Teme BiH

03.08.2018 11:29    Teme BiH   U tuzlanskom kraju više nema tko raditi Svakodnevno slušamo o sve većem broju bh. stanovnika koji traže i pronalaze zaposlenje daleko od domovine. Podaci su zabrinjavajući. Svega ovoga nije pošteđen ni Tuzlanska županija, najmnogoljudnija županija u Federaciji BiH. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku s područja Tuzlanske upanije u razdoblju 2013.-2017. godina ukupno je odseljeno 19.048 osoba uključujući kretanje stanovništva unutar BiH kao i inozemstva. Da je situacija iz godine u godinu sve lošija govori kontinuirano povećanje broja odjava s evidencije u razdoblju 2013.-2017. godina građana sa područja Tuzlanske županije koji su se odjavili s evidencije kao razlog navodeći zaposlenje u inozemstvu (530 u 2013. godini, 2.626 u 2017. godini). Dvadeset posto građana iz pet gradova Tuzlanske županije sigurno bi napustilo BiH kako bi se trajno nastanili u nekoj drugoj zemlji, dok je naročito velika stopa takvih građana mlađe starosne dobi ispod 31 godine i iznosi 46,6 posto, rezultati su istraživanja Fondacije tuzlanske zajednice. Odlaze radno sposobni ljudi Odlazak, prije svega mladih ljudi, dovodi do mnogobrojnih problema. Jedan od njih jeste nedostatak radne snage. “Činjenica je da je veliki broj ljudi odselio. Uglavnom su to stručni ljudi, kvalificirani radnici koji su potrebni našoj privredi, ali i društvu u cjelini. Sve je veći problem naći radnike, posebno u proizvodnji”, kaže Nedret Kikanović, direktor Županijske privredne komore Tuzla. Privrednici u Tuzlanskoj županiji se već sada susreću sa ozbiljnim problemima kada je u pitanju radna snaga. “Kratkoročno, u građevinarstvu, drvnoj i metalnoj industriji, ali i svim drugim industrijama koje su osnova naše privrede, sve je teže pronaći radnike. Tvrtke stalno traže kvalificirane radnike, posebno u proizvodnji, ali jako teško ih pronalaze. To dovodi u opasnost poslovanje tvrtki. Ne mogu prihvatati nove poslove, a ako se nastavi ovaj trend i postojeći ugovori i rokovi mogu biti dovedeni u pitanje. Napominjem da je naša industrija uglavnom izvozno orijentirana, a vanjski kupac će, u slučaju nepoštivanja ugovorenih poslova, brzo svoje zahtjeve usmjeriti ka nekim drugim državama i privredama”, upozorava Kikanović. Dugoročne posljedice, kada je riječ o privredi jesu usporen rast i razvoj, ako ne i stagnacija, u ovom slučaju županije, ali i cijele države. Ljudi su osnova svakog privrednog razvoja. “Ne možemo sebi dozvoliti luksuz da ulažemo novac i vrijeme u obrazovanje ljudi, da investiramo u njih, a da oni, obrazovani, osposobljeni svoju privrednu aktivnost obavljaju u nekoj drugoj državi”, kaže Kikanović. Prema njegovom mišljenju potrebno je radnicima ponuditi bolje uvjete rada, prije svega veću cijenu satnice. Privrednici to ne mogu uraditi bez podrške države, jer uz ovakve troškove radnog mjesta, povećanjem cijene satnice bi postali nekonkurentni na vanjskim tržištima. Stoga je potrebno izvršiti rasterećenje privrednika, posebno po pitanju doprinosa, ali i ostalih nameta koji su izuzetno visoki, te na taj način stvoriti prostor za povećanje neto plaće koja će radnika motivirati da ostane u Bosni i Hercegovini. Odlazak čitavih porodica Nermin Mehić je iz Srebrenika. U Njemačku je otišao 2016. godine. Kaže da iz BiH nije otišao samo zbog nezaposlenosti, iako je to primarni razlog, već i zbog političke situacije u našoj zemlji. “Otišao sam u Njemačku u potrazi za boljim životom. Želim sebi osigurati bolji život i u budućnosti život svojoj obitelji. Ovdje radim kao šef kuhar u jednom restoranu”, kaže Mehić uz napomenu da bi se vrlo rado vratio kad bi se stvorili uvjeti za to. Ali ne odlazi se samo pojedinačno, odlaze cijele obitelji. Damir Babajić, također iz Srebrenika s djecom uskoro napušta BiH. Njegova supruga je već prošle godine otišla u Njemačku i radi u državnoj klinici u Munchenu. Iako je Babajićeva supruga doktor znanosti, a i on sam je u završnoj fazi izrade doktorske disertacije svoju budućnost ne vide ovdje. “Onoga trenutka kada je u pitanje došla egzistencija odlučili smo se za odlazak. Iako nije samo egzistencija u pitanju, puno je još razloga, od nesigurnosti, nepovjerenja, korupcije. Jedan od najvećih razloga jeste i budućnost naše djece. Što im kazati, koje razloge navesti da ostanu ovdje, mogu li mu garantirati slobodu i sigurnost, adekvatno obrazovanje? Mogu li?”, pita se Babajić. Kao i Mehić i on bi se vratio u zemlju ukoliko bi se stanje popravilo. “Naravno, i to vrlo rado. Ali tek onda kada se bude poštivalo obrazovanje, struka, kada se stvore uvjeti za normalno egzistiranje, kada institucije budu institucije u pravom smislu te riječi, kada se u ljude bude ulijevala sigurnost, povjerenje, tada bih se vratio”, ističe Babajić. Novo ministarstvo za mlade Poseban problem jeste odlazak mladih. Ovim problemom bi se u budućnosti trebalo baviti novoosnovano Ministarstvo kulture, sporta i mladih Tuzlanske županije. “Skupština Tuzlanske županije je usvojila zaključak sa mjerama koje će doprinijeti rješavanju problematike odlaska građana i mladih sa područja Tuzlanske županije, pri čemu su neke od definiranih mjera i: izraditi Strategiju za mlade na području Tuzlanske županije, izraditi Strategiju razvoja sporta sa jasnim smjernicama za plansko ulaganje u sportsku infrastrukturu, realizirati programe promocije uspješnih mladih ljudi u zajednici, uskladiti upisnu politiku sa potrebama tržišta rada te ubrzati proceduru donošenja Zakona o dopunama Zakona o porezu na promet nepokretnosti i prava kojim se od plaćanja poreza na promet nepokretnosti i prava oslobođaju mladi bračni parovi”, kaže ministrica kulture, sporta i mladih Tuzlanske županije, Slavena Vojinović. Vlada Tuzlanske županije, ističe ministrica Vojinović, u 2018. godini već je sprovela niz aktivnosti u kontekstu implementacije navedenih mjera, objavljen je Javni poziv za odabir korisnika sredstava sa potrošačke jedinice „Podrška mladima“ u 2018. godini. Ukupno 100.000,00 KM će putem Javnog poziva biti dodijeljeno za dva programa. 100.000,00 KM je osigurano i za stipendiranje učenika prvih razreda srednjih škola sa liste deficitarnih zanimanja. Iako iz Ministarstva za kulturu, sport i mlade Tuzlanske županije navode da se može izvući generalni zaključak da su nizak životni standard i nezaposlenost najčešći razlozi zbog kojih se građani i mladi odlučuju da napuste zemlju, što su ujedno vjerojatno i najveći problemi sa kojima se susreću, iz razgovora sa mladima evidentno je postojanje mnoštva drugih faktora od korupcije, stranačkog i rodbinskog zapošljavanja, nesigurnosti do komplicirane i skupocjene birokracije i neuređenog sustava. Al Jazeera
28.07.2018 10:10    Teme BiH   ''Ja sam dijete ratnog silovanja i ovo je moja priča'' Tijekom brutalnog rata u Bosni i Hercegovini, deseci tisuća žena su silovane. "Ja sam dijete silovanja. To je što sam", kaže Lejla Damon. "To je užasan izraz, jer to su dvije riječi koje nikada ne biste željeli spojiti. Ali realno ... " Damon danas ima 25 godina, a s ovom se definicijom bori već sedam godina, ali je opuštena dok priča za BIRN u londonskom klubu Frontline, nakon događaja kojim je nedavno obilježena godišnjica masakara u Srebrenici. Odrasla je u Britaniji. Sa sedam godina je od posvojitelja saznala da je posvojena iz ratne zone u BiH. Kad je imala 18 godina, saznala je više. Rođena je u Sarajevu na Božić, 1992. godine. U logoru u Foči srpski vojnici su silovali njenu majku, koja je zatim nekako uspjela doći do Sarajeva, gdje ju je, u bolnici Koševo, rodila. Dvoje britanskih novinara, Sian i Dan Damon, koji su te godine bili smješteni i radili iz bolnice, intervjuirali su njenu majku. Dok su je snimali, iznimno traumatizirana Bošnjakinja im je rekla da se boji da bi mogla "zadaviti" nekoliko dana staro dijete ili da bi beba, kad odraste, mogla biti poput muškaraca koji su je silovali. "Bili smo u Sarajevu, snimali užasne scene u sirotištima, kao i stradanja koja su se događala - a onda se pojavila ova beba. Što smo mogli uraditi?", objašnjava Sian Damon, govoreći na događaju u klubu Frontline. "Nismo mogli napustiti ovo maleno dijete od devet dana”, rekla je ona prisutnima. Uz odobrenje bošnjačkih dužnosnika, dvoje britanskih državljana nabavili su dokumente za hitnu evakuaciju i 3. siječnja 1993. otišli s malom Lejlom prvo u Sloveniju, a potom u Mađarsku. Vratili su se s njom u Veliku Britaniju, gdje je djevojčica provodila normalno djetinjstvo u četvrti Manor House na sjeveroistoku Londona, daleko od rata koji je okončan 1995. godine, mučnih ratnih posljedica i emocionalne patnje majke koja ju je rodila. Ali kada je došla u tinejdžerske godine, u njoj se javila radoznalost. "Počela sam čitati literaturu o stvarima u Bosni – o silovanim ženama, o logorima”, kaže ona. Sve je te stvari gledala s distance, što je za nju bila prednost. "Kada su roditelji sjeli i razgovarali sa mnom rekli su mi: 'Tvoja je majka bila silovana u logoru', to nije kod mene izazvalo veliki šok. Nisam isplakala more suza, ali to je vjerojatno zato što ne živim u Bosni i Hercegovini". Prema informacijama organizacije Bosnia UK Network, u Velikoj Britaniji živi oko 10.000 građana BiH, a mnogi su izgubili prijatelje, članove obitelji ili su i sami proživjeli ratne strahote. Dok je odrastala, Lejla nije upoznala nikoga tko je proživio takve strahote. Ona je živjela svoj život u Londonu, s prijateljima tinejdžerima koji nisu znali o sukobu, ali je istovremeno osjećala da postoji "jedan čitav dio njenog života koji se nastavio u Bosni”. Zato je, nedugo nakon osamnaestog rođendana, provela tri tjedna u svojoj rodnoj zemlji. "Do tada sam već počela shvaćati stvari iz ženskog kuta, pretpostavljam, jer sam bila u ranim zrelim godinama i počela sam razmišljati što to može značiti", kaže ona. Pod "to”, ona misli na silovanje – izraz koji je sve više počeo ju zanimati, pogotovo tijekom #MeToo pokreta od prošle godine. Silovanje se ne shvaća dovoljno ozbiljno jer se promatra kroz prizmu seksa, a ne nasilja, smatra ona - gledište koje može pomoći da se rasvijetli brutalna nepravda genocidnog ratnog silovanja, kaže ona. Nitko ne zna koliko je žena silovano u BiH tijekom sukoba, ali procjenjuje se da se njihov broj kreće od 20.000 do 50.000. Ove stvari su potakle Lejlu da krene u potragu za svojom biološkom majkom. Kada je imala 19 godina, prijatelj sa fakulteta je napravio dokumentarac o njoj, o njenom putovanju u Sarajevu, o njenoj posjeti bolnici na Koševu. Svom rodnom mjestu. Za nju je to bilo nevjerojatno, što ju je jedna medicinska sestra prepoznala. "Rekla je: ‘Bože dragi, ti si ta - ti si ona koja se izvukla", sjeća se Lejla. Veleposlanstvo BiH u Velikoj Britaniji je u međuvremenu pronašlo njenu majku. Poslali su policajca da provjeri jesu li podaci o njenoj adresi točni, a zatim su joj dali kontakte. Lejla je pisala majci, i njih dvije su na ovaj način komunicirale iduće tri godine. Međutim, kaže ona: "To je bilo vrlo površno, u stilu, 'nadam se da ste dobro, ja sam dobro' i to je otprilike to", piše Birn. Ali je Lejla htjela više, pa je tako, u kolovozu 2017. godine, njena prijateljica, koju je ona srela na jednom od svojih putovanja u BiH - također dijete ratnog silovanja – otišla, u njeno ime, u posjet njenoj majci. "Rekla joj je: ‘Upoznala sam Lejlu, ona je nevjerojatna"- pokušavajući me malo pohvaliti, da me ‘proda’, pitala ju je želi li me upoznati. To je bilo važno zato što je u svojim pismima pričala o susretu, ali nisam znala je li samo htjela biti pristojna". Kada je prošlog listopada konačno došao dan njihovog susreta, priča Lejla, atmosfera je bila stresnija nego se može zamisliti. "Osjećala sam veliku nervozu oko toga hoće li se ona povući u zadnjem trenutku. Nije morala pristati na susret sa mnom, nismo si imali nešto posebno za reći". U sobi su ušli prvo njeni roditelji, njeni posvojitelji, uz pratnju prijateljice, organizatorice sastanka. Lejla je ušla posljednja. "To je bila jedna od onih situacija u kojima oklijevaš. A onda me je uhvatila za ruku i zagrlila. To je bio trenutak u kojem smo srušili toliko puno barijera koje su nastale u zadnjih deset godina, otkad sam saznala za svoje porijeklo", kaže ona. Njih dvije su sjedile s prevoditeljem i pokazivale jedna drugoj fotografije nastale u proteklih 25 godina. Ima još mnogo toga što Lejla ne zna: tko je silovao njenu majku - koja danas pati od epilepsije i Parkinsonove bolesti - ili kako je njena majka došla u Sarajevo iz logora u Foči. "Možda je ovako puno bolje”, priznaje ona. Međutim, iako joj je njena biološka majka još uvijek stranac na neki način, Lejlu je posebno dotakla njena otpornost. "Kakva je snaga te žene u želji da samo nastavi dalje”, s čuđenjem kaže ona, široko otvorenih očiju. "Ona fizički nije dobro, a sigurna sam i emotivno, ali imati snagu da nastavi - i snagu da me vidi – to toliko puno znači. Mislim da je nevjerojatna osoba, ona je potpuna inspiracija i uzor".
09.07.2018 17:50    Teme BiH   Baka Mara: Hvala vam što ste mi omogućili dom nakon 84 godine Baka Mara Toljušić iz Viteza za svoj 84. rođendan dobila je pomalo neuobičajen dar. Naime, prvi put u životu dobila je kuću u kojoj će imati normalne uvjete za život i sve to zahvaljujući dobrim ljudima i udruzi “Viteško srce” koja je pokrenula akciju izgradnje doma baki Mari, piše Večernji list BiH. U razgovoru s jednom od pokretača ove humanitarne akcije Lejlom Kraljević doznali smo i kako je došlo do ove ideje te kako je tekla akcija od početka do kraja. Kućica trošna, neuvjetna... "Prije Božića naša udruga “Viteško srce” dijelila je pakete starijim osobama i prilikom obilaska terena vidjeli smo da jedna baka Mara živi u vrlo lošim uvjetima, staroj kućici koja je vrlo trošna i neuvjetna za život, kućici koja nije imala ni toalet, nego je baka išla u vanjski koji je udaljen pedesetak metara od kuće. Tako smo došli do ideje i potaknuli javnost za izgradnju kuće", kaže nam na početku razgovora Lejla. "Nakon samo nekoliko dana krenulo se u izgradnju, donacije su dolazile sa svih strana i vrlo brzo je urađen vanjski dio kuće, no kako smo s radovima krenuli u prosincu kada su bili veliki minusi, morali smo sačekati s nastavkom radova unutarnjeg djela. I, evo, konačno je sve završeno i sređeno do detalja", kaže nam Lejla. Pitali smo je kakva je prva reakcija bila kada su baki Mari kazali da će joj izgraditi kuću, na što je Lejla rekla da je bila u nevjerici dok radovi nisu krenuli. "Kada smo je prvi put posjetili, baka je rekla: 'Vi ste šesti koji ste me posjetili, dolazili su i gledali kako živim, ali se nikada nisu ponovno pojavili', na što smo joj mi rekli da nećemo biti jedni od takvih ljudi te da krećemo s izgradnjom kuće, a baka Mara je rekla da ne vjeruje dok se ne krene s izgradnjom. Tako je i bilo, počela je vjerovati tek kada su krenuli radovi", priča nam Lejla dodavši kako je bilo i pomalo čudnih i neumjesnih komentara kada je objavljeno da grade kuću osamdesetčetverogodišnjakinji. "Mnogi komentari su bili tipa zašto gradimo kuću osobi koja je u starijoj životnoj dobi. Međutim, mnogi ne znaju da je baka Mara posljednji put kod doktora bila 2003. godine te je vrlo vitalna, zdrava, dobrog vida i ima izuzetno dobro pamćenje. A upoznavši je vidjeli smo kako je to osoba koja konačno zaslužuje imati normalne životne uvjete", kaže Lejla. Velika hvala Nakon Lejle razgovarali smo i s bakom Marom koja je drhtećim glasom i sa suzama u očima opisala kako se osjeća. "Evo, za svoje 84 godine, koje sam napunila prije nekoliko dana, zahvaljujući dobrim ljudima prvi put ću imati vlastitu kupaonicu, sve novo u kući... Samo jedno mogu reći - velika hvala svim dobrim i humanim ljudima koji su mi pomogli, Bog im dao zdravlje i sve najbolje što se može poželjeti", zaključila je baka Mara.
01.07.2018 13:52    Teme BiH   ​Papin čovjek za posebne zadatke konačno vadi Međugorje iz ilegale Sljedećega tjedna Međugorje preuzima poljski nadbiskup mons. Henryk Hoser, kojeg je prošle godine papa Franjo imenovao za posebnog Papinskog administratora za tamošnju župu. Ovim činom Vatikan preuzima upravu nad Međugorjem, što označava novu stranicu za ovo mjesto u koje se godišnje slijeva više od dva milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta. Iako je još dalek put do priznanja samih ukazanja, imenovanje nadbiskupa Hosera znak je da bi ovo hercegovačko mjesto moglo dobiti drugo priznanje - službenog marijanskog svetišta.
27.06.2018 11:39    Teme BiH   ​Hrvati kritiziraju Tuđmanovu političku ostavštinu, Bošnjaci ne smiju spomenuti Alijine grijehe Susjedna republika Hrvatske je u ponedjeljak proslavila Dan državnosti. Bila je to, između ostalog, još jedna zgoda da se poštovatelji i sljedbenici sjete djela i lika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
26.06.2018 12:30    Teme BiH   'Ovo je velika seoba Hrvata. Bojim se da smo Hrvate u BiH izgubili' Broj ljudi koji napuštaju Hrvatsku počinje šokirati javnost, a na to ne samo da nema pravih odgovora i političkih mjera, nego kao da nema ni kvalitetnih analiza i istraživanja.
25.06.2018 10:02    Teme BiH   ​Pročitajte kako su tekli događaji prvih dana Gospinih ukazanja i o čemu govore prve Gospine poruke Danas Međugorje proslavlja 37. obljetnicu Gospinih ukazanja. Već skoro četiri desetljeća u Međugorje se nalazi mir, spokoj, okrjepa za dušu.
16.06.2018 13:25    Teme BiH   ​Zrcalo tjedna: Marko Tokić: Iseljavanje najveći problem u posljednjih dvadesetak godina U emisiji "Zrcalo tjedna" urednika i voditelja Jurice Gudelja gostovali su Slaven Raguž, predsjednik HRS-a i Marko Tokić, sveučilišni profesor i predsjednik udruge Hrvatska Zvona.
12.06.2018 07:30    Teme BiH   ​Martina Mlinarević Sopta: Niste ni svjesni koliko je velik vaš kamenčić u mozaiku moje borbe Bosanskohercegovačka pjesnikinja, književnica i kolumnistica, jedna od omiljenih spisateljica u regiji, nedavno je objavila kako boluje od raka dojke.
09.06.2018 18:01    Teme BiH   ​Muslimani i katolici zajedno obnavljaju Gospino svetište u Olovu Jedan franjevac, gvardijan samostana u Olovu, zapisao je 1695. godine da tamošnju crkvu “muslimani duboko štuju zbog neprekidnog niza čudesa koja Bog tu čini, na zagovor Blažene Djevice”.
06.06.2018 21:08    Teme BiH   Zastrašujuća lakoća: Kako su seksualni predatori dolazili do djece u BiH Sve većim razvojem i širenjem inforamcijskih tehnologija seksualni predatori opasniji su no ikad i koriste se različitim metodama kako bi došli do djece, upozoravaju stručnjaci. Tako i istražni organi u BiH imaju gotovo pa sablasna iskustva u ovoj oblasti koja podsjećaju na nešto što smo do sada gledali samo u holivudskim filmovima. Kako su za Fokus.ba istaknuli iz Federalne uprave policije (FUP) seksualni predatori su provedbu svog plana na području Federacije BiH započinjali putem Facebooka ili drugih društvenih mreža. „S Facebook računa, najčešće lažnog, pomoću obmane ili prijetnji i iznuda dobijali su jednu fotografiju ili jedan video snimak, nakon čega su ucjenama zlostavljali djecu“, naveli su iz FUP-a. Zloupotreba djece, nažalost, nije tu završavala. „Osumnjičene osobe su prodavale fotografije i video snimke sa sadržajem seksualnog zlostavljana djece. Najčešće su posjedovali sporni materijal na svojim računalima koji je skinut sa ‘darkweba’ te, pošto je taj sadržaj teško dostupan, isti prodavali za određenu sumu novca drugim osobama. Također, bilo je i slučajeva gdje su osumnjičene osobe razmjenjivale sporni sadržaj koji su na prethodno opisani način imale u posjedu“, istaknuli su iz FUP-a za Fokus.ba. Potvrđeno je da su fotografije i video snimci prikazivali djecu koja su nastanjena na području Federacije BiH. „Federalna uprava policije je u proteklom razdoblju sprovodila istrage po predmetima u kojima su akteri bila djeca koja su seksualno zlostavljana. Uočen je porast takvih slučajeva iz godine u godinu“, upozorili su iz FUP-a. Policija za roditelje ima niz savjeta i uputa u vezi sa ovim opasnostima, budući da žrtva može biti bilo koje dijete. „Roditelji trebaju imati otvorenu komunikaciju sa svojom djecom, da im ukažu na opasnosti koje se nalaze na internetu. Trebaju imati uvid u stavku ‘prijatelji’ na Facebook društvenoj mreži kao i drugim internet mrežama i ne prihvatati prijatelje koje nisu u stvarnom životu upoznali. Također trebaju koristiti tzv. avatare umjesto fotografija, nadimke a ne njihova prava imena i prezimena. Možda još jedan savjet, odnosno konstatacija, jednog stručnjaka u ovom polju namijenjena roditeljima: ‘Nemojte misliti da ako je vaše djete u svojoj sobi u toplom da nije u opasnosti, jer je ono upravo tamo u svojoj sobi za svojim računalom na internetu kao da ga ostavite na zračnoj luci u Istanbulu, da se snalazi samo za put kući'“, naveli su iz FUP-a.
03.06.2018 21:46    Teme BiH   Fra Vjeko - fratar iz BiH koji je spasio 100 tisuća Ruanđana i na kraju stradao Vrtoglavo duge noge Osječanke u kratkoj haljini s cvjetnim uzorkom zaustavile su žamor. Ni glas se više ne čuje tu u hladu u kavani preko puta konkatedrale. Svi gledaju. Dva stola dalje jedan se čak i zalio kavom. Zadrhtala mu, bit će, ruka. Briše košulju. Djevojka odlazi sve dalje, zvuk visokih potpetica je sve tiši...