Podijeli članak

Povod za razgovor s glasovitim bh. genetičarom i forenzičarom, prof. dr. Damirom Marjanovićem, bila je vijest o tome da, u suradnji s prof. dr. Draganom Primorcem i grupom autora, naš znanstvenik radi usporedo na dva zanimljiva projekta.

Prije godinu dana objavili smo za jednu od najjačih publicističko-znanstvenih institucija, CRC Press, knjigu pod naslovom Forensic DNA Applications: An Interdisciplinary Perspective; riječ je o djelu koje je, kako mu sam naslov kaže, prije svega vezano za primjenu genetike u forenzičnoj praksi. Ono što mu daje posebnu snagu jest činjenica da se kao autori ovoga djela potpisuju 50 vodećih svjetskih stručnjaka iz spomenutoga područja znanosti, kaže nam Marjanović. Knjiga je u originalnoj verziji pisana na engleskom jeziku, i prvenstveno je bila namijenjena američkom tržištu i, općenito, engleskom govornom području. No, vrlo brzo se ukazala potreba da tu knjigu prevedemo za tržište BiH i Hrvatske, pa i šire. Na tome smo radili u proteklim mjesecima, zajedno s velikim brojem znanstvenika iz regije...

Tijekom tog prevođenja dogodila se zanimljiva situacija. Naime, prilikom pripremanja knjige za englesko govorno područje, u pojedinim poglavljima smo prevodili  na engleski, uz određene dopune, ono što smo u ranijim publikacijama pisali na hrvatskom i bosanskom jeziku. A sada smo se našli u obrnutoj situaciji. Prilikom prevođenja tog djela na jezik naše regije (jer su u prevođenje  bili uključeni znanstvenici iz Hrvatske, BiH, Srbije i Makedonije), pored samoga prijevoda, potrudili smo se da neke molekularno-genetičke izraze i, općenito, neke stručne izraze koji se tiču forenzične analize, za koje se i na ovim prostorima u laboratorijskom slengu koriste isključivo engleske riječi, na neki način prevedemo i približimo korisnicima i čitateljima sa ovih  prostora. Dakle, vrijednost ovoga prijevoda je u tome što su u njemu sudjelovali najbolji eksperti iz oblasti forenzične genetike, te je na taj način prijevod dobio i na znanstvenome značaju. Ovih dana je rad na knjizi završen, ona se nalazi kod izdavača i nadamo se da ćemo do kraja godine imati još jedno izuzetno dragocjeno djelo dostupno široj javnosti.

Želite li kazati da smo, zahvaljujući prevoditeljima Vaše knjige, dobili u jeziku neke neologizme?

Na neki način, da… Genetika je relativno mlada znanost. Vi znate da, i u medicini, i u prirodnim znanostima, jedan od temeljnih jezika je latinski. U genetici, osobito u forenzičnoj genetici, jedan od temeljnih jezika, onaj na kojemu  je napisano najviše znanstvenih objava, jest engleski. Stoga i ne čudi što se često događa da prilikom predavanja studentima na sveučilištu, koristimo neke termine koji su “jezično nepriznate” izvedenice… One se sastoje od izvornih engleskih riječi i naših domaćih sufiksa ili prefiksa. Stoga smo odlučili iskoristiti ovaj prijevod da obogatimo postojeću temeljnu terminologiju. Na neki način, udarili smo temelje poslu za koji se već godinama pripremamo i koji nas čeka, najvjerojatnije, već iduće godine: objavljivanje preciznog i detaljnog znanstvenog rječnika forenzične genetike…

Obavili ste, dakle, i u jezičnom pogledu, pionirski posao. Precizna terminologija važna je u svakoj znanosti…

Da. Velika je razlika, primjerice, između izraza genetičko, genetsko i gensko, a ljudi to trpaju u isti koš. Laicima se to može oprostiti, ali stručnjacima – ne.

Pisali ste već o genetičkom podrijetlu ljudi sa prostora Hrvatske i BiH…

Da, već desetljećima se istražuje genetička raznolikost naroda na ovim prostorima; zapravo, da budem terminološku precizan, stanovnika, humane populacije ove regije…

Na koji način ste vršili istraživanja?

Cijela priča, barem u ovoj, trenutačno aktualnoj, molekularno – genetičkoj fazi, počinje krajem prošloga stoljeća, kada je ekipa prof. Petera Underhilla  otkrila da na temelju raznolikosti Y kromosoma, i to u nekim genetičkim markerima, možete ponuditi određeni “genetički scenarij” naseljavanja jedne regije, naravno, u njegovim najgrubljim crtama. Tragom tog otkrića je eminentna grupa autora (dr. Dragan Primorac, dr. Ornella Semino i drugi) u časopisu Science objavila zanimljive rezultate, već dobro poznate čitateljima. Nekoliko godina kasnije, odlučili smo, zajedno s akademikom Pavlom Rudanom i njegovim suradnicima iz Hrvatske, te s timom iz BiH, dobro “pretresti” naše prostore.U sklopu tih aktivnosti, prije nešto više od jednoga desetljeća smo započeli, i tada, ali i sada, vrlo zanimljiva istraživanja bh. populacije. U zadnjih desetak godina istraživanja se nisu zaustavljala. Naprotiv, ona i dalje teku istim intenzitetom. Ispituju se novi genetički markeri, uspoređuju se rezultati s rezultatima najnovijih istraživanja drugih znanstvenih  grupa, iz drugih dijelova svijeta. Na osnovu svega navedenoga, završna priča se polako oblikuje i dobiva svoj prepoznatljivi izgled. Još te, 2005. godine, smo pretpostavili tri osnovna migracijska genetička toka, koja su dovela sadašnje stanovništvo na ove prostore i oblikovala njegov današnji genetički potencijal. Posljednjih deset godina smo te pretpostavke konstantno, putem novih istraživanja, potvrđivali, i stalno smo tu priču uklapali u istraživanja na kontinentalnom ali i na globalnom nivou. Sve to smo i očekivali, jer, ova regija nije neki izolirani otok, i kada netko piše, primjerice, o Srednjoj Europi, ne može ne spomenuti što se to zbivalo na Balkanu i kako su te dvije regije  “genetički” povezane… Osim toga, mi smo zaista dobili jako zanimljive rezultate istraživanja, pa, da ih ponovimo: preko 50 posto stanovništva na našim prostorima vuče izravno podrijetlo od ljudi koji su na ovim prostorima preživjeli  ledeno doba, jedan dobar postotak njih potječe od onih koji su zadnje ledeno doba preživjeli na prostorima Ukrajinskoga bazena, a na ove prostore u više migracijskih valova su se počeli doseljavati  unatrag 2000 godina (time su obuhvaćene i migracije nama povijesno poznate kao seoba Slavena)… Bitan podatak je i činjenica da je značajan postotak ljudi koji žive na području BiH genetički povezan s ljudima koji su se tijekom, malo prije i malo poslije neolitika, doseljavali iz pravca Bliskoga istoka i jugoistoka Balkana. Vezano za to, 2008. godine sudjelovali smo u jednoj studiji s kolegama iz Italije, tijekom koje smo pokazali da su najvjerojatnije upravo ti doseljenici prvi donijeli poljoprivredu na ovaj kontinent, koju su onda lokalne populacije prihvaćale i širile po ostatku Europe. Najnovija istraživanja su potvrdila i preciznije determinirala tu priču, pa smo zaključili kako je sada vrijeme da skupimo jedan veliki tim, ne samo genetičara, nego i povjesničara i arheologa, i da sva ta istraživanja objedinimo u jednu knjigu za kojom postoji zanimanje šire javnosti već dugi niz godina… Dr. Primorac, akademik Rudan i ja, zajedno s našim suradnicima, ocijenili smo kako je sada pravo vrijeme da sve to objedinimo, napišemo u jednom modusu koji bi bio razumljiv ne samo znanstvenicima, nego i široj javnosti… Na taj način bismo  stavili točku na ono što je do sada urađeno i postavili temelje za daljnja istraživanja.

Gotovo je nevjerojatno da su stari Europljani uspjeli preživjeti ledeno doba u takozvanim utočištima, na području današnje Hrvatske i BiH, Ukrajine, te na sjeveru Španjolske i jugu Francuske…

Da, bile su to “oaze”, koje su pružile jednoj vrlo osjetljivoj vrsti kakav je Homo sapiens tada bio, ekološki prihvatljive uvjete, koji su mu omogućili da preživi ledeno doba u Europi. Pretpostavlja se da je to bilo prije 17-18 tisuća godina, kada je kontinentom vladao vrhunac ledenoga doba… Tako je i BiH poslužila kao prostor za preživljavanje, iz kojega se onda ponovno počeo naseljavati ostatak Europe… Postoje dva načina da se objasni širenje poljoprivrede kao temelja moderne civilizacije. Naime, osnovno pitanje jest na koji se način poljoprivreda, koja potječe sa Bliskoga istoka, približila Europi i raširila po cijelome kontinentu? Jesu li  populacije s Bliskoga istoka “prohodale” cijelim kontinentom prije nekoliko tisuća godina, donoseći poljoprivredu, ili se ideja o njoj pojavila u jednome dijelu Europe s novim doseljenicima i lančano preuzimala od jedne do druge populacije. Ova genetička istraživanja u kojima smo i mi sudjelovali su podržala model neolitske populacijske migracije, koja je vodila sa Bliskoga istoka k Europi, preko Balkanskoga poluotoka, i koja je završavala uglavnom na ovim prostorima, donoseći ideju poljoprivrede na “stari kontinent”, a potom se ta ideja širila Europom, bez značajnijih migracijskih utjecaja…

Zaključili ste da narodi koji žive u BiH: Hrvati, Srbi i Bošnjaci, nose haplogrupe koje dijele s mnogim drugim Europljanima. Što se podrazumijeva pod nazivom “haplogrupa”?

Haplogrupa je model, sustav markera na Y kromozomu ili mitohondrijalnoj DNK koji vam omogućava da napravite distinkciju među jedinkama i populacijama. Termin haplo na neki način označava da se prati samo “polovina genetičkoga nasljeđa”, tj samo jedna linija (muška ili ženska) naših predaka. Stoga Y kromozom daje povijesno-genetički pregled muških predaka, a mitohondrijalna DNK se odnosi na ženske pretke. Bitno je  napomenuti da se genetika nikada ne odnosi na nacije, nego na populacije. Nacije se determiniraju na temelju drugih stvari: jezika, zajedničke povijesti, kulture, religije… Geni nisu oruđe za takve stvari. Oni uglavnom pričaju priče koje su mnogo starije i u kojima nacija jednostavno ne može biti, i nije u fokusu! Stoga i ne čudi da skoro svako istraživanje pokaže da sve nacije ovih prostora dijele dobar dio genetičkoga naslijeđa. Treba imati u vidu da je ova regija bila izuzetno prometna raskrsnica na kojoj su mnogi od onih, koji su njom prošli, ostavili dio svoga genetičkoga nasljeđa.

Kamo ste dalje krenuli u svojim istraživanjima?

U više pravaca. Primjera radi, ove smo godine sudjelovali u istraživanjima koja ukazuju da je tijekom neolitika  diverzitet Y kromosoma naglo opao… Je li tome uzrok općenito pad broja muškaraca, ili je samo smanjen broj onih koji su sudjelovali u stvaranju novoga potomstva, pitanje je kojemu ćemo se vjerojatno posvetiti u narednom razdoblju… Drugi pravac u kojemu idemo ima povod u činjenici da se pojavio veliki broj informacija, koji izaziva zanimanje javnosti za rezultate genetičkih istraživanja, pa dolazi do slučajne, a ponekada i namjerne, konfuzije u interpretaciji rezultata, u široj javnosti… Zato smo odlučili da sve ovo ispričamo na jedan malo drukčiji način… Prof. dr. Primorac i ja, te nekoliko znanstvenika sa Instituta za antropologiju, kao i povjesničara sa Filozofskih fakulteta u Zagrebu i Sarajevu, dali smo sebi rok od pet-šest mjeseci da napišemo knjigu u kojoj ćemo na popularno-znanstveni način, zasnovan isključivo na znanstvenim činjenicama, sve objasniti. Kao što vidite, puno je posla pred nama…

Dnevni list