Podijeli članak

U povodu 25 godina djelovanja don Dragana Filipovića, 10 godina klape Drača te 15 godina od osnutka klape Narenta i Akademskog zbora Pro musica, u hotelu Mogorjelo u Čapljini večeras će s početkom u 20 sati biti održan Humanitarni korizmeni koncert čija će repriza biti dan poslije u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru, također u 20 sati.

Skladbe koje će biti izvedene na koncertima inspirirane su događajima, doživljajima, ljudskim životima, neizbježnim trenucima iz našega život... U programu sudjeluju Akademski zbor Pro musica, klape Narenta, Drača, Bura, Studenac i Herceg, kao i solisti Vlado Garić - tenor i Mate Akrap - bass iz Splita te Monija Jarak, Josipa Krezić, Mia Tadić, Pava Ćorić, Karlo Milićević, Hrvoje Merdžo, Josip Aničić i Dragan Filipović. Svi uz pratnju Novosadskoga Big Banda maestra Fedora Vrtačnika. O ovim značajnim jubilejima za maestra Dragana Filipovića, njegove učenike iz klapa i zbora te o njihovu doprinosu za glazbu i kulturu Mostara te cijele Hercegovine razgovarali smo upravo s njim.
Don Dragane, je li brzo prošlo ovih 25 godina u Mostaru?

- Jako brzo. Zapravo, kad na početku nove školske godine stvorite raspored za svoj svakodnevni rad od jutra do kasnih sati: jutarnja molitva, sv. misa, vjeronauk, dežura, škola, predavanje, večernje probe s pjevačima, večernja molitva, pisanje nota do kasno u noć itd., onda dani, mjeseci..., prolaze, a da se na njih i ne misli. Jednostavno idete od jedne do druge obveze i dani prolaze kao na traci. Hvala Bogu, zdravlje me jako dobro služilo te u mojim planovima i radu zbog toga nisam pravio nikakve stanke. Bio je to doista jedan čvrst i zdrav kontinuitet, kako u svećeništvu tako i u glazbenom životu.

Što posebno pamtite i što vas se najviše dojmilo?

- Jako dobro pamtim teške ratne dane u Mostaru. Tragedije ljudi i moga naroda duboko su mi se urezale u sjećanje. Neke tragične slike ne mogu nikako pobjeći s oka ni iz sjećanja. Ne ponovili se ta zloba, mržnja, bahatost, licemjerje, izdaja! No, želim pamtiti lijepe, korisne i plemenite stvari. A bilo ih je. Oduševljenje velikog broja pjevača nakon mojih oratorija "Drugo uskrsnuće", "Mojsije", "Galiotova pesan", "Dona eis requiem", "Miserere nobis", "Via crucis"... zatim glazbene minijature za komorni sastav, klarinet, flautu i klavir "Mojim učenicima", "Rijeke kraja moga", opera "Diva Grabovčeva", prva moja misa za soliste, zbor i orkestar u povodu 25 godina od ređenja biskupa Perića. Ne mogu zaboraviti dolazak pape Ivana Pavla II. u Banju Luku kad sam dirigirao na toj sv. misi, a pjevalo je 950 pjevača uz simfonijski orkestar. S prekrasnom sjetom pamtim maestra Kalogjeru s kojim smo snimili tri nosača zvuka. Ali maestra posebice pamtim jer je želio da dođem u Zagreb kako bismo malo razgovarali. Izišao je iz bolnice i u njegovu stanu na Tuškancu smo ostali u razgovoru punih sedam sati. Nekoliko sati poslije toga se preselio na onaj svijet. Slično se dogodilo s maestrom Igorom Kuljerićem, gdje sam bio počašćen voditi njegov pokop i reći nekoliko riječi na odlasku jednom od naših velikih glazbenika. Tko bi zaboravio radost naših pjevača nakon izvedbe Mozartova Requiema, Mozartovih Vespera, Bethovenove 9. simfonije, Mozartove krunidbene Mise, Verdijeva Requiema, Dive Grabovčeve... te suze u očima ovih mladih. Izgledalo mi je više puta da će puknuti od ushita, radosti, vrisnuti od uzbuđenja, zaplakati od veselja... Sretan sam zbog svega toga i mogu reći da se nisam štedio da im usadim kulturu i glazbu koja oplemenjuje i odgaja. Trudio sam se svjedočiti vrednote, vrijednosti i vrline, kako Božje tako i ljudske.

Ali imate i, rekao bih, živa djela u klapama, kao što su 10 godina klape Drača, 15 godina klape Narenta, te u zboru, kao što je 15 godina Akademskog zbora Pro musica?

- Doista sam Bogu zahvalan i sretan što sam živio s ovom generacijom mladih ljudi. Ne znam da se itko izgubio. Kroz zbor i klape, u ovih 25 godina prošlo je više od 400 mladih. Malo tko od njih da nije završio fakultet. Mnogi su bili u dvije srednje škole, tolike probe, pjevanje, putovanja, nagrade..., ali su sve stigli. Sad je vrijeme došlo velikih životnih odluka, što se kaže, sudbonosnih koraka, tj. udaje i ženidbe. I mnogi su to već učinili te odgajaju najljepši plod svoje ljubavi, novi život. Spominjete klapu Drača. S njima je bilo ponosno ići na festivale. Bio sam siguran da neće podbaciti, neće faliti ni zafalšati. S njima je uvijek bila jedna korektnost, radosna i kulturna atmosfera, ozbiljna diskusija o glazbi, političkoj situaciju... Kad bi Drača nastupala, bilo mi je zanimljivo gledati druge klape i voditelje kako strepe i sa zabrinutošću se gledaju i komentiraju: "Ove su stvarno dobre, u harmoniji i melodiji korektne,u intonaciji čvrste, u interpretaciji bez zamjerke...". Bilo je doista na glazbenom području lijepo s njima raditi i trud je ostavio u duši jedan mir i zadovoljstvo. Također ste spomenuli klapu Narenta. Lijepo mi je ovo što one kažu same o sebi: "Negdje u 2002. godini nastala je klapa Narenta. Bilo je tada u klapi 8 članica. Vježbali smo redovito, ponekad i s muškom klapom Ero s kojom smo u samome početku nastupali na Etnofestu u Neumu 2004. godine. Od samih početaka taj naš rad u klapi shvatili smo ozbiljno i odgovorno, redovito dolazili na probe, učili nove skladbe: duhovne, te i dalmatinske klapske izvorne, zatim i moderne obrade. S tim je došlo i do niza nastupa pa i prvih nagrada. Maestro je bio oslonac u svemu. On se u pjesmu davao do kraja. Koliko smo se god mi radovali probi četvrtkom, toliko je i on bio radostan. Redovito bi nas dočekao sav sretan riječima: ‘Nisam sinoć spavao, ali, evo, jedna nova skladba za vas'. Toliko je toga za nas napisao i priredio za što smo mu osobito zahvalni. S nama su u katedrali radili i sestra Matea Krešić i don Gordan Božić, a također zahvaljujemo katedralnom župniku gdje smo redovito vježbali, kao i župniku u župi sv. Mateja u Mostaru gdje sada vježbamo. Mi smo vam kao jedna obitelj, zbog toga smo i zajedno ovolike godine. Nastojimo i nastojat ćemo našoj publici dati i prenijeti dio duhovne i emotivne energije kroz našu pjesmu i naš rad. Naša je pjesma iskrena, topla i duboka, ona je naša molitva, naša vjera i naša nada". Evo, u svemu se slažem. Nemam što dodati ni oduzeti. A tako je doista i danas.

A gdje je tu zbor Pro musica?

- Zbor djeluje 15 godina i večeras mu je ovo 120. koncert. Na programu ima djela iz klasičnog repertoara, kao i zborske obrade suvremenije glazbe. Od početnog manjeg, komornog sastava, osamnaest članova, zbor je rastao do stotinu i petnaest pjevača, da bi se u zadnje vrijeme stabilizirao na sedamdesetak članova. Pro musica okuplja u prvom redu studente koji su se na svom životnom putu našli u Mostaru, ali i druge mlade toga grada, kao i one koji gravitiraju tom hercegovačkom središtu i nije im teško dolaziti na probe pjevanja. Zbor je surađivao s brojnim glazbenim institucijama, među kojima se izdvajaju Simfonijski orkestar Mostar, Dubrovački simfonijski orkestar, HNK Osijek, HNK Split, Zagrebačka filharmonija, Sarajevska filharmonija, Orkestar mladih hrvatskih akademija u Dubrovniku, Splitska akademija, Novosadski Big Band, Hrvatska glazba Mostar itd. Gore sam spomenuo nešto važnije od glazbene literature što je sve zbor stavio na repertoar. A tu su i institucije koje se bave kulturom, a s kojima je zbor imao suradnju: Pasionska baština Zagreb, Večernjakov pečat, Matica hrvatska, Napredak Sarajevo, Dubrovnik, Dani kršćanske kulture itd. Tu su i dirigenti Nikica Kalogjera, Robert Homen, Noorman Widjaj, Hariji Zlodre, Mladen Tarbuk, Christoph Campestrini, Alen Bjelinski, Domeniko Briški, Julio Marić, Tomislav Fačini, Fedor Vrtačnik i drugi. Osim izvedbi u Mostaru, zbor je proteklih godina nastupao u Sarajevu, Zagrebu, Beču, Rimu, Dubrovniku, Šibeniku, Osijeku, Đakovu, Vukovaru, Kotoru... Ovim putem svima najiskrenije zahvaljujem, baš na svemu. Izdvojit ću bivšeg predsjednika zbora Mladena Kostića i sadašnjeg Marija Glibića koji su u svom području dosta pomogli zboru. Korepetitorica zbora je od prvoga dana prof. Marijana Pavlović. Osnivač i zborovođa je moja malenkost.

A što slušamo na korizmenom, humanitarnom i jubilarnom koncertu 2018.?

- Ovaj put ćemo slušati malo lakše note. Božićni koncert nije bio davno. A nakon Nove godine uvijek damo jednu stanku od tri tjedna do početka novog projekta. Stoga nismo imali puno vremena za uzeti jedno zahtjevnije djelo, a ostane nam malo vremena do Uskrsa, kada je opet neka nova tematika. Odabrali smo pjesme naših pjesnika: Ujevića, Šimića, Cesarića, Alfirevića, Badalića, Mateljana, Fijamenga, Kranjčevića... Skladbe su za soliste, klapu, zbor i orkestar. Inspirirane su ljudskim životima i događajima, doživljajima i neizbježnim situacijama, trenucima iz osobnog, ali i općeljudskoga života i življenja.

Tko sve sudjeluje?

- Akademski zbor Pro musica, zatim klape Narenta, Drača, Bura, Studenac i Herceg. Solisti kao gosti su Vlado Garić - tenor i Mate Akrap - bass, prvaci HNK Split. Od domaćih tu su Monija Jarak, Josipa Krezić, Mia Tadić, Pava Ćorić, Karlo Milićević, Hrvoje Merdžo, Josip Aničić. Zatim, Novosadski Big Band. Dirigent je Fedor Vrtačnik. Zahvaljujemo onima bez kojih ovaj koncert ne bi stao na podij, za koncert u Mostaru Ministarstvu civilnih poslova, Elektroprivredi HZ HB, Vladi HNŽ-a, Gradu Mostaru, Hotelu Mostar, HD "Herceg Stjepan Kosača". Sav prihod od koncerta u Mostaru ide za Dječji odjel SKB-a Mostar. Koncert u Čapljini odvija se pod pokroviteljstvom Općine Čapljina, a prihod od koncerta ide za Udrugu "Cvijet" i Caritasovu radionicu Betlehem.

Vaša poruka za kraj ovoga razgovora?

- Promatrajući i analizirajući glazbena događanja na ovim našim škrtim prostorima, ovi mladi zaslužuju svaku pozornost, poštovanje i zahvalnost. Kao klapski pjevači, donijeli su toliko nagrada u ovaj grad i ovo podneblje. Oplemenili su klapsku pjesmu, stvorili nove prijatelje. Kao zbor Pro musica doprinos je nemjerljiv. Ovo su mladi ljudi od kojih je većina tu ostala živjeti. U glazbenom svijetu oni su Mostar učinili poznatijim i prepoznatljivim. Oni su održali 120 koncerata, kako u zemlji tako i u svijetu. Žao mi je što su malo vrednovani. Ova vrsta glazbe treba financijsku potporu, oni su pomagani na kapaljku, a na koncertima su davali šakom i kapom. Stoga, dođite na naš koncert. Ovi mladi zaslužuju bar zahvalu i pljesak.

Vecernji.ba