Podijeli članak

Miss New World 2017. godine, a danas voditeljica Hayat televizije, Mostarka Ana Bavrka, osim na poslovnom, ispunjena je i na privatnom polju. Sreću i ljubav je pronašla u zagrljaju 29-godišnjeg Zorana Cvjetkovića, dugogodišnjeg sportaša koji se nakon okončanja košarkaške karijere posvetio borilačkim vještinama. I nije samo ljubav posebna u njihovom odnosu, već i prijateljstvo i podrška koju nesebično pružaju jedno drugom. Za „Azru“ prvi put govore o svojoj vezi, sličnostima i razlikama koje im svaki dan čine drugačijim.

"Zoran mi se u početku nije nimalo sviđao, naprotiv, bio mi je jako antipatičan. Međutim, roditelji moje najbolje prijateljice su kućni prijatelji sa Zoranovom obitelji, te ga je ona veoma dobro poznavala. Stalno mi je pričala  kako je on super dečko, dobar čovjek, ali to i dalje meni nije ostavljalo takav dojam. Sve do onog trenutka kada je odvažno i muški poslao poruku na tada jedinoj popularnoj društvenoj mreži i rekao mi kako stiže iz Austrije, te da želi da me vidi i otkloni sve moje sumnje u vezi s njim. Iako tvrdoglava, pristala sam da se vidimo, jer zaista je bio kulturan i pristojan, pa pomislih, možda je, ipak, do mene i moje loše procjene", prisjeća se Ana.

I Zoranu su živa sjećanja na njihov prvi susret, naročito pamti trenutke zbog kojih je silno želio osvojiti srce lijepe Mostarke.

"Na početku naše veze ja sam imao 20 godina, a ona 18. Bila je tip djevojke koja nikako nije izlazila u klubove i kafiće, jedino ste je mogli vidjeti na svjetlosti Sunca da šeta sa psima ili prijateljicama. Mene je to strašno zaintrigiralo, jer ona jednostavno nije bila “IN” u tom trenutku, drugačije se oblačila… Želio sam i uspio sam da je osvojim. Mislim da nije točno da joj se nisam odmah svidio (smijeh)", kaže Zoran.

Neočekivana ljubav

Zoran je rođen u Sarajevu, sa dvije godine se s roditeljima seli u Pariz, gdje je živio do svoje 16 godine. Košarkom se profesionalno bavio do prije dvije godine, igrajući za klubove u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj i Rumunjskoj. Teška ozljeda u dresu Cluj-Napoca udaljila ga je od terena na izvjesno razdoblje, oporavak je trajao duže nego što je predviđao, i naposljetku je označio kraj njegove košarkaške karijere.

 No, nije želio odustati od sporta. Jedna od njegovih najvećih ljubavi oduvijek su bile borilačke vještine. Prvo je počeo kao rekreativac, ali posljednjih mjeseci ozbiljno je posvećen treninzima, te ga kao MMA borca uskoro čeka put u Irsku, gdje će usavršavati ovaj sport.

Igrati aktivno košarku značilo je i mijenjati adrese stanovanja, zbog čega je Ana s vremena na vrijeme sumnjala da njihova ljubav može pobijediti silne kilometre, udaljenost i razdvojenost. No, uspjeli su prijeći sve prepreke i organizirati vrijeme samo za sebe.

" “Pala” sam na njegov šarm i glas. Kada sam čula taj prodorni muški glas, koji ima posebno u tim ozbiljnijim situacijama, s veoma lošim poznavanjem našeg jezika, točnije gramatike, sve to mi je bilo vrlo simpatično. Koljena su mi zaklecala pri njegovim prvim riječima. Ali, bila sam zaista mlada. Iako je stariji od mene samo dvije godine, doimao se mnogo ozbiljniji od mene. Bila sam mali buntovnik, u životu su me zanimali samo trening i knjiga, upisala sam Medicinski fakultet i radila u plesnom klubu kao instruktorica plesa. Nosila sam široku odjeću, šilterice, a šminka mi je, u odnosu na danas, bila potpuna nepoznanica. Ali, bez obzira na to, Zorana sam uspjela osvojiti, baš kao i on mene, s nepoznavanjem č i ć, pomalo francuskim naglaskom i voljom da trenira", sjeća se Ana.

Sedam godina ljubavi znači da ste u potpunosti upoznali svoju drugu polovicu, da znate njene navike, želje, potrebe… No, njih dvoje i danas, kao da su na početku veze, jedno drugo osvajaju i iznenađuju.

"Nemam osjećaj da smo Ana i ja sedam godina u vezi, jer niti u jednom trenutku u tih sedam godina nije nam bilo dosadno. Rutina ponekad da, ali to je odlično, jer sada znam šta Ana misli, šta voli, o čemu sanja. Znam kakvo joj je ujutro raspoloženje i znam kad je trebam pustiti da bude sama. Sedam godina je dugo razdoblje i mi smo se mnogo puta promijenili u tom razdoblju, jer smo bili klinci koji su se samo voljeli, a sada smo već odrasli s ozbiljnim životnim ciljevima i željama. Ljubav se jednostavno rodila i dalje se rađa, ne samo zato što ja volim Anu, već joj se divim iz dana u dan", kaže Zoran.

U svakoj ljubavnoj vezi, pa tako i u dugoj i stabilnoj, postoje usponi i padovi. Oni su svoje uspjeli prevazići.

"Da je Zoran pravi izbor za mene, shvatila sam onog trenutka kada me je ostavio. Čovjek ne zna šta ima, dok to i ne izgubi. Nekada neke stvari u životu uzmemo zdravo za gotovo, ne kažem da ja jesam, ali možda ponekad ne cijenimo dovoljno ono što imamo. Ali, definitivno kada sam prvi put u životu doživjela da me netko koga dušom volim ostavi, shvatila sam koliko samo ja želim njega, njegovo prisustvo i shvatila sam da to biće što se zove Zoran jeste moj cijeli svijet", priznaje Ana.

Pravi izbor

Budući da oboje puno rade, te da Zoran često boravi u Parizu, gdje je i živio do svoje 16-te godine, trude se svaki slobodan trenutak posvetiti jedno drugom. Osim vremena provedenog na relaciji Mostar-Pariz, i Sarajevo je njegova nova stalna destinacija.

"Još jedna od stvari u nizu koje ja volim kod njega jeste što je veoma vrijedan i predan svemu što radi. Kada nešto prihvati, onda se tome posveti sto posto ili nikako. Smatram to i svojom nekom vrlinom, iako zaista oduzima mnogo vremena. Međutim, nas dvoje to lako nadomjestimo. Bez obzira koliko kasno imam snimanje, ili on treninge ili pripreme, uvijek imamo dovoljno snage da se posvetimo jedno drugom. U posljednje vrijeme živimo na relaciji Mostar-Sarajevo, pa nerijetko znam čim završim posao otići u Mostar samo da ga vidim, ili on dođe u Sarajevo. Dva sata nisu mnogo, posebno za osobu koju volite. Nekada se mama našali pa mi kaže da ja, zapravo, nikada u potpunosti nisam preselila u Sarajevo, jer se zna dogoditi da tri dana zaredom dolazim u Mostar i ujutro iz Mostara idem na posao u Sarajevo. Ali, to je ljubav. Zar ne?", kaže Ana i dodaje kako je ključ duge veze samo strpljenje, a ključ duge i dobre, zdrave veze, što je mnogo važnije, povjerenje, strpljenje, razumijevanje, podrška i neizostavna ljubav koja je glavno gorivo i pokretač svega.

"Sretnica sam, jer je Zoran izuzetno zabavna osoba. Svaki dan se iznova zaljubim u njega, ali ne zato što sam romantična, pa mi je super da ovo kažem, već zato što je on šarmer svoje vrste i svaki dan mi ponudi dovoljno razloga da se zaljubim u njega. On je taj koji se trudi da me iznova osvoji. Da se razumijemo, smatram da sam i ja dovoljno kreativna žena koja sa svojim malim trikovima kupuje njegovu pažnju i osvaja ga", kaže Ana, te priznaje kako bi za ljubav uradila sve.

Kroz godine zajedničke ljubavi naučili su da poštuju drugačije stavove i mišljenja koje imaju u vezi određenih situacija ili stvari. No, ono u čemu se nikako ne slažu jeste odgovor na pitanje: “Tko je u pravu?”.

"Kada nam se stavovi razilaze, poštujemo mišljenja, ali Ana i ja se uvijek slažemo u glas, da je moja ispravna", kaže Zoran uz osmijeh.

Brak na papiru

Dok pravimo pauzu od photoshootinga pitam ih na koji način promišljaju o braku, je li papir u njihovom slučaju tek puka formalnost.

"Mislim da naše zajedničke godine svjedoče o tome da nam za sada papir znači formalnost. Nismo se zamarali s tim, jer nam je lijepo ovako. Taj predznak muž ili žena za nas ništa ne znači, jer se tako već i smatramo. Ali, ako će ovako biti i u braku, dajte da odmah potpišem. Samo da se ništa ne pokvari (smijeh)", kaže Ana.

Iako drže do bitnih datuma, jedno drugom svakog dana iskazuju ljubav.

"14. veljače je možda pomalo medijski i marketinški izvikan datum. Sretna sam što je Zoran čovjek kojem ne trebaju datum i Dan zaljubljenih, kada će ga cijeli svijet podsjetiti da me “treba” voljeti, već on to čini na potpuno drugačiji način. Stvara Valentinovo na neke druge datume, a meni je to najslađa stvar koju radi. Kada vas netko koga volite obraduje cvijećem i lijepom porukom samoinicijativno, to je Valentinovo. Kao žena podržavam 14. veljače i bilo bi dobro da se svaki dan proglasi Danom zaljubljenih, jer ima na ovom svijetu ljubavi, samo smo je potisnuli i stavili na sekundarno mjesto, nepravedno, a dali značaj nebitnim stvarima. Ne gubim nadu u pravu ljubav nikada, jer znam da postoji. Ja sam je osjetila, za života mi je dovoljno", kaže Ana.

Lijepoj Mostarki je uvijek bilo važno obrazovanje. Prije nego što se prošle godine u Turskoj okitila laskavom titulom, studirala je medicinu dvije godine, ali se kasnije prebacila na Fakultet zdravstvenih studija, smjer inžinjer radiološke tehnologije, koji je završila prije dvije godine.

Prepoznatljivo je voditeljsko lice u našoj zemlji, zrači posebnom pozitivnom energijom, samouvjerena je, jaka žena koja čvrsto korača zemljom. Upravo takvu je sigurno prati i njen partner. Jedno drugom su dali najljepše godine, praktično odrasli jedno uz drugo. Kako je voljeti ženu o kojoj sanjaju mnogi.

"Zoran je samouvjeren muškarac koji ne pati od kompleksa niže vrijednosti. Samo takvi muškarci mogu da budu partneri ženama koje se bave sličnim ili istim poslom kao ja. Blagoslovljena sam žena, koja zaista ne treba da još brine o tome hoće li se naljutiti zbog nečijeg komplimenta ili fotografije. Ali, ponekad je slatko ako osjetim dozu ljubomore, on to tako simpatično radi", kaže Ana, koja je zbog voditeljskog posla adresu u Mostaru zamijenila sarajevskom.

"Mostar je za mene najljepši grad na svijetu, to oduvijek govorim i vjerojatno nikada neću promijeniti mišljenje. Svugdje sam putovala, ali moj Mostar ima nešto što ne mogu opisati. Bez obzira na o što sam se preselila u Sarajevo, često sam u Mostaru. Najviše mi nedostaje obitelj. No, Sarajevo me je prigrlilo na najbolji mogući način, tako da se osjećam kao kod kuće", kaže Ana za kraj našeg razgovora.

Sama ću privući stolicu

"Najveći džentlmeni su oni koji su dobri i vjerni supružnici, dobri očevi i prijatelji. Danas je to rijetkost. Lako je biti džentlmen, kao otvorio sam joj vrata, privukao stolicu. Sve to poštujem, ali ako si pogriješio na onim stvarima prije, dragi moji, vjerujte mi, radije ću sama privući stolicu", kaže Ana.

Slatka iznenađenja

"Svi volimo kada nas netko iznenadi. Najviše me obraduju sitnice, cvijet i čokolada, ali je ne jedem tako često, pa Zoran zna da su avokado i rižin kreker put do moga srca. Najljepši osjećaj je kada dođem umorna s posla, a pritom znam da se ponekad žalim bez razloga, ali žena sam pa se to podrazumijeva (smijeh), a on mi spremi večeru ili me iznenadi porukom: “Imaš masažu u 18 sati”. Može li bolje od toga?", kaže Ana.

Žena se mora cijeniti

"Svježinu u vezi smo sačuvali možda i zato jer smo vođeni time da ne želimo jedno drugom postati navika, već zauvijek ostati potreba. Otkrit ću vam trik, u danu, uvijek svatko od nas ima svoje vrijeme, sat-dva, ma koliko je potrebno. Ja funkcioniram na taj način, sve ću učiniti, ali moram imati vrijeme za sebe, onako, samo ja, sa svojim mislima. Žena, prije svega, treba da zna tko je ona. Treba biti samostalna, samosvjesna i da zna da to što ona posjeduje nema nijedna druga. U moru žena, svaka ima ono nešto posebno. Morate same sebe dovoljno cijeniti, da bi to radili i drugi, posebno partneri. Neka uvijek bude prisutan gard, vole oni kada znaju da nemaju posla s “mlakonjom”. Žene su, prema mom mišljenju, jači spol, zbog jačine srca i količine teških situacija  koje mogu da podnesu, a i dalje to nose s osmjehom u visokim potpeticama. Znam, govorim iz iskustva", kaže Ana.