Podijeli članak

Moderno je društvo promijenilo pravila pronalaska partnera, prirode ljubavnih veza, ali i samu definiciju ljubavi. I dok će preko 80 posto ljudi zadovoljavajući odnos s partnerom navesti kao jedan od temelja osobne sreće, nikad veći broj ljudi nisu bili samci.

Ljudi su danas znatno promiskuitetniji i skloniji kratkoročnim avanturama nego ikad prije, prenosi Zdrava krava. I žene i muškarci nisu nikad imali veći broj partnera, dok istovremeno tvrde da nikad nisu imali manje ljubavi.

Koliko god to kontradiktorno zvučalo, čini se da je povećanje slobode izbora i ideal "nezadovoljavanja s manjim" odnosno s bilo kakvom vezom tek tako da bi se bilo u njoj, rezultiralo time da je sve manje zadovoljnih parova, a sve je više ljudi "gladno ljubavi".
 
Filozof i pisac Paul Hudson za Elite Daily objašnjava što on vidi kao glavne krivce za manjak ljubavi u današnje doba:
 
Teži se za instant zadovoljstvima

Današnje se generacije mladih u 20-ima i 30-ima naziva još i Y generacijom, a jedna od njezinih posebnosti je težnja za trenutnim zadovoljstvom.

Odrasli smo u kulturi koja potiče želju za materijalnim, ali i duhovnim stvarima koje se mogu i trebaju dobiti sad i odmah - statusni simbol u obliku mobitela, dokaz inteligencije u obliku diplome, psihičku stabilnost preko "self-help" literature na 100 stranica...

Ako želimo hranu, ona je tu nakon telefonskog poziva, ako nam je dosadno samo upalimo internet, ako tražimo adresu samo je ukucamo u navigaciju, poželimo li seksualni podražaj tu su pornografske stranice. T

akve stvari imaju svoju praktičnu stranu, no dugoročno nas čine robovima zadovoljstva koje se ne cijeni - jer se dobiva odmah i dostupno je. Zadovoljstvo tako postaje navika, a navike štete romantičnoj strani čovjeka jer ljubav nije osmišljena kao trenutno zadovoljstvo, već dugotrajan osjećaj i trud.

Kultura je izgrađena na porocima

Poroci idu ruku pod ruku s trenutnim zadovoljstvima, a moderna kultura kao da uzdiže poroke  - od prekomjernog korištenja alkohola, cigareta, droga, lijekova. Upravo te supstance stvaraju iluziju dobrog osjećaja i zabave, stanja u kojem nam ne treba drugi čovjek da bi se osjećali ispunjeno ili sretno. Čemu se truditi i tražiti sreću u ljubavi, ako sreću donosi tek nekoliko čašica omiljenog pića?

Seks, seks i još malo seksa

Generalno, ljudi su danas znatno promiskuitetniji i skloniji kratkoročnim avanturama nego ikad prije. I žene i muškarci nisu nikad imali veći broj partnera, dok istovremeno tvrde da nikad nisu imali manje ljubavi. Sve se češće odvaja seks kao zasebno zadovoljstvo od ljubavi i propagiraju odnosi koji donose zadovoljstvo bez popratnih problema ili obaveza - poput prijateljstva s povlasticama, otvorenih veza... Samim time se manje cijeni i seksualni partner te ga se doživljava isključivo kao sredstvo postizanja užitka.

Egoizam je vodeća sila

Svaki je pojedinac na svijetu egoist jer je ispunjavanje te održavanje vlastitih ciljeva sukladno teoriji evolucije u kojoj preživljavaju najjači, odnosno oni koji brinu za sebe. Dok postoji zdravi egoizam, onaj koji ne dopušta pojedincu da ga drugi iskorištava, zlostavlja ili pak tjera čovjeka da želi najbolje za sebe, sve je češći nezdravi oblik egoizma. Tako se kao normalna vrijednost propagira fokus isključivo na vlastite potrebe i želje, bez razmišljanja o drugim ljudima. Dva egoista nikako ne mogu zajedno funkcionirati - a to je sve češćim uzrokom raspada odnosa.

Veze su postale sport

Cilj svake romantične veze po samoj svojoj ideji je pronalazak partnera za dugoročni odnos te zasnivanje obitelji. Iako se to nužno ne događa uvijek, takav pokretač donosi aspekt romantičnosti u odnos. S druge strane, danas ljudi ulaze u odnos zbog seksa, privremene zabave ili s već prethodno postavljenim ograničenjima - neću se vjenčati, ne želim imati djecu, brzo ćemo prekinuti... Sve to rezultira smanjenjem romantičnih očekivanja, sanjarenja i kao takvo ubija ideju ljubavi.
 
Kompromisa nema na vidiku

Sukladno s teorijom egoizma, javlja se i potpuni izostanak kompromisa. Stav u kojem je već jedna mana dovoljna da prosudimo kako nam neće odgovarati ili nas odbija tako da mu nećemo dati niti priliku je vrlo površan. "Potpuno različiti vrijednosni sudovi svakako su prepreka za vezu, no ideja da postoji odnos u kojem se ljudi slažu bez potrebe za kompromisom je potpuna iluzija", ističe Hudson.

Vjera u bajke sa sretnim završetkom

Dok se ljude svakodnevno bombardira s crnim podacima o sve manjim šansama da pronađu pravog partnera za sebe, statistikama o razvodima i slično, s druge strane se odrasta na holivudskim filmovima i bajkama sa sretnim završetkom koju bi svatko poželio za sebe. Dijametralno suprotne ideje stvaraju kaos kod pojedinca, koji je izgubljen u pesimizmu i optimizmu te mu jedino preostaje pitati se "a što je to ljubav" i "vrijedi li uopće muke".

Uvijek ima netko bolji...

Mediji, reklamne kampanje, slavne zvijezde na društvenim mrežama, photoshopom uređeni prekrasni ljudi koji nam se smiješe s naslovnice - sve to nas uvjerava da postoje savršeni ljudi. Jednako tako, svatko želi napraviti što savršeniju verziju sebe, a za to je potreban i savršen partner.

Osuđivanje na temelju fizičkog izgleda ili drugih predrasuda (on ne radi dovoljno dobar posao, ona nije dovoljno atraktivna...) unosi u ljubavna pitanja proračunatost, što je prvi neprijatelj ostvarenja romantične sreće. Jednako tako, veliča se "rješavanje" starih partnera zbog boljih, mlađih ili "poželjnijih" modela i tako unedogled.

Sve za cilj

"Kulturne vrijednosti društva nam govore da se svatko treba fokusirati na sebe i ostvarenje vlastitih ciljeva za sreću. Iako je važno da svaki čovjek ima svoj cilj, još je važnije postaviti prave ciljeve", ističe Hudson. Najvažnije je u svemu tome odrediti koje stvari imaju pravu vrijednost - primjerice usrećuje li nas više posao koji nam ne ostavlja slobodnog vremena, no donosi nešto više novca, je li nam vrjedniji partner od selidbe u drugu zemlju zbog napredovanja te hoćemo li odbaciti nekoga jer se ne uklapa u naše prethodno zadane planove? Pravog odgovora nema, svatko ga treba pronaći za sebe.

Većina ljudi "loše voli"

Ljubav je vrlo zbunjujuća stvar, ona je slojevita, promjenjiva i komplicirana. Hudson smatra kako je jedan od najvećih problema današnjice to što su ljudi zaboravili kako voljeti - nismo spremni na žrtvu, postali smo proračunati, mjerimo koliko je netko drugi napravio za nas tako da mi slučajno ne bi učinili više od njega, držimo ljubavne rezerve za slučaj da ne ostanemo sami, pretvaramo se da smo netko drugi i ugađamo partneru u svemu samo da nas ne odbaci, guramo probleme pod tepih...

"Ljubav je vještina koja se uči i nije sramota priznati da ne znamo voljeti. Sramota je reći da sve znamo i ne truditi se, a za nedostatak ljubav okrivljavati sudbinu", kaže Hudson.