Podijeli članak

Kaznenopopravni zavod Zenica, kojeg još zovu “bh. Alcatraz” u regiji važi za jedan od najozloglašenijih, kroz njega su prošle i poznate osobe, od nobelovca Ive Andrića do Gavrila Principa. Mnogi kažu da je dobro što oronuli zidovi zatvora, starog gotovo 130 godina, ne mogu pričati.  Koliko je zatvorenika prošlo kroz zatvor, teško da itko može reći. Ilustracije radi, stepenice koje vode u Paviljon 1, doslovno su se istanjile pa  sami zamislite koliko je nogu koračalo “bh. Alcatrazom”, piše Dnevni avaz

Zatvorski čuvari već na samom ulazu daju do znanja gdje ste došli.  Jeza uhvati čim čujete zvuk otvaranja velikih željeznih vrata koja vode pravo u Paviljon 1. S unutarnje strane spomenutih vrata na podu se u sklopu zida nalaze dvije betonske kugle. Elvir Nesimović, zapovjednik zatvorske straže, koji je privremeno imao ulogu “turističkog vodiča”, otkrio je da su kugle služile da zaprežna kola, koja su nekad ulazila s konjima, ne udaraju o zidine. Austro-Ugari, majstori arhitekture, mislili su na sve. U manjem dvorištu je zvono koje je nekada imalo ulogu današnjeg razglasa. Kada bi stražari htjeli postrojiti zatvorenike, hvatali su se za zvono. Prije ulaska u Paviljon 1, s desne strane nedavno je napravljena takozvana tampon-zona. 

O čemu se radi? U slučaju da osuđenik nekim čudom preskoči prvu ogradu koja je obavijena bodljikavom žicom, stigao bi u međuprostor i dočekala bi ga ista ograda. To bi dalo sasvim dovoljno vremena da stražari dođu i vrate ga tamo gdje mu je i mjesto. Spomenuti prostor može poslužiti i u slučaju pobuna, jer je lakše kontrolirati veliku skupinu ljudi na jednom prostoru. No, to nije jedini novi sigurnosni mehanizam postavljen iza zidina zeničkog zatvora. U ćelijama postoje takozvani panik-alarmi, slično kao u trgovinama i drugim objektima. Tako, ako izbije, recimo, tučnjava, osuđenik samo pritisne dugme i stražari vide crveno svjetlo te dolaze za nekoliko sekundi. Treba dodati da je sve pokriveno i videonadzorom, što je doprinijelo smanjenju broja obračuna između zatvorenika.  Lijevo od Paviljona 1 nalazi se tzv. karantina. 

Riječ je o ćelijama u koje dolaze novi osuđenici. Tu se privikavaju na život pod ključem. Tek kada osoblje zatvora utvrdi da su spremni za život u zatvoru, idu u paviljone. U koji paviljon, ovisi od “zasluga”. Ukoliko je terorist ili kriminalac velikog kalibra, stanovat će, vjerojatno, u ozloglašenom Paviljonu 4. Dovoljno je reći da u njemu robija i Zijad Turković. Ovaj paviljon je izoliran od drugih i vodi posebnu “politiku”. Zaključani ste, imate dva sata šetnje u krugu paviljona, ne ručate s drugim osuđenicima, hrana vam se donosi, nemate kontakt s drugim osuđenicima... Ukratko – teška "robija".  

Ipak, nije sve tako ni crno, posebno ako zavirite u zatvorsku kantinu, gdje na trenutak pomislite da se nalazite u nekom dobro opremljenom marketu. Od vitamina do proteina, ima apsolutno sve, ali morat ćete i platiti. Iako, artikli su gotovo po nabavnoj cijeni pa tako sladoled jednog poznatog proizvođača, recimo, iznosi svega 1,5 KM, dok je “vani” 3,50 KM. Uprava daje mogućnost da zaradite radeći zanatske poslove kao bravar ili ljevaonici čelika, a plaća se kreće od 70 do 200 KM. U ljevaonici čelika je toliko vruće da netko na slobodi to ne bi radio ni za velik novac, ali osuđenici su primorani ako žele sebi kupiti cigarete i slično... Budući da tijekom obavljanja poslova osuđenici koriste razni alat koji mogu zlouporabiti, svaki radnik kontrolira, a pored detektora za metal, osuđenici se i ručno pregledavaju. U Paviljonu 5, o kojem maštaju svi zatvorenici, koji ga još nazivaju i “hotel” su smješteni osuđenici isključivo A-kategorije. Oni koji su većinu kazne već odslužili te se ponašaju prema pravilima. Razlika od drugih paviljona je što mogu slobodno šetati sve do mraka. Unutra su smješteni kapela, mesdžid, radionice, teretane, čak i računala... Imaju i mnoge sekcije, kao i manji sređen park. Grad u gradu, reklo bi se, i raj u odnosu na druge paviljone. 

Zatvorenici za Avaz pričaju kako nekada na jelovniku bude i teletina.  U sklopu zatvora nalazi se i ambulanta koja ima gotovo sve kao i one izvan zidina zatvora, od kirurgije, ultrazvuka do zubara.  U zatvoru su uvijek postojale razne sankcije za osuđenike koji stvaraju probleme. Tako je i danas. Tako oni koji naruše red i mir u zatvoru, završe u samicama. Ima i onih koji u psihičkom rastroju nisu samo opasni za druge, već i za sebe. Takvi se smještaju u takozvane gumene ćelije. Riječ je o ćelijama u kojima su betonski kreveti na kojima se nalazi madrac. Postoji i slavina, a vodu puštaju stražari. Ćelija je obložena mekom plavom spužvom kako osuđenici ne bi sebi mogli nanijeti ozljede. Vidljivi su tragovi čupanja spužve nekih osuđenika.  Gotovo svaka ćelija ima televiziju s kablovskim priključkom. Dokle će gledati, odlučuju stražari, ali svakako ne mogu dokasno navečer.