Podijeli članak

Luka Petrović je dvogodišnji dječak koji u svome malom tijelu ima jedan kromomosom viška. Povodom Međunarodnog dana osoba s Down sindromom posjetili smo Luku u njegovom domu u Rami.

Roditelji Jasna i Dražan Petrović su za sindrom saznali tek 10 dana nakon poroda kada su stigli nalazi kariotipa, jer tijekom trudnoće ništa nije ukazivalo da dječak ima sindrom.

Osjećali smo se užasno, strašno. Srušio nam se svijet i mislili smo da je to nešto najgore što nam se može dogoditi. To je bio neki početnički šok, no sada smo shvatili da će on moći odrastati kao i svako drugo dijete. Danas smo zadovoljni što imamo dijete koje nam svakodnevno izmamljuje osmjeh na lice i svaki dan s njim je zabavan“, rekla je mama Jasna. 

Lukina obitelj je desetak godina prije njegova rođenja iz Rame odselila u Dubrovnik gdje su se uključili u udrugu za Down sindrom čim su saznali za sindrom, u kojoj im je pružena obilna psihološka i edukacijska podrška.

Veliku pomoć imamo od Udruge Down sindrom – Dubrovačko-neretvanske županije u koju smo se javili čim smo saznali za sindrom. Tu smo saznali puno korisnih savjeta. Što sve trebamo napraviti za ranu intervenciju odgoja djeteta s Down sindromom. Od fizikalnih terapija, defektologa, logopeda...“, objašnjava mama i dodaje da su s fizikalnom terapijom krenuli s pet-šest mjeseci, deftologom s osam a kod logopeda idu na savjetovanje.

Luka je zdrav dječak te ne mora koristiti nikakve lijekove što je roditeljima veliko olakšanje samom spoznajom da ne moraju svoje dijete gledati u boli. 

Najgore je za roditelje bilo kako reći djedu i bakama, a i rodbini i prijateljima da Luka ima sindrom s obzirom da se s time nisu susrećali prije. 

Bilo je tu raznih komentara, kako se ne bi reklo da ima 'Down'. Znaju reći da ga je Sindrom samo malo dotaknuo, ali su se svi s vremenom naviknuli jer je on jedna umiljata beba, koja se voli igrati i družiti te zarobi svačije srce“, objašnjava Jasna.

Mama Jasna trenutno ne radi te je u potpunosti posvećena odgoju djece, 15-godišnjeg Ivana, 11-godišnjeg Željka i dvogodišnjih blizanaca Luke i Helena. Iako je Helena jedina djevojčica, starija braća ipak više vremena provode s Lukom zbog svoje umiljatosti na koju su slabi.

Luka je vesel i razigran dječačić koji vrlo malo kasni za sestrom blizankom Helenom. Zaštitnički nastrojena prema njemu uvelike mu pomaže da niti u jednom djelu svog djetinjstva ne bude uskraćen. 

Helena je motorički naprednija nego on, i mogu reći da je razlika među njima nekih godinu dana. On je sad na onom što je ona bila prije godinu dana“, kaže mama Jasna i dodaje da su smješne situacija kod logopeda kada ona posloži igre namijenjene za njega i pobjegne. 

S obzirom da Luka ima podršku od braće i sestre, punu posvećenost od roditelja te malu dozu popustljivosti od djeda i baka sigurno ga kromosom više neće omesti u razvoju i ostvarenju snova. 

Branka Dijaković/Pogled.ba