Podijeli članak

Mlada mostarska glazbenica Anita Šunjić koja je već odavno poznata publici diljem Bosne i Hercegovine ali i šire jedna je od rijetkih koja u vrijeme masovnih odlazaka u inozemstvo i brojnih mogućnosti čvrsto stoji na mostarskom tlu i laganim ali sigurnim koracima gradi karijeru bez primisli za promjenom adrese.

U otvorenom razgovoru za Pogled.ba ona priznaje da je glazbeni sanjar koji usprkos teškoćama u zemlji u kojoj živi ima cilj ostvariti karijeru u svojoj zemlji. Cilj joj je kako kaže izboriti se za bolji život pod mostarskim nebom i slažući akord po akord, singl po singl, nizati albuma toliko da održava koncerte bez mijenjanja mostarske adrese.

Koliko dugo se baviš pjevanjem i kako si zapravo počela?
Moj prvi susret s glazbom počeo je u tržnom centru, kada sam u drugoj godini života potrčala za malom plastičnom gitarom. Nakon 3 godine, najbolji prijatelj i ja počeli smo zajedno učiti svirati gitaru po sluhu, i istovremeno smo i pjevali nižući pjesmu za pjesmom.

Nakon 3 godine desilo se preseljenje iz Srbije u Mostar pa sam nastavila samostalno učiti. U 12-oj godini sam napisala prvu pjesmu (nadam se da je nitko nikad neće čuti). 2006. godine oformili smo bend Venus, i 5 godina nastupali zajedno, do raspada 2011. godine. Od 2012. do danas traje moj samostalni rad, i napokon sam krenula izdavati svoj materijal.

 Bila si članica grupe Venus- zbog čega si se odlučila na solo karijeru?
„ Te godine mi nije apsolutno bilo na pameti da idem u samostalnu karijeru. Dogodilo se odjednom da Venus doživi kraj. Moj san se srušio, kao i svi planovi. Pola godine sam pauzirala, otišla u posjet u Nizozemsku i odlučila da moj san ne smije stati raspadom benda. Danas kad pogledam unatrag – to je bilo nešto najbolje što mi se dogodilo. Venus je moj ponos, ali ovo sam ja“.

 Što je za tebe glazba?
„ Glazba je inspiracija, razlog za novo buđenje. Ne mogu zamisliti nijednu situaciju u kojoj nije tu. Pa čak i kao pozadina. Najveća mi je sreća što je ono što najviše volim nešto toliko razvijeno, široko, podobno za kreativnost. Glazba je jako razvijena umjetnost, razgranata na sto strana, a ja se nekako uhvatim za svaku“.
 

Gdje te se može gledati?
„ Bit ću iskrena i zahvalna jer ovo ljeto je drugačije nego prethodnih godina. Generalno se povećao broj svirki u gradu, čini mi se da sad nema lokala koji ih ne radi. Tako da iskačem iz lokala kao gljive poslije kiše. Najčešće sam u Mostaru, jer nisam vozač i dalje. U pitanju su kafići Black dog pub, Roth, Vinyl, Coco Loco itd“.

Što bih izdvojila svojim najvećim uspjehom?
„Najveći uspjeh u doba Venusa mi je bio finale Demofesta u Banja Luci zbog pjesme 'Možda',  te nastup kao predgrupa Nevernim bebama u Sarajevu zbog pjesme 'Sutra budi u pravu'. Što se tiče samostalnog puta, najdraži mi je uspjeh što sam uspjela u godini dana izdati 2 singla, i spremam treći, nakon 5 godina čekanja i obećavanja“.

Jesi li imala poziv za odlazak izvan granica BiH?
„ Imala sam par nastupa vani, iz Venusa nosim prelijepe uspomene iz Strassbourga  u Francuskoj, iz Kobarida u Sloveniji. Kao jednu lijepu uspomenu također nosim i poziv da nastupim na humanitarnom koncertu u Kelnu, zbog afere s JMBG-om i kao dio podrške prosvjedima  u BIH, zajedno s našim glazbenicima koji godinama žive i rade u Njemačkoj i Nizozemskoj.

Prošle godine sam bila pozvana u Norvešku, kao angažman, što apsolutno nisam očekivala da će mi se ikad dogoditi. Kad si skromna osoba i kad živiš u BiH, u kojoj si navikao da se boriš svakodnevno, istrajno, u malim koracima, onda je takvo nešto šok i nevjerica.

Što te drži u Mostaru?
„ Imala sam priliku odseliti iz Mostara, ali osjećala sam da ne bih bila sretna kao ovdje. Imam i dan danas tu priliku, i znam da bi mi život tamo negdje bio siguran i lijep. Ali moje srce bi umrlo tamo negdje bez karijere koju stvaram, bez benda koji je moj život, bez Mostar rock škole, bez ljudi, prijatelja koje volim kao da su mi obitelj. Prošle godine sam radila na moru 4 mjeseca, i mogla sam  vidjeti kako je to živjeti negdje gdje nema nitko tvoj.

Falilo mi je da vidim i neprijatelje. Ne mogu vam opisati taj šok i plač kad sam s brda ugledala grad. Mnogi su mi rekli da sam luda što sam još uvijek tu, ali ja slušam srce. Naći ću način da zaradim novac koji mi treba za život, ali smatram da ljudi trebaju  otići, samo ako ih više ništa ovdje ne veseli. Moje srce je odabralo svoju adresu.
 

Koji su ti planovi?
„ Ispunila sam davnu želju da napokon krenem izdavati svoje pjesme. U prvom mjesecu izašao je prvi singl 'Korak naprijed', u četvrtom drugi 'Put bez laži', a ovih dana započeo je rad na pjesmi 'Anđele', koja će izaći do kraja godine. Također spremam stare pjesme za ponovno aranžiranje, da budem spremna za nova snimanja, jer cilj mi je da svakih 4 mjeseca izbacim novi singl.

Također očekujem jedno autorsko natjecanje, što najviše volim, jer imam priliku pojaviti se negdje kao autor. Kao neki krajnji cilj imam snimiti dovoljno pjesama za jedan koncert, tj da zaslužim to da mogu najaviti koncert. Svaki dan je novi korak naprijed. Makar to bilo za 20 godina, sigurna sam da ću ostvariti taj san“


Autor: G.Š./Pogled.ba