Kolumne

11.07.2018 11:21    Kolumne   VESELIN GATALO: No country for fat bees Scena prva. Ja neki dan krenuo do WC-a u Jump Jumpu. Zapravo, drug i ja pošli, pa ja mislim, hajde da to obavim, kad sam već u kafiću. Ja uhvatim za šteku i vidim da ne mogu otvoriti. Pametan kakav jesam, shvatim da je WC zauzet. Onda malo ko stanem, dotaknem prstom bradu i zamislim se. Zašto bih ja morao u muški WC? Pa mogu se osjetiti kao transrodna osoba i biti diskriminiran mjestom na koje se moram pomokriti. Kog vraga se koga tiče kog sam ja spola i kakvo mi je spolovilo? Otkud oni znaju zašto se ja hoću piškiti gdje i žene i koliko ja estrogena a koliko testosterona u sebi imam? Neće oni meni određivati gdje ću piškiti, zar ne? Istanbulska konvencija je potpisana, ne znam je li ovdje ali negdje jeste. Ja lijepo uhvatim za šteku ženskog WC-a, uđem... Unutra kao u muškom, samo čisto. Podignem dasku, da je ne upiškim, i... Rekoh sebi kao i obično u tim prilikama „Ko ovo može platit“, isprskah ruke vodom i izađoh. Odmah se pohvalih konobaru da sam piškio u ženskom WC-u i da se osjećam kao pravi transrodni Europljanin i intelektualac i da me u muški WC ni šerijatska policija neće više utjerati. Ponosno sam izišao iz objekta, svjestan da sam prerastao još jedno nametnuto i nazadno ograničenje koje me je sprječavalo da se osjećam ugodno u vlastitom tijelu. Scena druga. Moja rodica u Australiji došla kod prijateljice. I, kao što je red, uz „nescafe“ su dame htjele zapaliti cigaretu. Međutim, prijateljica je rodicu, baš kao u pušačkom djetinjstvu, pozvala da se skriju iza kuće. „Zašto?“ – pitala je rodica. „Nema ti ćaće i matere ovdje, šta se imaš skrivat'?“. Ova odvraća: „Da djeca ne vide“. „Rodica će „Pa šta ako vide? Ti si njih rodila, nisu oni tebe...“. Prijateljica će na to „Ispričat će u školi da pušim. Dovest će mi socijalnog radnika... Reći će da im dajem loš primjer, pa će mi, ne daj Bože, oduzet' djecu... Ne znam bi li samo s kaznom prošla“. Scena treća. Neki dan Mica došla iz Njemačke. Kaže mi da Pčelica Maja više nije lijepo okrugla i bucmasta. „A Pavo?“ – pitam ja. „Ni Pavo. I on je mršav“. „A Flip?“ – pitam ja. „Je li on mršav?“. I prije odgovora se sjetih da je skakavac Filip i prije bio mršav. Onda Mica uzima mobitel da mi pokaže kako izgleda Maja danas, i kakav je Pavo, njen prijatelj pčelac, to jest trut. „Pavo i Maja su sad kao crvići s glavama“ – kaže Mica. Ja gledam Maju na njenom mobitelu. Ne mogu vjerovati. Maja ima tijelo uholaže. Pavo isto. Užas! Baš kao glavati crvići. Kaže Mica, da ne daju loš primjer djeci, da njemačka djeca ne budu debela. Pa kog će vraga s debelom djecom? Zatvoriti ih? Izgladnjeti? Scena četvrta. Amerikanci uzeli ilegalnim imigrantima djecu i zatvorili ih u kaveze, gdje klinci složno plaču, kašlju i ušljive se. Istodobno američka javnost suosjeća s filipinskim dječacima koji danima nisu vidjeli sunce. Nema puno snimaka djece zatvorene u kaveze kao u zoološkom vrtu. Valjda da drugoj djeci ne daju loš primjer.
06.07.2018 12:26    Kolumne   Nino Raspudić: Zašto i u nogometu nije u šoldima (baš) sve? Nogomet je jedna od rijetkih preostalih domena koja svakome tko je izrazito talentiran i usto spreman i na težak rad pruža mogućnost zarade...
04.07.2018 14:11    Kolumne   ​Veselin Gatalo: Pravda za Radu Šerbedžiju Narednik Stan i pozornik Blackmoore, obojica iz Santa Monice, jeli su svoje besplatne krafne iz Ulisove slastičarnice. Šećer u prahu im je padao u krilo pa nisu odmah vidjeli tamni lexus kako prolazi tik ispred njih.
27.06.2018 14:40    Kolumne   ​Veselin Gatalo: Malo istine ... Zdravko Mamić je završio na sudu zato što je preskupo prodavao igrače. To je tako. Europa i svijet to nisu mogli podnijeti. Zoran Milanović je dovoljno mrzio Srbe za predsjednika Hrvatske, ali mu je žena radila kao konzultant ruske firme. Zato je pao u nemilost Zapada.
20.06.2018 13:31    Kolumne   ​Veselin Gatalo: Nove teorije iseljavanja Drug mi je nedavno iznio zanimljive teorije o razlozima iseljavanja ljudi s ovih naših i onih njihovih prostora. Iz Dalmacije, kako on veli, iseljavaju zbog klapske pjesme. Visoki, otegnuti tonovi, stvaraju u mladom čovjeku neugodan osjećaj kakav imamo kad čujemo bebu kako plače.
13.06.2018 19:28    Kolumne   VESELIN GATALO: Kako s migrantima U Srbiji je migrant osvanuo na vratima nesretne starije žene. Ova je, vidjevši ga onako crnog i prljavog, pomislila da je želi opljačkati. Podigla se prava uzbuna u selu. I policija je imala posla. Žena, naravno, nije govorila strane jezike i nije razumjela da čovjek želi samo da mu da malo vode.
06.06.2018 13:02    Kolumne   ​Veselin Gatalo: Poniženjima nikad kraja ... Ne tako davno, Mostar i Bosna i Hercegovina su bili puni stranih radionica. Ne onih koje proizvode platno, cipele, odjeću, torbice, osovine i vratila, bile su to radionice koje su proizvodile nove nas. Bio sam na nekoliko takvih.
01.06.2018 11:18    Kolumne   ​VESELIN GATALO: Slučaj Vlaisavljević Fašizam je u oku posmatrača. Kad u sebi nosite fašizam, dijelite ga uokolo poput lizala. Lijepite ga na svakoga, samo ako vam se ne svidi.
24.05.2018 08:13    Kolumne   VESELIN GATALO: Anđeo, đavo i migrant Idem ja tako seoskom (ili prigradskom) ulicom, kad on, migrant. Nije uspijevao skriti koliko je uplašen i izbezumljen. Gleda on mene, gledam ja njega. On brzo skrene pogled, kao čovjek na tuđem, u tuđoj zemlji. Malo mi čudno što je sam, pa se sjetih da je možda hrabar. Vidim, dvije ruke i dvije noge, garant ima bar jedan bubreg, prije dva. Rumen mi za čovjeka bez bubrega. Ima sigurno i jetru, baš kao i mi. Možda očuvaniju, nije popio alkohola koliko i mi. Čujem lepet krila, poput krila šišmiša. Okrenuh se a na ramenu mi on, đavo, glavom i bradicom. Isti Paddy Ashdown, samo crn i puno ružniji. Pa mi veli: „Ne sažalijevaj ga, nanu mu terorističku! Sigurno ide u Mepas pobiti čeljad ili otrovati vodovod. Doduše, ionako se ne održava, ali ovaj put bi vas pobio odjednom...“. Ja se namrštih. Sjetih se raskomadanih tijela nakon pada granata, stravičnih scena s televizije... Onda začuh meki lepet paperjastih krila i vidjeh anđela, bijelog i lijepog poput onih beba koje se stalno smiju. „Ne slušaj ga“, reče. „To je čovjek kao i ti, možda i bolji od tebe“. Ja se tu zamislih, pa me malo bi i stid. Đavo pokuša udariti kandžom anđela iza moje glave, ali se ovaj izmače i sjede mi na kraj ramena. „Nemoj ga biti“, rekoh. „Dok ste meni na ramenima, ima da se poštujete. Priznajem silu argumenata, ali ne i argument sile, je li jasno!“. „Amin“, reče anđeo. Đavo nešto promrmlja, učini mi se da je nešto krupno opsovao jer je skrio ashdownovsku glavu pod krilo kad sam ga pogledao. Anđeo će tada: „Sjeti se, i sam si ovako lutao tuđim gradom, gladan i sam. Skrivao si se od policije, stalno čekao da te zatvore ili ubiju... Znaš i sam kako mu je“. Đavo ne ostade nijem, pa reče: „Nije to isto. Njega ne misle ubiti. On može tražiti azil, ti nisi mogao. Nikad nisi molio ni za što. Ovi su prosjaci dok ne postanu teroristi“. Anđeo reče: „Pusti paklenjaka, vidiš da hoće da vidiš dušmana u bratu svom. Ne znaš o njemu ništa, a na svijetu je puno više dobrog svijeta nego lošeg, pa je veća vjerojatnost da je dobar nego loš. A nije ni važno, valja drugom čovjeku u nevolji pomoći...“. Na to će đavo: „Pomogni sirotu na svoju sramotu. Uzgoj guju u njedrima, pa se pitaj što te to ujelo za srce. Kad nađeš opljačkanu kuću, ne obraćaj se meni. Kad stradaš u tržnom centru, nemoj sudbinu kriviti, upozorio sam te!“. A anđeo će: „Sjeti se... Znao si i ukrasti kad si bio gladan, samo da preživiš. Znao si i zaspati s ponekom djevojkom, samo da bi imao gdje spavati. Zar nisu to grijesi? Od deset Božjih zapovijedi prekršio si barem petnaest. A ovog nesretnika bi krivio i za ono što nije uradio...“. Otresoh ramenima. Oba odletješe nekom drugom. Ja priđoh čovjeku i upitam ga, na engleskom, kako mu mogu pomoći. Razumio je, ali se mučio da mi odgovori. Izvadio je mali notes i kratku olovku, ali je oboje brzo vratio u džep. Ozario se i gotovo me zagrlio kad sam mu se obratio na francuskom. Imao je širok osmijeh, blistave oči i bijele zube ispod brkova, kao naši predratni Romi prije nego što ih otjeraše. Pitao je gdje može kupiti pelene jer u izbjegličkom kampu ima ženu i malu bebu...
16.05.2018 16:34    Kolumne   ​VESELIN GATALO: Ložiona i pušiona Da bih vama izvan Zahumlja objasnio ova dva izraza, moram vas odvesti u svoje djetinjstvo. Coko, moj malo mlađi drug, nadošao je na genijalnu ideju. Ali, prvo da kažem na koga se odnosila. Imali smo druga koji se volio penjati. Penjao bi se po zgradama poput Spidermana, hvatao se dugačkim rukama za izbočine i armaturu, za nadstrešnice i bankove, sve dok ne bi stigao na visinu kojoj je stremio.
09.05.2018 12:32    Kolumne   ​Veselin Gatalo: Tužibaba Inzko Upravo kada je visoki predstavnik Valentin Inzko počeo podnositi svoje izvješće Vijeću UN-a, lord Kwarnaby je uspio pronaći neugodnu bubuljicu na smežuranom testisu. Vrag će ga znati otkud mu ta neugodna stvar. Možda iz frankfurtskog kupleraja? Ne bi trebalo, kurvu je platio 1000 funti.
02.05.2018 14:16    Kolumne   ​Veselin Gatalo: Zaiskali ste - eto vam ga Nije da vas nisam upozorio. Čak sam u svom romanu „Geto“ s početka ovog milenija predvidio ove migracije. Doduše, predvidio sam i kandidaturu Sebije Izetbegović, ali ne u tom romanu. Ali, eto, Libijci nisu čitali Geto. Nije im preveden. Valjda su zato naboli Moamera El Gadafija, svog najvećeg heroja i dobrotvora na štap a on im govorio „Allah vas gleda“.