Podijeli članak

Još jedan derbi, onaj gradski, između Veleža i Zrinjskog je iza nas. Nakon dugo vremena FK Velež odnio je sasvim zasluženu pobjedu, izborenu srcem i motivacijom svojih nogometaša. S one dvije stavke koje su igračima Zrinjskog, barem većini njih sigurno nedostajale. Ne samo u gradskom derbiju nego većim dijelom premijerligaške sezone. Europske lovorike su uvenule davno. Legitimni pretendenti na titulu tonu sve dublje, Zrinjski je sada šesti na PL ljestvici, porazom u Vrapčićima Plemiće je pretekao i banjalučki Borac. Dvadeset bodova iz trinaest utakmica nije malo. Premalo je. 

PIŠE: B.B.

Ovih posljednjih nekoliko godina smo svi bili pomalo razmaženi rezultatima Plemića koji su nas navikli na titule i na slavlja. Tako je to u gradu koji ne trpi prosječnost. Jer tim Zrinjskog na papiru barem, nije prosječan. Dapače. 

No preočigledno je da nešto ne štima, da je nešto klimavo u timu Harija Vukasa. Očigledno je da splitski stručnjak ne dopire do svojih igrača, isto kao što do njih ne dopire sve veće nezadovoljstvo simpatizera i navijača Zrinjskog. Očigledno je da bi neki momci dres s lentom trebali skinuti, što zastalno, što na neko vrijeme. Jer sad je već preočito da lenta ne dodiruje njihovo srce. No dojma smo da bi bilo drukčije ukoliko klupa ili tribina dodirnu neki drugi dio njihovog tijela, onaj stražnji. Barem igrača ima, a i mostarske djece koja briljiraju u omladinskim selekcijama. Ukoliko je već sudbina biti šesti ili sedmi bolje da to Zrinjski bude sa svojom djecom nego skupim plaćenicima. I ne traži se uvijek titula, ne osvaja je svake godine ni Real Madrid. Ali drukčije je biti poražen kad daš sve od sebe i kad sebi ne možeš poslije zamjeriti ništa jer si dao sve od sebe. Nije išlo. A drugo je ovaj način, način na koji Zrinjski gubi bodove. Pojedinci šetaju po terenu kao i kasnije po gradu. Opušteno. Europsku slavu progutao je ovaj listopad i otopilo miholjsko ljeto. Liga je jaka, jača nego se misli. I jako podcijenjena. 

A dojma smo da ova liga i nije za trenere za strane, ona ih guta. U vrijeme kad se traži rezultat nema se taj luksuz da se čeka da netko upozna ligu, mentalitet i igrače. Bilo je puno toga rečeno protiv Bake Sliškovića a taj Baka je u vitrine Zrinjskog pospremio dva naslova prvaka i u prošloj sezoni vodio mrtvu trku sa Sarajevom. Hari Vukas je nedvojbeno jedan gospodin, s manirima. No ako već ostaje na klupi Plemića vrijeme je da neke manire ostavi po strani i da na teren napokon pusti ratnike o kojima priča već nekoliko kola. Vrijeme ističe, sarajevski klubovi već s visoka gledaju na Zrinjski a već jedan od njih, Željezničar, gostuje u Mostaru u subotu. 

Vrijeme je za promjene. Ili na terenu, ili na klupi. Jer postoje oni koji mogu ostaviti srce na terenu, a postoje oni i koji mogu pronaći ta srca ispod lenti na dresu Zrinjskog.