Podijeli članak

Do prije samo par godina uz ime grada Mostara često se po društvenim mrežama lijepio hashtag #gradprvaka. Doista, mostarski sport blistao je, iz vitrina su bljeskali pehari namijenjeni državnim prvacima, osvajačima Kupa, ono neko vječito rivalstvo koje Mostar ima sa Sarajevom nekako je potpuno prevagnulo u korist glavnog grada Hercegovine. Uživali smo u tituli košarkaša, kupovima rukometaša i malonogometaša, povratku HŽRK Zrinjski u Premijer Ligu te pratili kako HŽRK u tom istom rangu odolijeva i HŽRK Katarina oslanjajući se isključivo na gradske cure iz svog pogona.

Nekako preko noći je #gradprvaka nestao, a ispod tepiha su isplovili nagomilani problemi koji su se godinama kupili ispod istog i sve je bilo dobro dok se nisu vidjeli. A onda je prvo HMRK Zrinjski, koji je i prije upozoravao na kronične probleme, morao istupiti iz Premijer Lige Bosne i Hercegovine zbog besparice. Pa je HFC Zrinjski ostao bez najboljih igrača i samo nadljudskim naporima nekolicine ljudi kojima je ovaj klub drag danas mostarski futsaleri igraju Premijer Ligu i nekako se krpe iz kola u kolo.

HKK Zrinjski je od prvaka i kluba kojeg je samo par pobjeda dijelilo do elitnog razreda ABA lige danas muku muči s velikim dugovima, igrački roster je neusporediv s onim iz proteklih sezona a na Bijelom Brijegu se gubi, da netko ne bude pogrešno shvaćen, od timova iz Donjeg Vakufa. Da ne bude ni zabune, taj isti KK Promo bi nam u mnogo stvari mogao poslužiti za primjer. Problema u oba ženska Premijerligaša ima na bacanje. Nedavni vapaj HŽRK Katarina koji zbog besparice nije uspio otići na važno gostovanje u Brčko odbio se od zid i pao na pod. Nitko ga nije čuo, cure su ostale u Mostaru a Brčanke upisale bodove bez borbe.

Na ovaj današnji datum možemo slobodno konstatirati da je u gradu ostalo tek nekoliko sportskih kolektiva koji funkcioniraju na zadovoljavajući način. HŠK Zrinjski perjanica je mostarskog sporta već godinama, ovaj klub donio je mnogo radosti Mostarcima natrpavši u malo vremena svoje vitrine trofejima. Oni su tu, kako stvari stoje, bit će još dugo i neka budu, treba da budu. FK Velež se također uspio izdići iznad velikih problema koji su ga donedavno potresali i potezi aktualnog kadra koji vodi Velež ukazuju na to da ni za njih neće biti zime u predstojećim godinama.

Malo podcijenjena priča su odbojkašice SOK Mostar. Djevojke su na mala vrata izborile plasman u Premijer Ligu i trenutno tamo sjajno stoje, u devet kola djevojke su ostvarile šest pobjeda, tek tri puta teren napustile pognute glave. Sve je to plod dobrog i pametnog rada u ovom klubu koji će u ovom ritmu skoro biti u stanju imati i veće ambicije.

Državni prvaci u futsalu, Mostar SG Staklorad treći je primjer zdravog sportskog kolektiva koji godinama dominira malonogometnom scenom u BiH. Mostarci su trenutno u Moskvi gdje predstavljaju naš grad i Bosnu i Hercegovinu na turniru Lige Prvaka. Nije bitno što su dva puta poraženi, Mostar SG primjer je kako se klub vodi i kako se unatoč svim problemima isti prevladavaju te osvajaju trofeji. 

Možda smo nekog i propustili ali priča se završava na ova 4 kolektiva. Svi ostali prepuni su problema. Problem star koliko i sam grad je odgovarajuća sportska dvorana, priča koja je ispričana milion puta a i nakon jubilarnog drugog miliona će vjerojatno sve biti isto. Mostar je vjerojatno jedini grad na svijetu iznad 100.000 stanovnika i ovolikim brojem klubova, bez pristojne sportske dvorane.

Školska dvoranica na Bijelom Brijegu to svakako nije, a i takva kakva je proživjela je mnogo briljantnih sportskih trenutaka u nekoliko proteklih godina. Slavilo se, pjevalo, a danas su jedini zvuci škripa tenisica i pokoji usklik nekog od rodbine od sportaša koji su trenutno na terenu. Trenutci slave su prošli, a ostali problemi, tj. gomila njih. Maćehinski odnos prema svemu polako ali sigurno gasi svjetla mostarskog sporta, zasada onog dvoranskog. Za najvažniju sporednu stvar uvijek će se nešto naći i neka nađe.

No sport nije samo nogomet. HKK Zrinjski u većoj je dubiozi nego se misli.  HŽRK Zrinjski i HŽRK Katarina svedeni su na preživljavanje, HMRK s mladim snagama igra ligu HB i to smo prihvatili nekako kao najnormalniju stvar na svijetu. Kao i volonitanje futsalera. Da se dalje ne nabraja. U gradu koji je centar jedne regije, u gradu koji je sveučilišni, u takvom gradu prave sportske dvorane nema. No ako nekada i bude, pitanje je hoće li ona sama po sebi riješiti sve nagomilane probleme. Do neki dan bili smo #grad prvaka.

A šta smo to sad?

AU:B.B.