Podijeli članak

Obistinilo se ono što se već neko vrijeme, ispočetka stidljivo, a onda sve glasnije najavljivalo. Hari Vukas više nije šef stručnog stožera HŠK Zrinjski. Loši rezultati u posljednje vrijeme, posebno poraz protiv Fenjeraša Zvijezde 09 kumovali su odluci mostarskog kluba da se zahvali Vukasu te poželi sreću u
nastavku karijere.

AU: B.B.

Klub je donio i pomalo neočekivanu odluku da se iz stožera maknu i pomoćni treneri Mario Ivanković i Ivan Bubalo kojima je ponuđen rad u omladinskim kategorijama Zrinjskog. Javnost je nekako očekivala i priželjkivala Marija Ivankovića na poziciji prvog trenera no ni on ni Bubalo više neće raditi sa seniorskim timom. Prigodu da se dokažu dobila su dva druga dugogodišnja člana, iliti „vojnika kluba“ kako im se jučer tepalo, Nenad Gagro i Teo Krešić. Dva domaća momka, dva velika radnika i momci koju su se dokazali radom s mlađim kategorijama, juniorskom i kadetskom. Gagro je s juniorima u Mostar donio dvije titule državnog prvaka dok Krešić kadete ostavlja na prvom mjestu Premijer lige.

Nenad Gagro nedavno je napustio klubu GOŠK-a iz Gabele nakon što je propustio uhvatiti korak s vodećim Olimpikom, točnije nakon domaćeg remija protiv NK Bratstvo kada je malobrojna, ali ipak konkretna domaća publika okrenula palac dolje. No Nenada Gagru ne treba gledati taj kontekst, jer svi
oni koji poznaju lokalne prilike, znaju da je klupa GOŠK-a jedna od užarenijih, kao i da sadašnji kadar Gabeljana ipak, bar u ovoj sezoni, teško može ostvariti ekspresni povratak u PL. Iako nisu najavljeni kao stalno rješenje, dobra stvar je što su napokon domaći treneri dobili prigodu. Trenutak nije najsavršeniji, dapače. Momčad Zrinjskog je u dubokoj letargiji i vruće kestenje je sada u Gagrinim i Krešićevim rukama.

No bolje ikad nego ikad. Dojam sa strane je da ovaj tim treba dobro prodrmati. Hari Vukas je snosio dio krivice i on je svoj ceh platio no bilo bi licemjerno reći da je sva krivica počivala na njegovim plećima. Nekoliko igrača Zrinjskog od početka ove sezone igra ispod razine očekivanja, a na momente i na razini nedorasle Premijer Lige. Iako su razvikani i iako njihova imena na papiru odjekuju, u praksi su nakon Utrechta odradili malo toga.

Gagro i Krešić sigurno su pred najvećim izazovom ali i prilikom svojih dosadašnjih karijera. Preko noći su u ruke dobili šesterostrukog prvaka države, klub koji je krojio postratnu povijest bosanskohercegovačkog nogometa. Potencijal ovog tima je još uvijek velik, no nakon svega, još samo oni najoptimističniji simpatizeri i navijači vjeruju da se Plemići mogu vratiti u borbu za naslov. Sigurno je da im treba dati podršku i sigurno je da se svi nadaju da će ova kombinacija mostarskih momaka donijeti nešto pozitivno i promjene u igru Plemića. No isto tako trebaju biti svjesni da ih svaki suprotni scenarij može pokopati.

Možda je uporabljeni glagol pregrub, ali tu je to negdje, bliže istini. Previše vremena za neke revolucionarne promjene do subote i gostovanja Tuzla Cityja nema. Tuzlaci su također, odlaskom Milenka Bošnjakovića u Slobodu izgubili korak, no pobjeda protiv Mladosti vratila ih je na kolosjek. I na klupi kluba iz Siminog Hana (predgrađa Tuzle) sjedi mladi stručnjak Elvir Baljić, čovjek čija je nogometna zvijezda bljesnula, čije je svjetlo dobacilo i do Real Madrida. No poput dvojca na mostarskoj klupi i on se tek treba dokazati kao trener.

Ukoliko Gagro s Krešićem kao pomoćnikom uspije pokrenuti stvari iz letargije koju su zatekli u svlačionici bila bi to dobra stvar i za budućnost. Ne mora svaki trener biti „sa strane“. Sigurni smo da uz malo sreće ova kombinacija može brod Plemića izvesti iz nemirnih voda u koje je uplovio. Uz radnu etiku koju sigurno posjeduju, te predanost, ipak će im trebati i jedna doza sreće, možda i malo veća. No kako bilo, treba im poželjeti sve najbolje jer jedno je sigurno. To da im neće biti lako.