Da li je referendum za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju legitiman, pitanje je koje se jako često postavlja ovih dana. To najviše zanima građane Hrvatske, ali o njemu se naravno razglaba i u Bosni i Hercegovini gdje živi veliki broj onih koji uz državljanstvo BiH imaju i ono hrvatsko. Pitanje legitimiteta posebice je zanimljivo Hrvatima u BiH čija je izborna volja izigrana  izborom hrvatskog člana Predsjedništva Željka Komšića glasovima Bošnjaka te formiranjem nelegalne Vlade Federacije BiH u kojoj nisu zastupljene hrvatske stranke koje su osvojile preko 4/5 glasova Hrvata u ovoj državi.

Neki će stoga bez puno razmišljanja staviti znak jednakosti između referenduma na koji je izišlo 43,51% glasača i izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH za kojeg je glasovao postotak Hrvata koji se bez problema može izbrojati na par prstiju jedne ruke. Drugi pak ne dijele njihovo mišljenje jer referendum smatraju legitimnim, dok će se naći i treći koji ne spore legitimitet Komšiću. Osobno, najskloniji sam mišljenju onih koji između ova dva slučaja ne stavljaju znak jednakosti.

Zašto je referendum za ulazak u EU bio legitiman?

Protivnici ulaska Republike Hrvatske, ponajprije okupljeni oko "Pokreta za Hrvatsku - NE u EU” nakon objave rezultata referenduma  proglasili su isti nelegitimnim jer na njega nije izišlo  50% državljana s pravom glasa. Hrvatski sabor ranije je uz dogovor dvije najjače stranke HDZ-a i SDP-a iz zakona izbacio odredbu od najmanjem broju glasača koji je potreban da bi referendum bio pravovaljan. Protivnici Europske unije pristali su i pod takvim uvjetima sudjelovati u borbi za naklonost građana te su lobirali da što više građana zaokruži „protiv“ te tako zaustavi put prema Uniji. Svim državljanima RH u zemlji i inozemstvu s pravom glasa bilo je omogućeno glasovanje te su imali demokratsko pravo i izbor hoće li izići na referendum ili ne. Hrvatskim vlastima svakako ne ide na čast da je glasovanju pristupilo 47,55 % glasača u RH i svega 3,51 % u BiH i dijaspori, no i protivnici ulaska u EU totalno su podbacili svojom kampanjom u kojoj su se ponajviše koristili neprovjerenim i prenapuhanim informacija te su se time izjednačili s predstavnicima vlasti  koji su narod odbijali svojim monotonim govorima i samoreklamama. No, bilo kako bilo oni koji su na dan referenduma ostali kod svojih kuća učinili su to samovoljno i njihov neizlazak nije razlog da bi referendum bio nelegitiman. Većina onih koji su izišli zaokružili su „za“, sve je provedeno u skladu sa zakonom i stoga s politološkog kao i svakog drugog gledišta neshvatljivo je takav čin nazivati nelegitimnim.  

Što je sporno u izboru Komšića?

Referendum je proveden po zakonu, isto kao i izbori za člana Predsjedništva u BiH. Moguće je onda postaviti pitanje zašto bi i izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva bio nelegitiman? No, stvar je jednostavna. Hrvatski narod je imao mogućnost na referendumu odlučiti „za“ ili protiv“, a u BiH nije bio u mogućnosti izabrati svoga člana Predsjedništva. O ulasku RH u EU odlučili su njeni državljani, a o hrvatskom članu Predsjedništva odlučili su – Bošnjaci! Hrvati nisu imali ni teoretske šanse izabrati člana Predsjedništva kojem su ukazali najviše povjerenja jer su višestruko brojniji Bošnjaci odlučili u njihovo ime. Opravdano pitanje je da li su Hrvati trebali sudjelovati na izborima za člana Predsjedništva ako su pretpostavljali da će im Bošnjaci izabrati njihovog predstavnika, no o takvim odlukama i potezima teško je razglabati bez jedne dublje analize.  

Stoga, Željko Komšić nema legitimitet naroda kojeg predstavlja, ili bolje rečeno kojeg bi trebao predstavljati, a referendum  o ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju je legitiman jer je tako odlučila većina onih koji su izišli i glasovali. Oni koji nisu izišli propustili su priliku sudjelovati u velikoj odluci za njihovu državu. No, njihov neizlazak ne treba biti razlogom zbog kojeg bi se spočitavala volja većina koja je obavila građansku dužnost. Obavljanje građanske dužnosti izbora (referenduma) jedan je od osnovnih temelja demokracije. Bez toga demokracija i ne bi imala previše smisla.  Zbog toga neobavljanje građanske dužnosti dijela građana, pa čak ako je taj dio i u većini, ne treba biti zaprekom provođenju demokracije. Njezin smisao, uvjetno rečeno, se gubi jedino u slučajevima kada je jedna grupa ljudi, u ovom slučaju hrvatski narod u BiH, doslovno spriječena da izabere svoga predstavnika. Tada je očito vrijeme za novi zakon koji će demokraciju, kao najbolji oblik uređenja, u pojedinoj državi učiniti prihvatljivom za sve.

Vedran Kožul/pogled.ba