da je otkrio kako je policija ustvari mogla pravovremenom intervencijom pronaći njegovu kćer preko signala mobitela da ga je odmah po nestanku bila locirala.

Policija je ispitala sve za koje je sumnjala da bi mogli biti umiješani u njen nestanak, ali tragova nije bilo. A onda je u ponedjeljak lociran signal njenog mobitela oko dva kilometra od granice s Mađarskom. U potragu je uključena i mađarska policija, čak i Europol i Interpol. Pojavljivale su se raznorazne teorije: da su Tijanu oteli trgovci ljudima, kamatari kojima je njen otac navodno dugovao, čak i migranti ili neka vjerska sekta.

34-godišnji Đurić ju je oteo, izudarao, pokušao silovati i onda zadavio

A onda je 7. augusta, trinaestog dana potrage, objavljeno da je uhapšen ubica Dragan Đurić, 34-godišnji mesar iz beogradskog naselja Surčin. Srbijanski ministar policije Nebojša Stefanović potvrdio je na press-konferenciji tog dana da je Đurić uhapšen dan ranije u svojoj mesnici. Prema ministrovim riječima, on je “potpuno mirno rezao meso i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo”, uz “potpunu odsutnost bilo kakvog kajanja, potpunu odsutnost bilo kakvog ljudskog ponašanja”.

Đurić, inače visok dva metra i težak preko 100 kilograma, prvo je negirao da je oteo i ubio Tijanu Jurić, ali kad je pao na poligrafskom testiranju, slomio se i priznao svoj stravični zločin istražiteljima.

Prema njegovoj priči, pijan je vozio i udario djevojčicu automobilom, a kad je ona počela zapomagati i zvati upomoć, udario ju je više puta u glavu i ubacio u automobil. Potom ju je odvezao na polje, gdje ju je, po svemu sudeći, svukao, pokušao silovati i zatim je zadavio njenom majicom – onom istom koju je htjela vratiti prijatelju. Nakon toga je, kaže, tijelo vratio u auto i prevezao ga desetak kilometara od Sombora, gdje ga je zakopao na divljem smetlištu, udaljenom 23 kilometra od mjesta na kojem ju je oteo. U prtljažniku automobila pronađena je i lopata kojom ju je zakopao. No prije toga je navodno stao u lokalnoj krčmi i nastavio piti.

Međutim, policijska istraga je utvrdila da Jurić svoju žrtvu uopće nije prvo udario automobilom. Đurić je također poricao da je silovao Tijanu, da bi naknadno priznao da ju je seksualno zlostavljao. Tužilaštvo je, pak, utvrdilo da ju je pokušao silovati, a zatim je ubio da bi prikrio pokušaj silovanja, kako je tada pisao Blic.

Na kraju je osuđen na 55 godina zatvora, 40 za teško ubojstvo i 12 godina za pokušaj silovanja, što je objedinjeno u maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Da je tada na snazi bio zakon koji je danas donesen, bio bi osuđen na ostatak života iza rešetaka.