Podijeli članak

Kako su Mostarci izuzetno talentirani za gotovo sve  sportove poznata je činjenica. No, bez financijske potpora do rezultata se teško dolazi, a to je na svojoj „koži“ najviše osjetio boksač Emil Markić.

Ovaj talentirani sportaš u profesionalnoj karijeri ostvario je 23 pobjede i samo 1 poraz, s tim da od institucija države koju promovira nije dobio niti pfeninga.

„Od 2003. godine sam u bh. boksu, a od grada, županije, države nisam dobio ništa. Financijski me podržavaju moji prijatelji nogometaši Toni Šunjić i Marin Aničić, zatim tvrtka Autoprevoz teretni promet Mostar. Uvijek mogu računati na njihovu pomoć, i zato sam im veoma zahvalan“, kazao je u razgovoru za pogled.ba Emil Markić i zahvalio se svim sponzorima koji su mu pomagali tijekom karijere. 

Suočeni s teškom financijskom situacijom mnogi mladi napuštaju Bosnu i Hercegovinu, a tu odluku donio je i Markić koji želi svojoj obitelji osigurati što bolji život.

„U nedjelju jutro idem raditi u Švicarsku. Možda ostanem kratko, možda duže vrijeme. Odlučio sam da moram otići iz Mostara kako bi mogao uzdržavati svoju obitelj.  Teško mi pada što u Mostaru ostavljam svoju ženu Iru, i kćer Reu, i sigurno će mi puno nedostajati. Sada ću biti jedno vrijeme bez njih, pa ćemo vidjeti što dalje“, ističe Markić i dodaje kako prije nije razmišljao o odlasku iz rodnog grada.

„Nisam nikada razmišljao da odem iz Mostara. Volim ovaj kamen i krš, i rado bih tu ostao živjeti. Ne bih nikada otišao da nisam na to primoran“, dodao je boksač.

Za Markića odlazak iz Mostara ne znači odlazak iz ringa. Naime, on će trenirati s braćom Seferi koji u blizini njegovog novog doma imaju dvoranu.

„Boksao sam na njihovoj boksačkoj priredbi u travnju prošle godine u Švicarskoj. Mi se u sportu svi poznajemo, međusobno surađujemo, oni pomažu meni, ja ću također njima, to je jednostavno tako“, naglasio je Markić.

U studenom prošle godine Markić je u Hannoveru na bodove svladao Gruzijca Giorgija Beroshvilija.  Njihova borba je poslužila kao uvod u glavni meč večeri u kojem je Nijemac Marco Huck pobijedio Dymtra Kuchera.  Ovu gala sportsku priredbu uživo je pratilo oko 10 000 gledatelja, što je bilo novo iskustvo za mostarskog boksača.

„Puno mi je značila pobjeda protiv Beroshvilija i nastup na velikoj boksačkoj priredbi pred 10 000 ljudi. Moj meč je pratio Huck i njegovi menadžeri i bili su zadovoljni viđenim, što pokazuje i poziv da ponovno boksam u uvodom meču za obranu svjetske titule. Meč je dogovoren za 01. travnja u Dortmundu, a protivnik još nije poznat“, govori nam Markić.

Markić se u Mostaru za mečeve pripremao u BK Mostar za čije borce i treneri ima samo riječi hvale.

„BK Mostar ima puno talentiranih boksača, mislim da sada imaju 4-5 državnih prvaka. U klubu se stvarno kvalitetno radi i trenira, momci su dobri, treneri također, i sve je vrhunski“, komentira Markić.

U Mostaru je Markić za život zarađivao radeći kao zaštitar u jednom noćnom klubu.

„Ja sam maksimalno trenirao, ali kada radiš noćne smjene, onda ni trening, ni odmor nije dobar koliko bi trebao biti. Teško je uspjeti u sportu ako živiš u Mostaru. Moraš biti uporan i posvećen onome što radiš. Najviše bih volio da se mogu samo posvetiti boksu, ali to sada nisam u mogućnosti“, priča boksač i prisjeća se svojih boksačih uzora:

„Kao dječaku uzor mi je bio Mike Tyson.  No, sada mislim da je najbolji boksač posljednjih 20 godina Floyd Mayweather, on je najbolji, a ja također želim da budem najbolji“.

Mostarski boksači Emil Markić i Damir Beljo pomažu jedan drugome i daju veliku potporu u vremenima izuzetno teškima za sport.

„Kada me god zovne za sparing, ili ja njega, tu smo jedan za drugoga. Također, pomažemo jedno drugom u pripremama, stvarno smo kao braća“, riječi su Emila Markića.

Dok čitate ovaj tekst Emil Markić putuje prostranstvima Europe u nadi kako rodnom gradu ne kaže „Zbogom“, nego „Doviđenja“, te kako će odgovorni u institucijama države koju toliko voli, pomoći njemu i ostalim sportašima da ostvare zacrtane ciljeve. Odnosno, da rade ono što najviše vole – bave se sportom. 

Pogled.ba