Danas se navršava 19 godina od ubojstva Trebinjca Srđana Aleksića kojeg su na smrt pretukli pripadnici Vojske Republike Srpske dok je od batinjanja branio svog sugrađanina Bošnjaka Alena Glavovića.

Aleksić je u siječnju 1993. uspio obraniti Alena Glavovića koga su četvorica naoružanih uniformiranih pripadnika Vojske Republike Srpske na silu izveli iz kafića i počeli ga tući kundacima.

On je krenuo za njima i povikao da puste Alena, nakon čega su se ubojice usmjerile ka njemu i kundacima ga pretukli. Sve se događalo blizu pijace i policijske postaje u Trebinju.

Od zadobijenih ozljeda pao je u komu, a zatim, šest dana kasnije, 27. siječnja 1993. godine podlegao ozljedama.

Srđanov otac, Rade Aleksić, u osmrtnici je napisao: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost".

Jedan od četvorice napadača poginuo je na ratištu, dok su ostala trojica osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.

Alen Glavović je preživio rat i danas živi u Švedskoj, sa suprugom i dvoje djece. Glavović svake godine obilazi grob Srđana Aleksića u Trebinju i u kontaktu je sa Srđanovim ocem, Radetom Aleksićem.

Srđan Aleksić rođen je u Trebinju. Majka Mira, rođena Prijedorčanka, rano je umrla, a brat mu je poginuo u udesu motornim zmajem, iznad Petrovog polja, u blizini Trebinja.

Otac Rade je bio košarkaški trener. Vaspitavao ga je, sukladno obiteljskoj tradiciji, da "u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju."

Srđan se amaterski bavio glumom za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i tijekom rata u Bosni i Hercegovini, u predstavi „San ratne noći“. Također je bio pionirska plivačka nada tadašnje Jugoslavije. Bio je juniorski rekorder u plivanju.

Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno:

'Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla. Prolaz koji spaja Zmaj Jovinu i Ulicu Ilije Ognjanovića u Novom Sadu je nazvan po Srđanu Aleksiću, a na ulazu u pasaž je otkrivena spomen ploča u njegovu čast.'

I u Pančevu postoji prolaz koji nosi ime Srđana Aleksića. U Trebinju ne postoji nikakvo obilježje s njegovim imenom. Godine 2007., Radio-televizija Srbije je snimila i emitirala dokumentarni film o Srđanu Aleksiću pod nazivom „Srđo“.

Trebinjsko pozorište „Slovo“, čiji je Aleksić bio član za života, izvelo je 28. prosinca 2008. predstavu „Epilog“ u znak sjećanja na njega.