Podijeli članak

SKB Mostar, kao i sve bolnice u regiji, vodi veliku bitku protiv pandemije koronavirusa. Ona je teška, neizvjesna, isrpljujuća, maratonska. Upravo na ovu temu smo razgovarali sa ravnateljem SKB Mostar prof.dr.sc. Antom Kvesićem. Stvari koje nam je otkrio su i iznenađujuće. Pročitajte!

Ravnatelju, koliko smo uspješni u borbi protiv koronavirusa?

Nažalost, moram reći da bi trebali biti mnogo bolji. Država ne funkcionira, ostavljeni smo sami, stožeri ne funkcioniraju, nema uputa, nema sustava. Netko bi trebao poredati stvari na najvišoj razini kada je zdravstveni sustav u pitanju, ali toga nema. Znate da je jako rijetko izlazim u javnost da nekim dramatičnim apelima, ali možda je vrijeme za nešto takvo.  Do 30. rujna nam je umrla 51 osoba zaražena koronom. Ljudi, to nije malo. A broj i dalje raste!

Kako popraviti situaciju?

Ponašanje mladih ljudi mora biti drugačije, nedostaje odgovornosti. Ja sam na Kriznom stožeru u Županiji Zapadnohercegovačkoj rekao kako moraju nešto raditi, staviti pitanje skupova pod kontrolu, gasiti klime i ventilacije u svadbenim salonima. Troji svatovi su nam donijeli 120 zaraženih koronavirusom. Ako to nije znak da se mora nešto učiniti, ja ne znam što je. I onda konačno u ZHŽ-u donesu zabranu, a onda se svatovi prebace u HNŽ. Sada još trebamo gledati hoće li netko poginuti u automobilu kada se kući bude vraćao. Jednostavno, vrtimo se u krug. To nije dobro.

Što mislite koliko će trajati ovo?

Ovo će još dugo trajati i nitko ne može sigurno reći do kada ćemo biti u ovoj situaciji. Samo je sigurno da su posljedice već sada ogromne. A onda nas još neki uvjeravaju kako je sve ovo laž. Broj umrlih kaže kako koronavirus nije laž, sustavi su preopterećeni, gubitke zbrajamo na dnevnoj bazi i pitanje je koliko još možemo izdržati.

Kako nabavljate potrebnu opremu, testove...

Sve nabavljamo sami. Testovi i zaštitna oprema na mjesečnoj razini nas koštaju oko 250 000 maraka. Znači, bili smo prisiljeni već milijunske iznose odvojiti u ove svrhe, a novca kojeg dobivamo je sve manje. Niti od kojeg izvora nismo dobili dodatnih 250 000 maraka mjesečno kako bi te troškove pokrili. U prvom valu, na početku priče smo dobili jedan iznos od Federacije i to je to.

Znači, ponovo govorimo o rastu duga SKB-a Mostar?

Mi smo ponovo u fazi da plaću isplatimo, ali doprinose ne možemo platiti. Nemoguće je sve izmiriti u ovoj situaciji. Čak i u ovoj situaciji se dogodi da nam se računi blokiraju zbog pojedinih dugovanja, a od nas se očekuje da radimo u punom kapacitetu. I još više od toga. I to je naša realnost u ovome trenutku.

Ima li barem najava da će netko osigurati dodatna sredstva bolnicama?

Imali smo najavu da će nam Federacija povećati grant za 10 milijuna maraka, a onda su oni za sva tri klinička centra dali 10 milijuna maraka. I sada još traže da taj novac potrošimo za kupovinu novog lijeka koji se daje zaraženima koronavirusom. Ja više ne znam kako odgovoriti na takve zahtjeve. Broj pacijenata se smanjio za 50 posto u odnosu na prošlu godinu, što nam financijski usložnjava situaciju jer imamo dosta usluga koje naplaćujemo po jedinici urađene usluge,a ne paušalno.

Kako se drže djelatnici bolnice? Koliko je za njih ovo iscrpljujuće?

Djelatnici u COVID centru rade svoj posao na najvišoj razini i do sada nismo imali niti jedan slučaj zaraze koronom među njima što nam govori kako ti ljudi rade maksimalno ozbiljno. Na početku smo imali jedan slučaj i to je bilo to. Više se korone boje ovi na drugim odjelima nego oni što su svaki dan u kontaktu sa zaraženima. Teren je prepun korone, ne znate odakle vam može doći pozitivan pacijent i ući na odjel. Prije nekoliko dana smo imali slučaj gdje je pacijent morao biti žurno operiran, a imali smo sumnju da je zaražen. Tijekom operacije je došao nalaz da je pacijent pozitivan na koronu, ali ekipa koja je radila operaciju je već bila poduzela sce mjere zaštite i nije došlo do širenja zaraze. Pokušavamo biti maksimalno oprezni, ali virus se širi. Imamo nekoliko desetaka ljudi u izolaciji ili su pozitivni i to jako opterećuje sustav. COVID je postao sastavni dio naše svakodnevnice.

Što kaže struka na aktualno stanje? Imaju li nekih novosti u saznanjima o koronavirusu?

Razgovarao sam s puno ljudi koji su kompetentni pričati o koronavirusu i malo je njih kojima je jasno što se dogodilo. Ja ne volim teorije zavjere, ali struka je sve više sklona mišljenju kako je ovaj virus ljudskih ruku djelo. To mijenja mnogo toga, puno je još nepoznanica, ali je činjenica da je virus za određene kategorije ljudi jako opasan...

Da, ali od pljeska medicinskim radnicima, došli smo u fazu da im malo toga vjerujemo i da je javnost na njh ljuta...

I na našeg prvog pacijenta su svi bili ljuti što se zarazio, a sada nam je to normalno. Neznanje vuče sa sobom neprimjerene reakcije i bojim se kako je još mnogo neznanja u ovoj priči. Moramo učiti, biti oprezni i činiti sve kako bi se širenje virusa smanjilo na što manju razinu. Virus je tu i neće tek tako nestati.

Imaju li pacijenti dodatne probleme zbog cijelog stanja?

Ljudi koji bi trebali voditi brigu o nekim drugim dijagnozama su napravili sami sebi probleme, a bojim se da u nekim slučajevima niti zdravstveni sustav nije reagirao kako je trebalo. Izbjegavajući da budemo otvorena bolnica kakvo smo bili stvara nam situaciju da ćemo tek kasnije platiti ono što se sada radimo.

Kako mislite?

Kao prvo, nadam se da ovo što govorim neće biti točno u budućnosti, ali mislim na kronične i onkološke pacijente o kojima se ne vodi dovoljno brige trenutno. Da ne govorim o depresijama i dijagnozama koje će sigurno imati veliki rast zbog cijele ove situacije.

Hoće li korona zaustaviti planirane projekte u bolnici?

Pedijatriju ne jer je ta priča zatvorena kreditom koji je isključivo za tu namjenu. Međutim, mi smo transplantacijsku priču doveli do samoga kraja i sada sve stoji i prisiljeni smo čekati neke bolje dane. Mi 19. listopada puštamo u pogon novu angio salu i novi CT uređaj. To je veliki iskorak za našu bolnicu. Govorimo o opremi čija je vrijednost veća od pet milijuna maraka, kupljeni su i plaćeni, a od idućeg tjedna i u funkciji. Sa ovom pričom zaokružujemo radiologiju, neurokirurgiju i neuroradiologiju.

Imamo li kadrove za nešto takvo?

Mi imamo četiri čovjeka koji već godinama uče i rade uz prof.dr.sc. Marka Radoša. Oni su skoro spremni za samostalni rad i potrebno će nam biti još par mjeseci da se taj tim uhoda. U međuvremenu ćemo imati pomoć prof. Radoša i njegovih ljudi koji su vrhunski stručnjaci i jedni od najboljih u svijetu u onome što rade. Unatoč svemu, uspjeli smo ovu priču dovesti do kraja.

Odlaze li kadrovi još iz SKB Mostar?

Imamo samo problem sa ljudima koji su u izolacijama i koronapozitivni, ali nemamo problema sa odlaskom ljudi. Problem se pojavi kada u jednom danu imamo 70 i više COVID pacijenata i toga trena sve postaje upitno u smislu funkcioniranja bolnice. Nadam se ipak stabilizaciji, imamo pad u ZHŽ-u i HBŽ-u, valjda ćemo ga dočekati i u HNŽ-u. ZHŽ I HNŽ su otvorili izolatorije što nama znatno olakšava posao. Domovi zdravlja preuzimaju brigu o ljudima koji nisu za bolnicu, ali ne bi trebali biti ni doma i to nam jako pomaže. Nadam se laganoj normalizaciji stanja, a za to nam je potrebna pomoć ljudi. Budimo odgovorni!